Kada Cibona zauzima 11. mjesto od 12 klubova regionalne lige, to je prilično neslavno za klub koji u svojim vitrinama ima dva naslova prvaka Europe.

Kada Cibona zauzima 11. mjesto od 12 klubova regionalne lige, to je prilično neslavno za klub koji u svojim vitrinama ima dva naslova prvaka Europe. Nažalost, realnost tog nekad velikog kluba posve je drugačija od slavne prošlosti.Uostalom, od prethodnih sedam sezona samo je jedna bila svijetla, a to je 2013./2014. kada su vukovi predvođeni Darijem Šarićem senzacionalno osvojili ABA ligu, piše Večrnji list. 

Prije i poslije tog renesansnog trenutka cibosi su završavali sezone dvanaesti, pa sedmi, pa jedanaesti, pa opet jedanaesti te osmi i sedmi. Neposredno nakon spektakularnog osvajanja ABA lige i velikih gradonačelnikovih obećanja uslijedio je hladan tuš. Tadašnje vodstvo kluba na čelu s Ivicom Lovrićem odlučilo je da Cibona neće sudjelovati u izborenoj Euroligi.

Nema Europe bez novca

– Mi se tada nismo mogli prijaviti u Euroligu jer nismo imali bankovna jamstva, a da smo im poslali financijski i revizorski izvještaj, a potom i financijski plan i ugovore sa sponzorima, oni to ne bi prihvatili jer sve je to bilo daleko ispod traženih standarda – prisjetio se direktor Domagoj Čavlović kojem je to bila prva godina direktorovanja u Tornju. A baš je njega dopala grčevita borba za preživljavanje kluba koja je uslijedila. Zapravo, da u zemlji Hrvatskoj nije došlo do “kukuriku” izuma zvanog predstečajna nagodba, Cibona bi otišla u stečaj i možda je ne bi ni bilo. Srećom, vjerovnici su prihvatili plan restrukturiranja, kako igrači tako i dobavljači. Nakon toga svoje zeleno svjetlo dali su revizor i nagodbeno vijeće Fine, a sve je odobrio Trgovački sud i posrnuli sportski div pronašao je način da opstane. Dakako, takva vrsta preživljavanja (a predstečajna nagodba trajat će sedam godina) ima i svoju cijenu. A ona je da vukovi uz izdvajanje dva milijuna kuna godišnje, koliko moraju vraćati vjerovnicima, nemaju novca za dovođenje kvalitetnih igrača ako neki takav ne odluči igrati za klub ispod cijene kao što to ove sezone čine Luka Žorić i Marko Tomas. A baš su njih dvojica i najbolji pojedinci ovog sastava kojima treba dodati još i neumornog kapetana Marina Rozića. No njih trojica ujedno su i najstariji igrači momčadi pa to baš i nije dobra slika ostatka sastava.

– Mi još šest godina moramo otplaćivati obveze po predstečajnoj nagodbi i sve dok je tako i dok ne pronađemo jakog sponzora, u prvu momčad nećemo ulagati više od 500-600 tisuća eura neto, odnosno 900.000 eura bruto. U životu svakog kluba, pa tako i našeg, najveći troškovi otpadaju na igrače.Kod nas je to 60 posto od ukupnih 11-12 milijuna kuna, no ne zaboravite da mi imamo i 18 stalnozaposlenih od čega su samo tri u administraciji, ostali su vezani iz parket, a riječ je o trenerima prve momčadi i mlađih uzrasta, kondicijskom treneru, fizioterapeutu, kuharici u stacionaru, a troškovi su i putovanja, organizacija domaćih utakmica, troškovi sudaca i tako redom – objasnio je direktor kluba Domagoj Čavlović.

Prodavali najtalentiranije

Da bi preživljavala, Cibona je proteklih godina prodavala svoje mlade igrače (Zubac, Žižić, Rudan), no ovog trena više nema što ni prodati pa je pronalaženje jakog sponzora ključno pitanje opstanka. Još od VIPneta klub nema sponzora, nije ga pronašao ni nakon osvajanja ABA lige, a afera Agrokor spriječila je da ruski Sberbank postane glavni financijski pokrovitelj vukova, o čemu Čavlović kaže:– Ta afera nije nas samo omela nego se zbog nje nije dogodilo ništa od onoga što je već bilo na papiru.

Pročitajte više na: https://www.vecernji.hr/sport/cibona-kriza-agrokor-kosarka-1225636 - www.vecernji.hr