'Mladi igrači moraju biti strpljivi'
Čedomir Ćiro Perinčić legenda je zadarske i hrvatske košarke, dio generacije KK Zadar koja je predvođena Krešimirom Ćosićem i Giuseppeom Pinom Giergiom pronosila ime 'grada košarke' širom Europe.
Nedavno je proslavio 70. rođendan, aktivan je i prisutan na utakmicama Zadra.
Oba sina, Ivan i Hrvoje, bivši su košarkaši i još uvijek prisutni u košarci, jer tko se jednom inficira tim virusom u Zadru, još ako je genetski, spasa mu nema.
'Hrvoje ima svoj posao, ali pomaže u radu s mladima u KK ABC Zadar, a Ivan je trener Dubrovnika s kojim je napravio velike stvari. Prvo ih je na dominantan način uveo u Premijer ligu u kojoj ove sezone imaju osigurano mjesto u doigravanju za naslov prvak. Osnovni cilj je bio sačuvati status premijerligaša, a to im je pošlo za rukom već u prvom dijelu sezone'.
Dinastija Perinčić: Ćiro, sin Hrvoje i unuk Roko te sin Ivan, a autorica fotografije je kći (sestra, teta) Iva
Ivan je i jedan od pomoćnika izborniku Josipu Sesaru. Pred reprezentacijom su kvalifikacije za Olimpijske igre, ali i nastavak kvalifikacija za Eurobasket.
'Odličan posao su dečki napravili na pretkvalifikacijskom turniru u Istanbulu, no u kvalifikacijama ih čeka još teži zadatak. Svi mi želimo odlazak na Olimpijske igre, nadamo se i vjerujemo jer bi to bila najbolja pozivnica djeci i mladima da izaberu košarku kao svoj sport, ali uistinu će biti teško. Sloveniju predvodi fantastični Luka Dončić. Kada sam ga vidio kako s 18-godina predvodi Real do naslova pobjednika Eurolige znao sam da će napraviti velike stvari u NBA ligi. On je košarkaško čudo. Giannis Antetokounmpo je prvo ime Grčke i jedan od kandidata za MVP igrača NBA lige. Po pitanju nastavka kvalifikacija za Europsko prvenstvo 2025., znamo da su presudne utakmice protiv Bosne i Hercegovine, ali ne vidim zbog čega ne bi dobili i Francuze, posebno ako nastupimo u najjačem sastavu s NBA igračima. Imamo realne šanse za drugo mjesto i da prođemo na Eurobasket. Hrvatska ima igrače koji mogu participirati i osvajati odličja na velikim natjecanjima. Pravila i kalendar natjecanja to onemogućuju. Kada su zajedno od njih treba očekivati vrhunske rezultate. Nažalost, to nije često pa ni rezultati ne odgovaraju kvaliteti igrača koje imamo.'
Progovorio je u razgovoru za tportal Čedomir Ćiro Perinčić i o fenomenu Luke Božića koji je pod vodstvom trenera Danijela Jusupa u posljednje tri sezone uzletio do razine igre koje su ga dovele do konkretnih ponuda euroligaških klubova.
Danijel Jusup i Luka Božić - Foto: Andrej Jančijev/KK Zadar
'Luka je izvanredan igrač, dokazan je kao MVP ABA lige prošle i ove sezone. Znam da je veliki radnik i vrijedan momak. Kada sam dobio informaciju da poslije treninga zna otići po četiri, pet sati u teretanu nije me iznenadilo. Maksimalno je posvećen košarci, suigračima, klubu i rezultatima. Ono što bi ja želio je da kao jedan od najboljih hrvatskih igrača prihvati pozive reprezentacije i da se priključi utakmicama na koje ga izbornik zove, neka se tu dokaže i potvrdi svoje vrijednosti i podigne rejting i sebi i klubu i reprezentaciji i da u svakom pogledu bude bogatiji.'
Pino Giergia i Krešo Ćosić/Foto: Privatna arhiva Nebojše Gunjevića
Uspoređujući košarku nekada i sada morao je krenuti od Kreše Ćosića i Pina Gierggie.
'Velika je sreća kada se dogodi da se jednom malom gradu kakav je tada bio Zadar pojave dva igrača svjetske klase kao što su bili Ćosić i Giergia. To se nije događalo ni u velegradovima kao što su bili Zagreb i Beograd ili Ljubljana. Tek 15 godina kasnije to je imao Split kada su se istovremeno na sceni pojavili Toni Kukoč i Dino Rađa. Ne slažem se da u naše vrijeme nije bilo obrane. Govore to i zvučna trenerska imena, a to je glupost. Mi smo u Zadru 99 posto utakmica odigrali pressingom na tri četvrtine terena. U prvoj liniji su igrali Pino Giergia i Branko Skroče, a probiti Pina nije baš bilo lako. Skroče i ja smo blokirali sve lopte koje su išli prema krilnim igračima, a Krešo nije igrao 'čovjeka' nego je zonirao. I čekao ih da nalete. Užitak je bio gledati njegove blokade. Zabijali smo 95 poena u prosjeku, a primali 76. Pazite, bilo je to prije uvođenja trica, a i Krešo i Pino i Mišo Ostarčević i Skroče i ja smo mogli zabiti s te udaljenosti kad smo htjeli. Kontranapadima smo ubijali protivnike zahvaljujući Ćosiću koji bi u skoku tražio Pina i davao prvi pas. Ovaj bi loptom gađao mene koji sam trčao 1,9 sekundi na 20 metara i zabijao ispod koša. Tko to danas za četiri sekunde zabije od trenutka kada osvoji loptu obrambenim skokom. Uz to igrali smo lepršavo. Danas se igra tvrda košarka, s puno kontakta. To je neusporedivo.'
Michael Ružić/Foto:KK Zadar
Dotaknuo se i igre današnjeg Zadra.
'Proračun je takav kakav je i složena je momčad od igrača koje si je klub mogao priuštiti. Svakog trenera koji izvlači maksimum iz svoje ekipe smatram vrlo dobrim trenerom, a to Danijel Jusup radi.'
Govoreći o mladim igračima kojih je sve manje u rosterima hrvatskih klubova je naglasio:
'Najbolji odgovor na to dao je Dino Rađa koji je rekao: Budite strpljivi, radite, trenirajte po deset sati dnevno, ostvarite se u svom klubu, a onda otiđite u velike i bogate klubove. Ne žurite. Kad postanete igrači lako ćete probiti put. Najveći problem je što mladi igrači koji provedu šest, sedam ili osam godina u klubu nemaju obvezu potpisivanja profesionalnih ugovora s klubom koji ih je stvorio. Oni su slobodni već tada. I onda se pojavljuju nerealne ambicije roditelja, menadžeri sa svojim interesima, prerani pogled prema novcu. Tako je jedan Michael Ružić, koji je vrhunski igrač, bio slobodan s 15, 16 godina otići u Joventut. A on je sigurno budući reprezentativac. Svi bi mi voljeli vidjeti, četiri pet Zadrana u dresu Zadra. Tribine bi bile pune... A što bi se tek dogodilo da dobijemo samo jednog igrača koji bi tek primirisao kvalitetu Kreše i Pina. Ne mogu preboljeti taj Ružićev odlazak. Trebalo je uložiti u njegov ostanak, dati mu sve, jer je potencijal i jer je zaslužio.'
Zanimalo nas je kako gleda na širenje ABA lige, odnosno ulazak Dubaija u regionalno natjecanje.
'Znamo da je u profesionalnom sportu apsolutni gospodar novac koji je odlučivao i dalje će odlučivati o ključnim pitanjima, pa tako i o ulasku Dubaija u ABA ligu. Njihov san nije ABA liga. Oni preko nje žele doći do Eurokupa i na kraju i Eurolige. I to će sigurno napraviti jer imaju novac. Ako se ABA liga obogaćuje, konkurencija jača, prvenstvo postaje kvalitetnije, onda nema razloga za ne poželjeti Dubaiju dobrodošlicu.'
To znači dodatne dvije utakmice u i onako prekrcanoj sezoni za hrvatske ABA-ligaše. Što napraviti da im se omogući ravnopravni status s ostalim klubovima. U konačnici nudi se i opcija igranja FIBA-inih europskih natjecanja kao zamjena za ABA ligu.
'Zadar, Split i Cibona igraju paralelno i domaće prvenstvo i ABA ligu. Mislim da je format Premijer lige koji im omogućuje da su slobodni prvi dio sezone te da se uključuju naknadno, a to je već bilo na snazi, sretnije rješenje. Ovaj sustat s tri kruga nije dobar. Nitko tko nije sjeo u autobus i vozio se od Zadra do Čačka 11 sati pa se vraćao u Zadar igrati za dva dana sa Zabokom, pa onda imati put do Podgorice ili Ljubljane ne zna koliko je to naporno. Nakon tih putovanja, da si ne znam koliko pripremljen, ti ne možeš igrati ni punom snagom, ni punom motivacijom, niti davati kvalitetu koju imaš. Ovo je mučenje. FIBA-ina natjecanja zvuče primamljivo zbog potpore HKS-a, ali može se dogoditi da u 12. mjesecu više nemaš međunarodnih utakmica i tako bi svi bili osiromašeni. Mislim da je ABA liga bolji izbor, pogotovo jer znamo da je financijski pokrivena i po meni uzbudljivija i zanimljivija za publiku.'
Rezultati hrvatskih predstavnika u ABA ligi ove sezone ga posebno vesele.
Foto: Ivana Dergez/KK Cibona
'Čestitam i Zadru i Splitu i Ciboni na izvrsnoj sezoni. Nije još gotova, ali već sada možemo joj dati visoku ocjenu jer prvi puta nismo morali strepiti do zadnjeg trenutka i pribojavati se hoće li netko ispasti. Ovo što se događa u Ciboni, izvan parketa, je izuzetno loše i meni neshvatljivo jer Cibona je potrebna i Zadru i Splitu i hrvatskoj košarci. Treba nam rivalitet, pet, šest, dao Bog i sedam ili osam jakih klubova, To donosi kvalitetu ligi i na kraju krajeva i reprezentaciji'.
Posebno se osvrnuo na Cibonine igrače koji na svojim leđima nose teret nastupa u FAVBET Premijer ligi. Kroz cijelu sezonu to je bilo pet, kratko vrijeme i šest igrača.
'Ti dečki igraju oba natjecanja, ali u Premijer ligi nemaju nikada mogućnost odmora. To što oni rade je čudo jer teško je danas živjeti, a da ne dobiješ plaću. Imaš obveze i obitelj. Ali oni pronalaze unutarnju snagu i vuku klub, ne daju da poklekne.'
Foto: Zvonko Kucelin/KK Zadar
Ćiro, kao ga zovu Zadrani, ne dvoji puno oko toga tko će biti prvak Hrvatske.
'Gledao sam sve utakmice Zadra i mogu reći da su apsolutni favoriti. U finalu vidim Split od kojeg sam više očekivao. U Kupu Krešimir Ćosić nisu uspjeli ozbiljnije priprijetiti Zadru, ali sutra se to možda promijeni. Imaju jaku i kvalitetnu momčad i iznenađenje mi je da nisu bili bliži pobjedama u utakmicama sa Zadrom. Finale je druga priča, bit će pune tribine Višnjika i Gripa, to su slike koje želim češće vidjeti, a ne samo kada je borba za trofeje ili kada dolaze Crvena zvezda i Partizan. Košarka je moj život i tako bi volio da tu atmosferu vidim češće, da se o košarci priča… U košarkaškim razgovorima sa sinovima naglašavam da bi Krešina dvorana bila pretijesna za sve one koje su željeli vidjeti Zadar u kojem je igrala moja generacija. Sve redom dečki iz Zadra. Čak smo se šalili da je Zdravko Jerak, koji je rođen u obližnjem Debeljaku, jedini stranac u ekipi. Prvi korak koji bi napravio 'da sam ja netko' je da bi svu djecu iz svih zadarskih škola košarke i okruženje doveo besplatno na utakmice. To bi bila sjajna slika.'
Kao što je poznato Perinčić je nakon Zadra nosio i dres Cibone, a na utakmici protiv matičnog kluba u Jazinama našao se u situaciji da rješava pitanje pobjednika.
'U Cibonu nisam došao jer sam želio, već su mi vrata Zadra bila zatvorena. Mirko Novosel, kojeg izuzetno cijenim jer je bio podjednako jak u sportskom, menadžerskom i političkom pogledu, me pozvao i tako sam se priključio Kreši Ćosiću. Novosel je jedini čovjek s kojim sam radio koji je mislio pet godina unaprijed, radio je 20 sati dnevno. Zato je i postigao takve rezultate i ostavio neizbrisiv trag iza sebe. Ta utakmica u Zadru bila je moja najteža u životu. Nisam ju ni želio igrati, a na kraju sam došao u situaciju da je moram rješavati pitanje pobjednika pred 5000 mojih Zadrana. Bilo je devet sekundi do kraja i Novosel je nacrtao akciju koja je zbog zadarske zone koja nas je iznenadila, krenula u krivom smjeru. Izvodio sam loptu iz auta tražeći Andru Knegu. Njega je Veljko Petranović radom koljena, s visoko podignutim rukama u zrak koje su sugerirale da nema faula, izbacio iz ravnoteže pa je koraknuo unazad i riješio se lopte tako da ju je vratio meni. Imao sam otvoren put prema košu i plan kako doći do drugog obruča i izbjeći Čiklićevu blokadu. No, Drago me je zaustavio 'sjekiricom' po ruci. Sudac Radović koji je bio na pola metra od nas se nije oglasio. Raširio sam ruke i krenuo prema njemu kao da se ljutim. I znate što sam mu rekao? Hvala ti čovječe, spasio si me!', ispričao je na kraju našeg susreta Ćiro.