Umjesto o Paiću, trener Dželalija je pričao o šibenskom srcu i potrebi vraćanja domaćih igrača.

Iako se po medijima uoči utakmice Zadra i Šibenika provlačila teza o dalmatinskom derbiju, samo rijetki se mogu sjetiti kada su gosti s Baldekina posljednji put slavili u Donatovom gradu. Broji tome već ohoho godina. Ni jučerašnji dan nije bio izuzetak. Iako su gosti solidno izgledali prvih dvadesetak minuta, na koncu su u autobus ušli pognutih glava, s parketa ispraćeni s 27 poena minusa.

Možda bi bio i pokoji više da svoju večer nije imao mladi Toni Nakić koji je većinu susreta bio nerješiva enigma za zadarsku obranu. Skakao je mladi Šibenčanin i zabijao, na koncu se zaustavivši na 26 koševa i četiri trice, no nije mogao pomoći svojoj momčadi.

– Dobro smo se držali prvo poluvrijeme dok smo imali visok intenzitet u obrani. Kontrolirali smo skok i bili agresivni koliko smo mogli, no imamo previše crnih rupa da bismo se mogli duže držati u utakmici sa Zadrom koji je kvalitetnija i fizički bolja momčad. I bez Allena su nas uspjeli dobiti s velikom razlikom – izjavio je nakon devetog poraza u sezoni 20-godišnji krilni igrač koji se nije previše zanosio svojim dobrim brojkama – dajem koliko mogu i na parketu činim sve da moja momčad pobjedi, no ovaj put to nije bilo dovoljno.

Po pitanju momčadskih ciljeva bio je kratak, i jasan.

– Borimo se za što je moguće bolju poziciju uoči doigravanja. Nadamo se petom-šestom mjestu, pa ćemo vidjeti – dodao je Nakić.

FOTO: Zvonko Kucelin (KK Zadar)

Šibenčani su u gotovo svim segmentima košarkaške igre bili inferiorniji susjedima sa sjevera Dalmacije. Deficit je brojao 15 skokova, devet asistencija i jednu blokadu. Tek su izgubljene lopte „bile na strani“ narančastih. A tako se ne može pobijediti abaligaška momčad.

Ipak, otpor je sve do sredine treće četvrtine bio na razini.

– Dok smo imali snage da igramo s par igrača, bili smo u egalu. Na kraju je presudila energija koju smo izgubili u smanjenoj rotaciji. Zadar nas je pretrčavao i lagano zabijao. Nekoliko mojih igrača je dalo svoj doprinos, ali za ovakve utakmice treba kud-i-kamo više širine i raspoloženosti – kazao je nakon novog poraza trener Šibenke Edi Dželalija.

Gostima su najviše problema stvarali Muhammed Bashir Ahmed i Jure Planinić koji su zabili po 20 poena. Posebno je raspoložen bio mladi Hercegovac koji je svoj napadački učinak podebljao sa 16 uhvaćenih lopti što mu je donijelo titulu najkorisnijeg igrača susreta.

–  Planinić je s 20 poena i 16 skokova odigrao vrhunsku utakmicu. Lakoćom je dolazio u prednju poziciju i mogu mu samo čestitati na sjajnoj izvedbi – probranim je riječima zborio o 18-godišnjem visokom igraču gostujući trener, pohvalivši i Funcute koji su u solidnom broju pohodili Krešin dom – zahvalio bih se našim navijačima koji su došli u velikom broju.

Zanimljiva rečenica, imajući u vidu da smo valjda 90 posto vremena slušali adolescentska prepucavanja, psovke i vrijeđanja.

FOTO: Šime Zelić (Basketball.hr)

Valjda politička izjava...

S druge strane, ništa političkog nije bilo u objašnjenju naglog pada u drugom poluvremenu. Napad je koliko-toliko funkcionirao, ali šibenska obrana je u jednom trenutku kapitulirala pred domaćim naletima.

– Mi smo u drugom poluvremenu primili šezdesetak poena, a tako je nemoguće igrati – priznao je 50-godišnji strateg i dodao – i Zadar i mi imamo važnijih stvari od ove utakmice. Igrali smo sa smanjenom rotacijom i bez klasičnog razigravača. Odmarali smo Jakova koji se vraća iz ozljede i spremamo se za puno važnije stvar.

Svjesni su u Šibeniku razlike u kvaliteti između posljednje plasirane momčadi ABA lige, ujedno i prvoplasirane u hrvatskom prvenstvu, i njihova sastava.

Podatak je to zbog kojeg bi se vodeći ljudi hrvatske košarke trebali počešati po glavi...

A po glavi se već neko vrijeme češu navijači šibenskog kluba koji su na nesvakidašnji način izgubili jednog od najtalentiranijih mladih igrača i uzdanicu na kojoj se trebala graditi budućnost momčadi s Baldekina.

FOTO: Milan Balaban (GKK Šibenik)

Pavao Paić je prošli tjedan izišao u javnost s pričom koja je mnoge ostavila u nevjerici. Odbijanje plaćanja troškova liječenja, ucjenjivanje smanjenjem plaće i na koncu raskid ugovora „glava“ su kovanice, čije je „pismo“ stiglo u obliku službenog priopćenja GKK Šibenka.

– Ja sam došao u 11. mjesecu, kada on više nije bio tu. Mislim da se mladi igrači ne smiju gubiti ni na koji način, a pogotovo ne na ovaj. Nema razloga da mladi igrači odlaze, već svi skupa moramo raditi da tome da ostanu – dao je svoj pogled na priču koja je prošlog tjedna punila novinske stupce trener Dželalija i pokušao skrenuti temu na dobar rad s mladim igračima – imamo sjajnu generaciju koja dolazi. Treba odati priznanje omladinskom pogonu. Vidjeli ste reakciju Tome Ivišića koji je veliki potencijal, a radi se igraču koji je još uvijek kadet. Tu je i njegov brat Zvone koji je još veći lumen od njega. Inteligencija na 212 centimetara… Bit će vrhunska četvorka! Znamo što želimo i što radimo u Šibenki.

Uistinu, braća Ivišić nebrušeni su košarkaški dragulji. Ipak, tek treba vidjeti hoće li, i gdje, dosegnuti svoj puni sjaj.

Vratimo se u sadašnjost. U službenom priopćenju potpisanom od strane šibenskog kluba stoji da su Paiću vrata Baldekina širom otvorena.

Je li bilo novih razgovora i postoji li mogućnost da se 21-godišnji centar ipak vrati u momčad iz rodnog grada?

– Iskreno, s tehničkim stvarima nisam upoznat. Ne znam je li ozlijeđen ili nije, ali volio bih da je tu. Ne samo on, volio bih da je u klubu što je moguće više šibenskih igrača. Donedavno je s nama na treningu bio i Badžim, a znate i sami da Radovčić igra odlično u Heliosu. Ima tu još igrača, naš Martin je u Zadru… Volio bih kada bismo ih mogli vratiti, ali za to bismo im morali nešto i ponuditi. Moja intencija je da imamo što je moguće više domaćih igrača i da pokažemo šibensko srce – zaključio je Dželalija.

Odgovor na pitanje što im ponuditi, u profesionalnom se sportu nameće sam od sebe.

Pravo pitanje je - kako?