Intervjui
Dosta je bilo inozemstva, drugo dijete me vratilo kući i dovelo u Goricu

Dosta je bilo inozemstva, drugo dijete me vratilo kući i dovelo u Goricu

Autor: Marko Vidalina Photo: FIBA Europe/Marin Sušić

Prije 8 godina igrao Euroligu sa Zagrebom, zajedno s Mulaomerovićem, Simonom, Kasunom I Šarićem, a ovog ljeta, s navršene 34 godine, pojačao je košarkaše Gorice.

Trener Josip Sesar dobio je igrača kojeg je želio…

I to u liku 34-godišnjeg Petra Babića, igrača kojeg ljubitelji košarke najbolje pamte iz dana kad je nosio dres KK Zagreba, u to vrijeme prvaka države i euroligaša…

– Dobio sam poziv od Sekija (trener Josip Sesar, op. a.), pitao me jesam li zainteresiran i odgovorio sam potvrdno. Zašto? Zato što sam čuo kako se prošle godine ovdje dobro radilo, a vidio sam i da su dečki odigrali odličnu sezonu. Također, jedan od glavnih razloga je i to što će žena opet roditi, čekamo drugo dijete pa mi je bilo važno ostati u Zagrebu, uz obitelj. No jako mi je važno i to što ljudi ovdje vjeruju u mene – objasnio je uvodno Babić kako se u srednjim tridesetima našao u dresu Gorice.

Upravo je to, godina proizvodnJe, u kombinaciji s povjerenjem koje je osjetio, bilo ključni okidač.

– Ljudi često misle da su sportaši u tridesetima već za odbaciti, zato ne želim propustiti ovakvu šansu, doći u sredinu u kojoj se ovako dobro radi. Želim pokazati da imam još puno toga za dati na parketu – ambiciozan je Pero.

Naravno da smo se zajednički išli sjetiti najblistavije epizode u karijeri, sezone 2011./12., kad je sa Zagrebom igrao Euroligu, u momčadi u kojoj su mu suigrači bili Damir Mulaomerović, Kruno Simon, Mario Kasun, NBA-jevac TJ Ford, u to vrijeme iznimno mladi Dario Šarić, pa onda i aktualni suigrač iz Gorice Ante Mašić

– Uh, to su bila previdna vremena, sjajna generacija, velike utakmice… Sjajno je bilo to proživjeti, dijeliti svlačionicu sa svim tim sjajnim igračima – kazao je Babić pa nastavio priču o svojoj karijeri:

– Poslije toga sam otišao u inozemstvo, šest godina proveo sam vani, prošao Rumunjsku, Slovačku, Austriju, Švicarsku… Ostala su lijepa sjećanja, a bile su to i dobre lige. Ljudi kod nas možda toga nisu svjesni, ali sve te države jako su napredovale u košarkaškom smislu.

Kad treba odabrati gdje mu je bilo najbolje, a gdje možda najlošije, odmah će povući ručnu.

– Ne mogu reći da mi je negdje bilo loše. Jako sam uživao u Bratislavi, pa poslije u Austriji, u Welsu, gdje sam upoznao puno jako dobrih ljudi… Ma uživao sam zapravo u svakoj od tih sezona, uvijek davao svoj maksimum na parketu, a to su ljudi i znali cijeniti – istaknuo je Babić.

Nakon svih tih putovanja po svijetu, mijenjanja klubova i država, skrasio se u Velikoj Gorici. Uz mnoga poznata lica, u okruženju u kojemu mu je lako osjećati se kao doma.

– Više, manje znam sve ove dečke. S nekima sam igrao u istim klubovima, igrao sam i protiv nekih, neke sam gledao dok su još bili klinci… Posljednjih godina pokazalo se da sve što se ovdje radi ima glavu i rep, što je nama igračima najvažnije. Vrlo često to nije slučaj, pogotovo vani, kad si stranac. To je onda borba, svatko za sebe, a ovdje sam već od početka shvatio kako je sve isplanirano i dobro organizirano – zadovoljan je Babić.

Zadovoljan će valjda njime biti i trener Sesar, koji ga je već godinama pokušavao “uloviti”. No svaki je put nekako ispao preskup, s previše drugih opcija, s drugim prioritetima.

– Da, bili smo Sesar i ja prije u kontaktu, ali većinom sam prihvaćao inozemne ponude, koje su bile puno više financijski isplative. Bio sam u toj fazi, stvarao sam obitelj i u tim trenucima novac mi je bio prioritet. Ne kažem da sad nije važan, ali osjećaj je ipak nekako drukčiji. Kako imaš neko iskustvo, shvatiš da je važno i biti uz dobrog trenera. Čovjek je imao vrhunsku igračku karijeri, bio je jedan od najboljih igrača u Europi, a budući da znam i kako razmišlja kao trener, znao sam da dolazim u sredinu koja je dobra za mene. Tu nisam mogao promašiti – siguran je Pero, koji će u Gorici uskočiti u tenisice Karla Mikšića.

Uz njega, organizacijom igre bavit će se i Borna Kapusta, a tu su još i Majcunić, Petrović, Vučić, Lebo, Mašić, Mazalin, Papac, Vraneš… I još, kažu, dva-tri nova igrača. Zvuči prilično dobro, perspektivno pri pogledu prema naprijed.

– Kad imaš dobro organiziranu momčad, kad se dobro radi, uvijek se to i vrati. Gorici se upravo zato i vratilo prošle sezone, jer vjerujem da je Gorica pokazatelj kamo bi hrvatska košarka trebala ići. To me najviše i privuklo. Samo s dobrim radom možemo napraviti rezultat. Unaprijed prognozirati neke rezultate ne želim, to nikad nije zahvalno, da se ne bih opekao. Mogu samo poželjeti da bude što bolje. Ako je ikako moguće, uspješnije od prošle sezone – sa željom je završio Pero Babić.