U intervjuu za ruski Stadion bivši izbornik progovorio o stanju u hrvatskoj košarci te zahvalio svom mentoru Slavku Trniniću.

Bivšeg hrvatskog izbornika Dražena Anzulovića trenerski je posao odveo na daleki i hladni Sibir.

Ništa ekstremnije nisam napravio u životu od preseljenja u Krasnojarsk. Prošlog svibnja primio sam ponudu iz Eniseja, doletio, upoznao se s radnim uvjetima, osobno razgovarao s direktorom Petrokovskim, predstavio svoju viziju razvoja momčadi i evo me tu.  Iako je sezona nevjerojatno teška ovdje mi se jako sviđa. Na svakom treningu, u svakoj utakmici radimo maksimalno, na kraju sezone ćemo saznati kakav će biti rezultat ovog rada.

S ekipom Eniseja je krenuo fantastično. U VTB ligi je momčad iz Krasnojarska pobijedila CSKA, Lokomotiv Kuban i UNICS te su prošlu kalendarsku godinu bili u vrhu poretka jedne od najjačih liga svijeta. Uslijedio je crni siječanj. S osam povezanih poraza Zula je ispao iz zone doigravanja. Pobjeda nad Kalevom donijela je malo zraka, momčad se vratila u borbu za doigravanje, a izbore li ga, bit će to veliki uspjeh.

Anzulović je u velikom intervjuu za ruski portal Gor Novosti i rubriku Stadion progovorio i o stanju u hrvatskoj košarci, svojim trenerskim danima u Ciboni i reprezentaciji, prijelazu iz igračke u trenerske vode i ulozi koju je u svemu tome imao Slavko Trninić.

- Voditi reprezentaciju svoje zemlje san je bilo kojeg trenera. Ponuda je stigla u vrlo teškom trenutku kada smo u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo imali jednu pobjedu i tri poraza iz četiri odigrana susreta. No, takvu ponudu nisam mogao odbiti. Također pet godina radio sam kao pomoćnik izbornika. U tom smo razdoblju dva puta smo sudjelovali na olimpijskim igrama, a važnije od nastupa na Olimpijadi u svijetu sporta nema. Tada sam radio isključivo u reprezentaciji i odbijao sve ponude klubova. Sad sam se vratio u klupsku košarku. Volim svoj rad, živim ga sa svojim igračima i trenutačno nema ništa važnije od ovoga.

Odgovorio je Zula i na pitanje je li mu teže bilo biri igrač ili trener.

- Igrač se mora brinuti o sebi, mora pokazati svoje najbolje kvalitete na parketu. I to je to! Kao trener razmišljate o svemu i o svima. Po završetku igračke karijere mislio sam da imam ideju kako bi to trebalo izgledati, ispostavilo se da nisam u pravu. Morao sam puno naučiti. Beskrajno sam zahvalan svom prijatelju i mentoru Slavku Trniniću, po mom mišljenju, najboljem trenerskom učitelju u Europi. Uzeo me pod svoje krilo i tri godine pomagao u svemu. Radeći s njim u omladinskim pogonu Cibone naučio sam puno o taktici, psihologiji, fizičkom oporavku i drugim aspektima treniranja. Te profesije - igrač i trener - potpuno su različite i ne možete ih usporediti.

O stanju u hrvatskoj košarci rekao je:

- Bolna je to tema. Imamo velike probleme. Mnogi klubovi nemaju novca niti razvojnih programa. Ljudi koji vode klubove donose pogrešne odluke, ne ulažu u akademije kako bi se razvijali vlastiti talenti. Imamo bogatu košarkašku tradiciju, a ono što se događa posljednjih godina nevjerojatno je uznemirujuće. Sada Savez vode predsjednik Stojko Vranković i glavni tajnik Josip Vranković. Nadam se da će donijeti ispravne odluke. Što se tiče reprezentacije, postoji još jedan problem. Naši najbolji igrači su u NBA ligi, a zbog sukoba ove organizacije s FIBA-om i Euroligom, ne mogu igrati za svoju reprezentaciju. Nadam se da ćemo vratiti našu zemlju na najvišu razinu, onu na kojoj smo se nekad nalazili.

Kao najsretnije trenutke karijere izdvojio je dva plasmana ne Olimpijske igre, Peking i Rio, na kojima je Hrvatska igrala četvrtfinala, a o splitskim kvalifikacijama za Tokio, na kojima će zaigrati i ruska i hrvatska reprezentacija, poručio je Rusima.

- Neće vam biti lako!