U drugom dijelu intervjua s prof. dr. sc. Slavkom Trninićem govorimo o problemima u poučavanju/učenju i vježbanju košarkaške igre

U ovom dijelu intervjua pitali smo i propitivali prof.dr.sc.Slavka Trninića o važnosti sustava poučavanja/učenja i vježbanja košarkaške igre, problemima u svakodnevnoj košarkaškoj praksi, ali i o principima rješavanja problema. 

JE LI ULOGA UČITELJA KOŠARKAŠKE IGRE UVIJEK OSTALA ISTA?

Učitelj košarkaške igre bio je uvijek „kormilar“ procesa poučavanja/učenja i vježbanja košarkaške igre koji utječe na unaprijeđivanje vještina, povećavanje stupnja razumijevanja igre, ali i na stvarne promjene misaonog postava, osobina ličnosti i motivacijskih dimenzija kod igrača, osobito u osjetljivom razdoblju kao što su srednje djetinjstvo (6-11 godina) i adolescencija (11-18 godina). Kod djece i adolescenata je najvažnije sustavno poučavanje/učenje i vježbanje usmjereno na područje „kako igrati košarku“ gdje je najvažniji zadatak trenera da nauči igrače da „vide u igri“, da razvije brzinu uočavanja greške u poziciji i reakciji protivnika te da anticipiraju reakciju suigrača i protivnika.Tako primjerice, igrači koji su prepoznavali i predviđali situacije u igri i selektivno odlučivali i reagirali su naši najveći igrači: Krešimir Ćosić, Josip Giergia, Dražen Petrović, Toni Kukoč i Dino Rađa.
Foto: Privatna arhiva Giiseppe Pino Giergia

MNOGA DJECA DOŽIVLJAVAJU VRHUNAC U RAZVOJU SPOSOBNOSTI I VJEŠTINA VEĆ U JUNIORSKOJ SELEKCIJI?

Optimalno bi bilo da cjelovita sportska priprema (povezivanje tehničko-taktičkih i kondicijskih programa s jedne strane i intervencijskih programa kojima se stječu psihološke vještine na razini prenaučenosti) utječe na ono što nije potaknuto u razvoju potencijala pojedinog sportaša, ali i smanjiti one strane igre koje mogu biti prijetnja za uspješan razvoj seniorske karijere igrača. 

KOJI SU PROBLEMI KOJE TREBA RJEŠITI U PODRUČJU POUČAVANJA/UČENJA I VJEŽBANJA KOŠARKAŠKE IGRE?

U cjelokupnoj hrvatskoj i europskoj košarci je sve manje učitelja košarkaške igre.

Učitelje košarkaške igre se treba oblikovati posebnim sustavima poučavanja temeljnih i naprednih tehničko-taktičkih znanja i vještina, poučavanjem principa razumijevanja igre i psiholoških vještina, kao i stjecanje znanja kako poticati cjeloviti razvoj ličnosti igrača. Dakle, nužno je uravnoteženim pristupom poticati kod igrača tjelesni, spoznajni, socijalni i emocionalni razvoj.

Posebno je važno poučavati učitelje košarkaške igre o osjetljivim razdobljima koja su optimalna za razvoj pojedinih sposobnosti i vještina. Pritom je potrebno isticati važnost selekcije programa treninga koji uključuju znanje kako raditi sa djecom u razdoblju srednjeg djetinjstva (6-11 godina) te kako oblikovati treninge u ranoj adolescenciji (11-14 godina), srednjoj adolescenciji (14-16 godina) i kasnoj adolescenciji (16-18 godina). Ekspertno znanje i iskustvo trenera upućuju da se sposobnosti i vještine mogu razvijati osobito u srednjem djetinjstvu (6-11 godina) i adolescenciji (11-18 godina). Iskustvena znanja učitelja i trenera košarkaške igre sugeriraju kako je moguće povećati stupanj razumijevanja igre pod utjecajem situacijskog treninga ako se usvajaju znanja na problemskoj razini (npr., na temelju pravila odlučivanja ako/onda). Foto: Šime Zelić - Basketball.hr

ŠTO JE TEMELJNO DA BI POTICALI RAZVIJANJE IGRE U KOŠARCI?

Ugledni stručnjaci smatraju da je jedini stabilizirajući faktor u igri kolektivno tvrda obrana koja omogućava ne samo smanjivanje efikasnosti protivničkog napada, unaprjeđivanje timske discipline i uzajamnog pomaganja u igri već i omogućava razvijanje igre.

Igrati kolektivno tvrdu obranu, kolektivno pretrčavati protivnika nakon dolaženja u posjed lopte su temeljni preduvjeti za razvijanje igre. Tajna efikasne obrane je u prisiljavanju protivnika da promijeni ritam šuta, „razbijanje“ pravovremenosti individualne i timske izvedbe protivnika te stvaranje opcija za brzu tranziciju napada što omogućava razigravanje momčadi, ali i skidanje psihičkih kočnica. Ekipe koje imaju tendenciju ubrzanja igre beskompromisnim obranama zahtijevaju kontroliranu fizičku agresivnost i sposobnost da svih pet igrača kontroliraju prostor i neposredne napadače. Različiti sustavi presing obrana omogućavaju kontrolu tempa utakmice, oduzimaju snagu volje protivniku. Nepopustljiva presing obrana koja „ne da disati“ protivniku mora biti zaštitni znak rada u subseniorskim selekcijama. U košarci nema ništa uzbudljivije od ekipa koje znaju učinkovito odigrati različite vrste presing obrana na cijelom terenu, na tri četvrtine terena ili polovini sa udvajanjem na sredušnjoj crti. Iz takvog sustava igre se razvija tranzicija napada, koja izvire iz nekoliko ukradenih i presječenih dodavanja što može promijeniti cijeli tijek utakmice. 

U napadu treba razvijati nesebične akcije kao što su vještine koje omogućavaju pravovremeno i točno dodavanje, postavljanje blokova na loptu, postavljanje blokova na igraču bez lopte, kao i svrhovito kretanje bez lopte. Za razvijanje igre u košarci važno je razvijati i igru jedan na jedan, jedan na dva, jedan na tri na unutarnjim i vanjskim pozicijama te odlučnost u izvedbi koja se može razvijati u situacijskom treningu ako dozvolimo igračima rizičnost u izvedbi. 

Foto: Šime Zelć - Basketball.hr 

JE LI TOČNO DA SE U OBRANI MOŽE UOČITI KOLEKTIVNI IGRAČ, A U NAPADU NJEGOVA SPECIFIČNA INDIVIDUALNOST KOJA GA RAZLIKUJE OD DRUGIH?

To je postavka američkih košarkaških trenera. U fazi obrane postoji individualna i kolektivna odgovornost. Igrači su fokusirani kako zaustaviti protivnički tim, a ne samo direktnog napadača što upućuje kako je uzajamno pomaganje temeljna odrednica uspješne obrane. Za razliku od obrane koja se temelji na egzaktnim principima igre, u napadu je presudna kreativnost i maštovitost u izvedbi i to obilježava individualnost igrača koji ga razlikuju od drugih.  

JE LI UČENJE I NAČIN TRENIRANJA U RAZDOBLJU SREDNJEG DJETINJSTVA I ADOLESCENCIJE KLJUČNO ZA RAZVOJ KARIJERE POJEDINOG IGRAČA?

Čini se da je u srednjem djetinjstvu i adolescenciji pojedinac posebno osjetljiv na utjecaj situacijskih faktora kao što su situacijski trening, motivacijska kllima usmjerena na ovladavanje vještinama i trenerovo ponašanje. U tim razvojnim razdobljima, moguće je značajno utjecati učenjem i načinom treniranja na razvoj cjelokupnog potencijala djece i adolescenata. Takav pristup zahtjeva sustavnost, a ne improvizaciju u upravljanju procesom sportske pripreme. S druge strane prvi učitelji mladih košarkaša mogu imati najveći utjecaj na pojedinu sportsku karijeru, jer se u početku, kod djeteta, stvaraju navike kako trenirati što utječe ne samo na stjecanje tehničko-taktičkih i psiholoških vještina već i na osobine ličnosti i motivacijsku strukturu igrača. U ranoj, srednjoj i kasnoj adolescenciji potrebno je poučavati tehničko-taktičke vještine i principe razumijevanja igre približno 50 % od ukupnog volumena treninga. Nakon što mladi igrači usvoje vještine na razini automatizma tada je potrebno poticati igru bez stajanja u visokom natjecateljskom intenzitetu jer takav način treniranja omogućava razvoj ubrzanja igre,sposobnost kontrole intenziteta igre i zadržavanja koncentracije u takvim uvjetima, razvoj radne etike odnosno količine napora i predanosti koju igrač posvećuje u unaprijeđivanju izvedbe. 

KOJE SU PSIHOLOŠKE KOMPONENTE VAŽNE ZA KONTINUITET UNAPRIJEĐIVANJA IZVEDBE?

U modernoj košarci kontinuirano unaprijeđivanje izvedbe zahtjeva od igrača spremnost da sluša, uči i komunicira i primjenjuje trenerove upute. Potrebno je istaknuti kako se u adolesescenciji konstruira identitet (vrijednosti, uvjerenja i ciljevi) kojima se pojedini sportaš dosljedno posvećuje. Temeljna uloga učitelja košarkaške igre je naučiti igrača igrati košarku i naučiti ga trenirati  što je vjerujem najvažnije u višegodišnjem procesu stvaranju igrača. Dakle najvažnije je upravljanje procesom sportske pripreme koja potiče razvoj poželjnih osobina ličnosti (npr. savjesnost i emocionalna stabilnost) i motivacijskih dimenzija (npr. motiv za postizanje uspjeha, motiv za postizanje dominacije i ciljna usmjerenost na savladavanje vještina) jer one utječu na kontinuitet unaprijeđivanja izvedbe.

Isto tako igrači moraju razvijati sposobnost da upravljaju sa sobom, da posjeduju povećano oslanjanje na sebe u igri i životu. To je osjetljivo razdoblje u kojem se poučavaju detalji koji smanjuju vrijeme reagiranja u izvedbi, usvaja se pravilno donošenje odluka pri rješavanju poznatih, polupoznatih i nepoznatih situacija u igri.

Danas rad učitelja košarkaške igre zahtijeva pozitivan i konstruktivan utjecaj na specifične osobine ličnosti, motivacijske faktore i misaone postave koji mogu voditi prema unaprijeđivanju individualne i timske izvedbe i natjecateljske uspješnosti, te u konačnici odrediti sportaševu karijeru.Foto: Šime Zelić - Basketball.hr

ŠTO JE KONAČNI CILJ TRENINGA TEHNIČKO-TAKTIČKIH I PSIHOLOŠKIH VJEŠTINA?

Stjecanje korijena košarkaške igre odnosi se na usvajanje te-ta vještina do razine prenaučenosti. To je preduvjet razvijanja i iskorištavanja cjelokupnog potencijala igrača, unaprijeđivanja stvarne kvalitete igrača, te transformacije igre. Nadalje cilj sportskog treninga je postizanje samoregulacije učenja i vježbanja što znači da igrači mogu samostalno učinkovito trenirati bez potrebe za stalnim usmjeravanjem od strane trenera ili sportskog psihologa. Učitelji i/ili treneri košarkaške igre mogu završiti situacijski trening uvijek ranije da bi igrači uvježbavali svoje najučinkovitije akcije (specijale). Isto tako kad trener postavi fakultativan trening unutar mikrociklusa koji traje približno 60 minuta (slobodan izbor i dolazak igrača) tada se razvija kultura treniranja igrača bez trenera koja je neophodna za samopoboljšanje izvedbe. Razvoj ravnoteže između individualne i timske igre kod pojedinog igrača određen je prije svega poznavanjem pravila odlučivanja ako/onda i njegovom adaptacijom na poznate, polupoznate i nepoznate situacije u igri. 

ŠTO JE NAJTEŽE POSTIĆI U RAZVOJU STVARNE KVALITETE IGRAČA?

Najteže je u procesu poučavanja učenja i vježbanja oblikovati kod igrača“igru bez pogrešaka“, sposobnost kontrole ritma igre kao i toleranciju na frustracije.Isto tako je teško kod igrača razviti pravovremenu komunikaciju u igri kao i usvojiti kriiterije za taktičko odlučivanje koji će omogućiti pojedinom igraču da razlikuje kada rješavati situaciju individualno, a kada timski. To zahtjevaod trenera strpljenje, ali i sposobnost prenošenja pravilnih povratnih informacija koje su usmjerene na selektivne korekcije pogreški u izvedbi. 

ŠTO TREBA POUČAVATI KOD MLADIH IGRAČA DA BI IH PRIPREMILI ZA KOŠARKU U BUDUĆNOSTI?

Mlade igrače treba poučavati temeljnje i napredne vještine na unutarnjim i vanjskim pozicijama,  kombinacije vještina, poticati razvoj razumijevanja igre da budu u mogućnosti stvarati igru u optimalnoj brzini. Mlade igrače treba poučavati/učiti da jedino težak rad potiče razvoj specifičnih sposobnosti i vještina, te da mijenja karakter igrača. Kada to postane misaoni postav tada će ti igrači imati pravilne vrijednosti, stavove i uvjerenja, te pravilno ponašanje na treningu i utakmici. Poučavanje igrača da čita i reagira na svih 5 pozicija, da pravilno reagira u miss match situacijama je imperativ današnjeg situacijskog treninga. Smatram da je prvi pokazatelj uspješnosti igrača koliko zadataka može učinkovito obaviti, te koliko pomaže suigračima u svim fazama tijeka igre. Danas su svi opterećeni sa intenzitetom treninga i igre ili energetskom komponentom, dok su igrači podučeni u osnovama igre, principima razumijevanja igre i psihološkim vještinama. 

Najvažnije je mladim igračima koji imaju tehničko-taktičku kompetenciju, visok stupanj razumijevanja igre omogućiti rizičnost u izvedbi, jer to potiče njihovu odlučnost (npr odlučujući šut, prodor, unutarnje ili vansko dodavanje). Mnogi treneri smatraju da je odlučnost ono što je najvažnije u košarkaškoj igri. Foto: Šime Zelić - Basketball.hr 

KAKVA JE POZICIJA I ULOGA UČITELJA I/ILI TRENERA U HRVATSKOJ KOŠARCI?

Učitelj i/ili trener nije više središnja osoba u košarkaškom klubu koja određuje strategiju razvoja kluba od škole košarke do seniorske selekcije. Danas tu ulogu obavljaju glavni konzultant u instituciji. Trener ima višestruke uloge. Jedna od uloga trenera je da bude selektor momčadi, odgajatelj, stručnjak i psiholog. Druga njegova uloga je da sudeluje sa članovima stručnog tima u planiranju, programiranju i provedbi treninga, kao i selekciji i transformaciji  igre tijekom pripremnog i natjecateljskog razdoblja. Nadalje, treća njegova uloga je kontrola učinkovitosti izvedbe, procjena stabilnosti izvedbe tijekom natjecateljske sezone, prenošenje pravilne povratne informacije, uloga vođe ekipe na natjecanju. Smatram da je danas najvažnije obilježje trenera kako formira odnos sa sportašima, stil vođenja (kontrolirani ili demokratski), vještina komunikacije, autoritet znanja i ličnosti. U vrhunskoj košarci je važna sportaševa percepcija trenera ali i razina razvijenosti trenerove emocionalne inteligencije. Nadalje u šoubiznisu sve su važnije osobne karakteristike trenera : izgled, uređenost, karizma, prošlo natjecateljsko iskustvo, struktura ličnosti, motivacijske karakteristike, kognitivni stil, stručna znanja i osposobljenost, interes i vrednosno usmjerenje, odgovornost, sustavnost, kontrola emocija i natjecateljska uspješnost. Važno je istaknuti kako u modernoj košarci nisu najbolji igrači oni koji najviše znaju nego oni koji ono što znaju primjenjuju u igri na razini prenaučenosti.

U profesionalnoj košarci trener treba jasno definirati zadatke unutar uloge pojedinog igrača u sklopu odabranog taktičkog sustava igre. Pri tom trener treba zahtjevati radnu etiku od svakog igrača u svim aspektima igre da bi poticao razvoj njegovog karaktera. Ponekad igrači teško prihvaćaju zadanu ulogu. Međutim shvaćanje, prihvaćanje i ispunjavanje uloga u igri je preduvjet da igrač bude stvarni član momčadi što utječe na kohezivnost momčadi i sportsko postignuće.  

KOJI PROBLEMI SU PRISUTNI U RADU S MLAĐIM SELEKCIJAMA, A MOGU SE NEGATIVNO OČITOVATI NA CJELOKUPNU SENIORSKU KARIJERU IGRAČA?

Praktična pitanja koja treba rješiti u našoj košarci moraju biti usmjerena na uočene probleme u radu s mlađim selekcijama koje se mogu reflektirati na cijelu karijeru igrača?

Mlađe dobne kategorije treba promatrati kao servise za stvaranje seniorskih reprezentativnih igrača.Zato je važno prepoznati probleme u radu s mlađim selekcijama koje se mogu očitovati na neprikladan razvoj potencijala igrača. 

Prvi problem kod mladih igrača su iskrivljene vrijednosti, uvjerenja i stavovi. Ako imate iskrivljene vrijednosti, stavove i uvjerenja kod igrača, teško je unaprijeđivati njihovu izvedbu i sportsko postignuće. 

Drugi problem je neshvaćanje važnosti malih detalja i njihovog utjecaja na učinkovitost izvedbe, na iskoristivost potencijala te na ukupnu stvarnu kvalitetu igrača. Očito je kako se sve manje radi na pojedinostima i finesama u izvedbi, ali se i sve manje pokazuju ta specifična znanja povezana s trikovima igre na situacijskom treningu. U situacijskom treningu potrebno je da učitelj ili trener daje povratne informacije što?, kada?, gdje? i zašto? treba izvoditi pojedinu vještinu ili kombinaciju vještina da bi pojedini igrači razvili sposobnost slobodnog i improviziranog završetka akcija. Danas su treneri primarno usmjereni na intenzitet trenažnog opterećenja, a u nedovoljnoj mjeri doživljavaju kako postići ravnotežu između selektivnih korekcija pogreški u izvedbni i intenziteta trenažnog opterećenja. Praksa rada s vrhunskim igračima mi je pokazala da se izvrsni i superiorni igrači razlikuju od natprosječnih i prosječnih u shvaćanju važnosti „malih“ detalja, ne samo u tehničko-taktičkim i psihološkim vještinama već i u poznavanju kondicijskih tehnologija treninga. 

Treći problem može biti niski stupanj razumijevanja igre. To proizlazi iz činjenice da se već u pretkadetima i kadetima uvježbavaju striktni sustavi igre, a ne primarno principi razumijevanja igre. Iz tih razloga treneri juniorskih selekcija dobivaju igrače koji s jedne strane nemaju osnove igre na razini seniorskih zahtjeva, a s druge strane niski stupanj razumijevanja igre.

Četvrti problem koji mogu učitelji ili treneri košarkaške igre proizvesti je rana specijalizacija mladih igrača. Umjesto da se, u situacijskom treningu, razvija polivalentna tehnika, taktika i igra, a samim time i polivalentne dispozicije. Mnogi treneri prerano usmjeravaju mlade igrače na pojedinačne pozicije i uloge u igri u funkciji trenutnog pobjeđivanja.

Peti problem je prevladavajuća ciljna usmjerenost na rezultat, a ne na ovladavanje vještinama koje pojedinom igraču otvaraju mogućnost razvoja cjelokupnog potencijala te sposobnosti  da igraju na višestrukim pozicijama u obrani i igri.Foto: Šime Zelić -Basketball.hr 

Šesti problem može proizlaziti od utjecaja trenera i roditelja koji ne razvijaju autonomiju i kompetenciju kod igrača niti potrebu povezanosti sa suigračima u igri. Vrlo je važno da u situacijskom treningu igrači razumiju probleme suigrača na drugim pozicijama u igri. Tako primjerice, bek treba razumijeti probleme krila i centra, krilo mora razumijeti probleme beka i centra dok centar mora razumijeti probleme krila i beka. Ako su treninzi usmjereni isključivo na natjecateljski rezultat, a ne na motivacijsku klimu usmjerenu na stjecanje vještina do razine automatizma tada ne samo da ne razvijaju specifične sposobnosti i vještine već i ograničavaju razvoj cjelokupnoog potencijala. Mislim da kompetitivnost treba biti usredotočena isključivo na ono što pojedinac radi, a ne na rezultat truda. Mladi igrač previše kompetitivno nastrojen kao pojedinac može razvijati zabrinutost kao osobinu ličnosti.  

KOLIKO JE VAŽNO TRENEROVO RUKOVODEĆE PONAŠANJE I MOTIVACIJSKA KLIMA NA TRENINGU I UTAKMICI?

Trenerovo rukovodeće ponašanje u radu s mladim sportašima treba biti primarno usmjereno na stvaranje motivacijske klime orijentirane na savladavanje vještina jer to potiče proces razvoja individualne i timske izvedbe, samomotivaciju, odnosno unutarnju motivaciju koja je povezana s autonomijom igrača, visokom razinom percepcije kompetencije, kao i s visokom razinom percipirane kontrole.

Trenerovo rukovodeće ponašanje, koje se temelji na instruktivnosti, pravilnoj povratnoj informaciji i suportivnosti, može potaknuti ciljnu usmjerenost na učenje i unutarnju motivaciju, kao i poboljšanje izvedbe kod sportaša.

U suvremenoj košarci sve je važnije trenerovo rukovodeće ponašanje, motivacijska klima usmjerena na ovladavanje vještina i superironu izvedbu, kao i njegove komunikacijske vještine. Nadalje, postaje sve važnije poticanje razvoja samoodređenosti igrača kao i razvoj samoregulacije učenja i vježbanja. Dakle, osnovni cilj poučavanja u procesu treninga je pomoći sportašu da nauči sam upravljati i kontrolirati vlastito učenje i vježbanje kao i samopraćenje i samovrednovanje izvedbe na treningu i utakmici. Foto: Šime Zelić - Basketball.hr

U HRVATSKOJ KOŠARCI S JEDNE STRANE POSTOJI PODUČENOST U VJEŠTINAMA I PRINCIPIMA RAZUMIJEVANJA IGRE. VEĆ KADETSKE SELEKCIJE IGRAJU SENIORSKU KOŠARKU?

Najvažnije je da igrači koji uče osnove igre i principe razumijevanja igre, uče i uvježbavaju jednostavno nadigravanje u igri. Smatram kako poučavanje i učenje treba biti usmjereno na 3 temeljna principa koja treba poštovati kao i primjenjivati u situacijskom treningu. Pri poučavanju selektivnog odlučivanja i reagiranja u igri temeljno je usvojiti pravila odlučivanja ako/onda.

S tim u vezi, najvažnija uloga učitelja košarkaške igre je da igrače poučava da vide u igri (prepoznaju, predviđaju) da bi iskoristili motoričko funkcionalne sposobnosti, morfološke karakteristike, spoznajnu i karakternu snagu osobnosti. Pored toga, potrebno je igrače učiti da slušaju i čuju u procesu učenja i vježbanja, te da razviju pravovremenu timsku komunikaciju u igri koja je najveći problem ne samo kod najmlađih dobnih skupina već i kod seniorskih igrača- Učiteljeva podrška na treningu i utakmici kod djece i mladih sportaša mogu biti presudne u poticanju sportaševe slike o sebi, samopouzdanja i vjere u uspjeh. S druge strane, postoji pretreniranost i prenaučenost shematiziranih akcija kao produkt ponavljanja situacija 5:0 i po 60 minuta na treningu. Mislim da je potrebno u većoj mjeri povećavati stupanj razumijevanja igre koji se odnosi na selekciju šuta, selekciju dodavanja, selekciju driblinga, prepoznavanje i predviđanje u igri sa posebnim naglaskom kako odigrati završnicu utakmice i kako naučiti igrače i cijelu momčad dobivati utakmice.

DA LI JE NAČIN TRENIRANJA 80% USPJEHA U OBLIKOVANJU IGRAČA?

Kontinuirani trening usmjeren na razvoj temeljnih i naprednih vještina omogućava razvoj cjelokupnog potencijala igrača i njegove ukupne kvalitete u igri. Konkretno, razvoj tehničko-taktičke perfekcije, razvoj brzine izvedbe (npr. kažnjavanje obrane u prijemu, a ne nakon prijema lopte) i inventivne kreativnosti kao i razvoj poželjnog misaonog postava (mindset). Smatram da način treniranja razvija pobjednički sklop ličnosti igrača. Veliki učitelji košarkaške igre vjeruju u razvoj talenta i oni su fascinirani s mogućnostima utjecaja višegodišnjeg treninga na razvoj stvarne kvalitete igrača. Oni postavljaju visoke standarde vrijednosti za određene igrače na pojedinoj poziciji i ulozi u igri te poučavaju igrače kako dosegnuti stabilnost u učinkovitosti izvedbe. Takvi treneri poučavaju igrače da se poraz događa na mentalnoj razini jer su tijekom igre stali i predali se. Mišljenja sam da u susretu ekipa podjednakih sposobnosti i vještina, pobjedit će momčad koja ima višu razinu pripremljenosti, višu razinu sportske forme, pobjedničku atmosferu i adekvatniju protutaktiku od protivnika. Sva četiri faktora su pod kontrolom trenera.

KOJU VRSTU NAPADA I GEOMETRIJU IGRE TREBA POUČAVATI KOD MLAĐIH DOBNIH SKUPINA?

U mlađim dobnim skupinama treba primarno razvijati pokretni napad, odnosno otvorenu geometriju igre (s pet vanjskih ili s četiri vanjska s jednim centrom) u kojoj se potiče znanja u igri na unutarnjim i vanjskim pozicijama.Na situacijskom treningu nužno je prenositi znanja koja upućuju mlade igrače što može, što ne smije, a što treba učiniti tijekom igre. U konačnici najvažnije je, nakon usvojenih temeljnih i naprednih vještina, poticati slobodnu i improviziranu igru koja omogućava razvoj kreativnosti, maštovitost, spontanitet i rizičnost u igri. Kad su vam osnove u igri, razumijevanje igre na niskoj razini, tada će se bilo koji sustav igre, neovisno o njegovoj sofisticiranosti izvoditi neučinkovito. S druge strane kad imate visok stupanj osnova igre i kada su vam igrači sposobni problemski rješavati situacije u igri, tada je igra efikasna neovisno o neprikladnom sustavu igre. 

ZA VAS JE KOŠARKA IGRA SASTAVLJENA OD OSNOVA KOJE SE „TESTIRAJU“ U SVIM FAZAMA TIJEKA IGRE?

Da biste smanjili igru pogrešaka važno je svakodnevno razvijati tehničko-taktičke vještine, unaprijeđivati principe razumijevanja igre kao i psihološke vještine koje nam omogućavaju efikasno suočavanje s trenažnim i natjecateljskim stresom. Kad govorimo o strategiji, tada mislimo prije svega na taktičke sustave igre u pozicijskoj i tranzicijskoj obrani i napadu. Pri uvježbavanju pozicijske obrane, u radu svih selekcija nužno je znati igrati u stavu, steći vještine za različite vrste uzajamnog pomaganja u obrani te zahtjevati pravovremeni prilazak na loptu i visoko zatvaranje prilaza košu prije hvatanja odbijenih lopti. Zašto?

Jer je prvi princip učinkovite obrane spriječiti otvoreni šut, pravolinijski prodor i unutarnje dodavanje, a drugi princip je ne dozvoliti protivniku više od jednog šuta, što upućuje da je visoko zatvaranje prilaza košu prije hvatanja odbijenih lopti imperativ zaključne akcije obrane. Dok je u fazi napada temeljni princip kreiranje otvorenog šuta, poučavanje igrača da stvaraju, vide i napadaju rupe u obrani i da izbore prednju poziciju za skok u napadu prije nego što je šut izveden. Takav pristup potiče razvoj anticipacije u igri (npr tko će i kada šutirati, gdje je najveća vjerojatnost da se lopta odbije). To omogućava stjecanje primjenjivog znanja u nadigravanju u igri. Foto: Šime Zelić - Basketball.hr

ŠTO JE NAJNAPORNIJE POUČAVATI/UČITI I VJEŽBATI U PROCESU TEHNIČKO-TAKTIČKE PRIPREME?

Mišljenje je svih košarkaških stručnjaka da je najteže za učitelja i trenera košarkaške igre poticati shvaćanje važnosti tehničko – taktičkih detalja i „malih“ stvari u organizaciji igre, ali i usvajati temeljne i napredne vještine. Rad na detaljima i finesama, kao i na malim stvarima zahtjeva strpljenje u uvježbavanju individualne i timske vještine kao i organizacije igre. Takav pristup zahtjeva kod košarkaša spremnost za samoispravljanje, samopraćenje, samovrednovanje izvedbe, posvećenost i ustrajnost, usmjerenu motivaciju i spremnost na promjenu ne samo izvedbe, nego i vlastite osobnosti.

Da bi ste kao učitelj ili trener uspjeli teško raditi na igračevim osnovama igre temeljno je izvoditi vještine u poziciji „spreman“ u obrambenom i napadačkom stavu. Tako primjerice, naporno je poučavati igrače da nauče slušati pokrete iz kuka i u obrambenom i u napadačkom stavu. Nadalje, najvažnije je kontrolirati visinu težišta tijela u obrambenom i napadačkom stavu, rad nogu koji osigurava ulogu tijela u obrani i napadu i poziciju uvijek ispred igrača i ispod njegove visine težišta tijela kao i regularni kontakt u izvedbi.

Kod igrača trebate poticati fleksibilni misaoni postav. Najveći i genijalni sveučilišni trener John Wooden konstatno je poučavao i uvježbavao temeljne i napredne vještine i poticao fleksibilni misaoni postav koji utječe ne samo na unaprijeđivanje ličnosti i izvedbe, već i na sportsko postignuće. Spoznajni pristup postao je dominantan u svim praktičnim orijentacijama sa važnim učincima na funkcioniranje sportaša. Zato što na subjektivnoj razini je najvažnije što sportaši misle i kažu o sebi samima. 

JE LI TRENER SVOJIM OBRASCEM PONAŠANJA UTJEČE NA SAMOPOUZDANJE I MISAONI POSTAV SPORTAŠA?

Nesumnjivo je da svaki trener s obzirom na svoju ličnost i stilove razmišljanja utječu na samopouzdanje i misaoni postav sportaša. Igrači uče putem opažanja modela i/ili putem izravnog situacijskog i natjecateljskog iskustva. Zato svaki trener bi trebao preispitati vlastiti misaoni postav, prije nego što započne poticati razvoj poželjnog misaonog postava kod igrača. Pritom treba znati da se misaoni postav odnosi na uvjerenje u kojoj mjeri potencijal odnosno trud utječu na izvedbu i sportsko postignuće. 

Foto: Zadarski list

U NOVOJ PSIHOLOGIJI USPJEHA POSEBNU VAŽNOST IMA ZNANJE O POTICANJU POŽELJNOG MISAONOG POSTAVA?

U psihologiji razlikuju fleksibilni od fiksnog misaonog postava. Fleksibilni misaoni postav prevladava kod trenera i sportaša koji vjeruju da trud i zalaganje utječu na uspjeh. Uloga trenera je prenošenje funkcionalnih i pozitivnih vrijednosti, uvjerenja i stavova u procesu treninga te u diskretnoj komunikaciji sa igračem. Isto tako trener treba biti sposoban prepoznati što igrač na subjektivnoj razini misli i vjeruje jer je to najvažnije za njegovo funkcioniranje ličnosti. Stručno znanje i iskustvo pokazuju da oni sportaši koji vjeruju u trud i zalaganje, u načelu, postižu uspješnu karijeru. Takoeđer je važno  znati da sportaš i trener mogu promijeniti misaoni postav. Fleksibilni misaoni postav obilježava želja za učenjem i usavršavanjem, prihvaćanje izazova usmjerenih na unaprijeđivanje izvedbe i osobnosti, ustrajanje usprkos unutarnjim i vanjskim preprekama, promatranje ulaganja napora kao puta u majstorstvo, te da se uči iz konstruktivne kritike jer je pravilna povratna informacija preduvjet unaprijeđivanja izvedbe i sportskog postignuća.  Pojedinci s fleksibilnim misaonim postavom pronalaze inspiraciju u uspjehu drugih. Rezultati takvog pozitivnog i funkcionalnog misaonog postava mogu biti u višegodišnjem procesu sportske pripreme temeljna pretpostavka za  postizanje superiorne igre, kao i najveće razine sportskog postignuća. Međutim, sportaše i trenere s fiksnim misaonim postavom karakterizira sklonost prikrivanju vlastitih pogreški, tendencije izbjegavanja izazova jer posjeduju izražen motiv za izbjegavanje neuspjeha.

Isto tako igrači s fiksnim misaonim postavom postavljaju se obrambeno i lako odustaju, percipiraju napor besplodnim, ignoriraju korisne negativne informacije i skloni su odustati nakon neuspjeha ili kritike  te se osjećaju ugroženi uspjehom drugih. Kao rezultat tih obilježja, pojedini igrač s fiksnim misaonim postavom može rano dosegnuti plato (gdje nema vidljivog napredovanja u stvarnoj kvaliteti igrača). U konačnici, rezultat fiksnog misaonog postava može biti nemogućnost razvoja cjelokupnog potencijala igrača.

Prvi dio intervjua možete pročitati ovdje.