Brzopotezni intervju

Filipe, sezona u talijanskom prvenstvu sa Sassarijem završila je ranije od očekivanja, a kakvi su ti trenutačni planovi?

Uvijek isto, nema previše oscilacija u planovima. Kad završi sezona ide kratki odmor, čije trajanje ovisi o tome kako se osjećam, je li bilo ozljeda, itd. No, moram reći da zadnjih godina nemam nekih ozbiljnijih fizičkih problema tako da odmor neće biti nešto pretjerano dug. Osluškujem vlastito tijelo i tako radim, čak i kada odmaram to je aktivni odmor, rijetko kada apsolutno ništa ne radim. Naravno da je to zbog košarke, ali to je već i stil života, dugi niz godina bavljenja sportom prerastao je u naviku. Možda neću odmah specifično raditi košarkaške vježbe s loptom, ali to je uvijek trčanje, teretana i još puno toga.

komentar sezone u Italiji, bili ste blizu ulaska u playoff ove sezone.

Generalno gledajući iz perspektive kluba sezona je bila ispod očekivanja, s obzirom da nismo ušli u doigravanje, a to je primarni cilj kluba svake godine. Ovo je bila moja 4. sezona tamo, prvu sezonu smo igrali četvrtfinale i ispali od Venecije, a zadnje dvije godine smo igrali polufinale. To su bile jako lijepe i uspješne sezone, ali nažalost kako to zna biti u sportu, nakon uspješnog razdoblja dođe onaj malo manje uspješan dio, a zadnja sezona je primjer toga. Kad se pogleda završni omjer bili smo daleko, ali u jednom trenutku je tu bilo 5, 6 klubova koji su se borili za tu poziciju koja vodi u playoff. S obzirom na to kako smo ušli u sezonu i kako smo igrali cijelu sezonu na takvom mjestu smo i završili i to smo i zaslužili. I da smo ušli u playoff ne znam koliko bi to bilo zasluženo jer mislim da je tu bilo ekipa koje su stvarno od početka igrale dobro i držale razinu igre cijelu godinu i oni su s pravom zaslužili playoff više nego mi.

Postoji opcija da se tvoja karijera neće nastaviti u Italiji pa koje mogućnosti razmatraš?

Istina, izvjesno je da se neću više vraćati na Sardiniju u Dinamo. Stvarno moram reći da je bilo sve pozitivno oko kluba, ljudi i organizacije tamo. Moja obitelj i ja proveli smo prekrasne četiri godine tamo i u sportskom i privatnom životu. Djeca su nam išla tamo u vrtić i stvarno sam stekao puno prijatelja. Imao sam nekoliko suigrača s kojima sam proveo sve četiri godine tako da smo se jako povezali i stvarno je sve bilo jedno divno iskustvo. Klub mi je također napravio lijep oproštaj i posvetio objavu na društvenim mrežama, puno ljudi mi se javilo i dogodile su mi se neke situacije na kraju koje nisam mogao niti sanjati. Sve te geste ću sigurno uvijek pamtiti.

Jesi li možda uspio pratiti sezonu u FAVBET Premijer Ligi?

Ja sam veliki fanatik i volim košarku, stvarno je volim gledati, čak mi i supruga često kaže da sam „previše u igri.“ Pratim Euroligu, ABA ligu, a pogledao sam i dosta utakmica Premijer lige. Nastojim bar povremeno pratiti svoj bivši klub Cedevitu Junior, a zadnje što sam gledao je Dinamo – Zadar.

Spomenuo si svoj bivši klub s Kajzerice, jesi li uspio pratiti neke mlade nade koje dolaze?

Svakako sam zapazio nekoliko mlađih igrača kad su igrali ABA 2 ligi i stvarno su zanimljivi. Želim im da nastave raditi na svojoj igri i da sa razvijaju kao ljudi i igrači, a znam da u klubu imaju najbolje uvjete za to.

Kad već pričamo o razvoju mladih igrača, saznali smo da si dva puta bio na Cedevita Junior ljetnom kampu na Lošinju pa nas zanimaju tvoja iskustva i dojmovi.

Imam vrlo zanimljivu anegdotu oko tog kampa. Nakon što mi se rodio prvi sin pozvali su me da dođem kao gost, a ja sam poveo obitelj. Supruga me pitala o čemu se radi, ja sam joj sve objasnio i došli smo tamo, smjestili se i krenemo prema terenu, a meni odjednom sve poznato izgleda. Supruga me odmah pitala zašto se čudno ponašam, a ja samo gledam i ništa mi nije jasno jer mi sve izgleda jako poznato.

Zatim, došli smo do zgrade gdje klinci spavaju i ja shvatim da sam ja tu bio pa sam odmah nazvao mamu da ju upitam i ona mi potvrdi da sam bio na tom kampu. Kada sam došao na teren samo su mi sjećanja dolazila, sve mi se odjednom vratilo. Tada sam imao 9 ili 10 godina i naravno da mi je bilo drago što sam se vratio, prisjetio svega i tih nekoliko dana uživao maksimalno.

Na tim kampovima je stvarno bilo super, bilo je tu druženja s prijateljima, prvi put si bez roditelja, tu si radi košarke. Lijepe trenutke sam proveo na Lošinju i kao polaznik i kao gost/instruktor. Kad završi sezona djeci je bitno da ne prođe neko dulje razdoblje bez treninga i bez aktivnosti. Po meni, nije najbitnije „ganjati“ uspjeh kroz sport, bitno je da te sport nauči životne vještine, da se aktivno provede vrijeme i stvaraju nove navike.