Dejan Jovoić: Od hakla do Maljkovićevog suradnika.

S četiri godine doselio je u Gajnice od kuda je počeo njegov životni i košarkaški put. Filmski redatelj i trener Dejan Jovović podijelio je s nama svoju dosadašnju trenersku karijeru koju su obilježili Jedinstvo, Hiron, Hermes Analitica i Cedevita u kojoj je već gotovo osam godina voditelj škole košarke.

Mnogi ljubitelji košarke i nisu upoznati s podatkom koliko je odličnih igrača i jedna velika igračica svoju karijeru upravo počela u Gajnicama.

- Kratko sam trenirao košarku, ali volio sam jako hakl gdje sam upoznao jako puno ljudi. Na zapadnom dijelu gradu gdje pripadaju Gajnice i Podsused postojalo je KK Jedinstvo koje je još u vrijeme pokojnog trenera Mladena Oršanića dosta ozbiljno radilo s mlađim kategorijama u to vrijeme. Prijelomni trenutak za Gajničku košarku je bilo kada su se unutar dvije naše osnovne škole pojavila četiri imena, Damir Milačić, Koraljka Hlede, Dubravko Zemljić i Gordan Giriček. U drugom valu rada u klubu su se pojavili Jurica Smiljanić i Marko Malić koji su prešli kasnije u Zrinjevac. I tu zapravo počinje fama o košarci u Gajnicama - ističe Jovović na početku razgovora.

- Moji trenerski počeci su bili 1989.godine. Bio je jedan legandarni hakler u Ganicama pod imenom Zvonimir Nushol. Ja sam bio s njim dosta dobar, a on je počeo nešto ozbiljnije raditi sa školama košarke. Imao je tu zanimljivu generaciju igrača koju su predvodili Giriček i Zemljić s kojima je bio jako uspješan u školskim prvenstvima. Zemljić je nakon nekog prvenstva prešao u Cibonu, a ja sam se tada uključio i vodio Giričeka u njegovoj prvoj kadetskoj sezoni. Onda je i on krenuo prema Ciboni - priča Dejan o svojim prvim trenerskim koracima.

Juniori Jedinstva 1978. godište

Jedan profesor je ipak bio preteča da se Gajnice upišu u košarkašku kartu Zagreba.

- Uvijek kada sam razmišljao o košarci u ovom dijelu Zagreba prisjetio sam se profesora Petrinića koji je u današnjoj školi Dragutina Tadijanovića sve te igrače prepoznao i usmjerio njihovu ljubav prema košarci.

Jedinstvo kao klub koji je osnovan 1972.godine svoj put je završilo 2001.godine.

- Jedinstvo je kao klub postojalo dok u Sutinska vrela kao klub nije stigao Hiron. Mi smo tada napravili suradnju. Ja sam postao pomoćni trener Jakši Vuliću kada je Hiron igrao u 2.ligi. Tada smo napravili i zajedničku juniorsku ekipu koja je bila peta na Prvenstvu Hrvatske. Tom suradnjom je počela i moja ozbiljnija trenerska karijera gdje sam nakon odlaska Vulića u Zagreb vodio i seniore Hirona u Prvoj ligi.

Zanimljivo da je jedan dio karijere u Jedinstvu paralelno radio i u Hermes Analitici.

- Zvala me Hermes Analitica gdje su bili neki moji bivši igrači pa su me preporučili kao trenera. Bio sam trener za individualni rad i pomoćnik Srećku Medvedecu kada je Hermes Analitica prvi puta iz Druge ulazila u Prvu ligu. Čak sam u toj premijernoj sezoni prvih šest kola proveo na klupi kao prvi trener. Dva puta sam bio trener u Prvoj ligi, jednom u Hermes Analitici i jednom u Hironu, ali zapravo uvijek me najviše zanimao rad u mlađim kategorijama tako da su ovi izleti u seniorsku košarku nekako više bili izleti.

Hiron je kao klub preuzela Cedevita i krenula u veliki projekt. 

- Kada je Cedevita preuzela Hiron kao klub Medvedec je bio prvi trener, a ja sam i tu bio njegov asistent što je bio neki kontinuitet nastavka rada iz Hirona. U Cedeviti sam uz Medvedeca asistent bio Rudolfu Jugi i Jakši Vuliću. Kada je došao Zadravko Radulović za prvog trenera naslijedio sam Marina Mindoljevića na klupi kadeta Cedevite i te sezone predvođeni Rokom Rogićem smo osvojili treće mjesto na PH što je bila prva u nizu medalja Cedevite na prvenstvima mlađih kategorija. Nakon te sezone Cedevita je bila sve jača i bolja s mlađim kategorijama.

Njegov put u Cedeviti bio je iznimno zanimljiv, pa je tako u jesen 2012.godine za njega neočekivano bio članom stručnog stožera seniorske ekipe.

- Radio sam s Veljkom Mršićem koji je vodio drugu momčad Cedevite. Na kraju sezone 2011/12 Mršić je otišao za trenera Cibone, a Božo Maljković je došao za prvog trenera Cedevite. Ja sam nekim slučajem završio u stručnom stožeru i ponovo se vratio u seniorsku košarku. To je bila prva sezona Cedevite u Euroligi. To je trajalo od pripremnog perioda do odlaska Bože Maljkovića. Mogu reći da su mi to tri najdraža mjeseca u košarkaškom životu što zbog igranja Eurolige, što zbog rada Maljkovića i šteta je što nije duže trajalo. Nakon njegovog odlaska stigao sam na mjesto voditelja škole košarke koju je već tada Željko Dugandžić odlično ustrojio, a od mene se tražilo da je dignem na veći nivo i po broju djece i po rezultatima. Od toga dana pa do danas se bavim školom košarke koja je po mnogo čemu postala najbolja škola u Hrvatskoj. Od broja djece, kvalitete i stručnog rada do rezultata.

Jovović nije zaboravio period kada je bio mladi trener i tražio svoju afirmaciju.

- Moram istaknuti da sam kao mladi trener imao podršku KSZ-a od predsjednika Miroslava Sobočana i instruktora Željka Ciglara koji su mi često davali priliku da vodim različite selekcije grada na turnirima u Francuskoj i Italiji. Vodio sam i kampove na Badiji i tu bi se posebno njima zahvalio jer su mi dali priliku. Evo jedna mala digresija s turnira u Francuskoj čiji sliku vidite ispod. Naime Marin Rozić je bio iznenađen koliku sam mu minutažu dao s obzirom da je bio najmlađi, a ja sam njemu rekao da se ne iznenadi ako bude najbolji igrač iz te ekipe ha ha.

Selekcija Zagreba na turniru u Francuskoj  Stoje s lijeva: trener Gnjidić, Jelčić (Dubrava), Gačić (Maksimir), Jelić (Cibona), Lović (Maksimir), Nikolić (Dubrava), trener Jovović / Čuče s lijeva: Kološ (Dubrava), Kabil (Zrinjevac), Bulić (Cibona), Toroman (Cibona), Puljko (Zrinjevac), Rozić (Zrinjevac).