Samo jednom prva zora sviće.

Svevremenski hit Novih fosila najbolje opisuje temu ovog teksta. Imali smo prilike prisustvovati jučerašnjem debiju mladog centra GKK Šibenika Tomislava Ivišića, koji je s 15 godina i 205 dana upisao prve seniorske minute u HT Premijer ligi. Da je financijska situacija u šibenskom klubu nešto bolja, mogao je imati priliku ispisati povijest u natjecanjima koja su na nešto višoj razini. No, rekordi takve vrste češće služe kao korisni trivijalni podaci na nekakvim pub kvizovima, a rjeđe kao metar kojim možemo mjeriti uspješnost mladog košarkaša u ispunjavanju očekivanja javnosti. Kolege s portala Eurohoops su nedavno prepoznali sličnu priču.

Prije desetak dana Jasmin Repeša je sa svojom Budućnosti gostovao u Kaunasu kod Žalgirisa. Litvanska momčad je slavila s osam poena razlike (84-76), a Jasko je pomalo neprimjetno pred sam kraj utakmice u igru ubacio najmlađeg igrača u momčadi, braniča Fedora Žugića. Ako mislite da ste negdje već čuli to ime, ne varate se. Prije otprilike tri mjeseca šest sastava borilo se u Jazinama za ulazak na završni turnir juniorske ABA lige, što je pošlo za rukom Crvenoj zvezdi i Ciboni. Među momčadima koje su pritom ostale kratkih rukava bile su ljubljanska Olimpija, Zadar, Partizan i Budućnost. Upravo je Žugić na tom turniru bio najbolji igrač podgoričkog sastava, što smo prepoznali i nagradili visokom pozicijom na listi najboljih prospekata tog događaja.

Foto: Šime Zelić (basketball.hr)

Njegov debi u Euroligi nije bio spektakularan. Za 42 sekunde igre nije uspio upisati niti jedan statistički podatak, ali će u sportskim almanasima ostati kao novi rekorder - prvi put je na euroligaški parket kročio s 15 godina i 157 dana, srušivši pritom prijašnjeg rekordera Srđana Živkovića (Partizan) za čak 45 dana. Među deset najmlađih debitanata Eurolige u ovom stoljeću su i neki dobro vam poznati košarkaši. Žugić je s drugog na treće mjesto potisnuo zaboravljenog Aleksandra Ugrinoskog, koji je u sezoni 2003/04 odigrao posljednjih 90 sekundi utakmice s Partizanom. Premda se u to doba mislilo da je on potencijalno rješenje za goruću poziciju razigravača reprezentacije, nikad nije odigrao značajnije seniorske minute na visokoj razini. Pokušavao je preko tadašnje NBDL momčadi Utaha doći do NBA lige, ali nije uspio u naumu. Posljednja postaja bili su mu Karpoš Sokoli sad već davne 2013., a otada mu se gubi svaki (košarkaški) trag. Drugi Cibonin mladac je još uvijek aktivni Damir Markota, koji je pod prezimenom Omerhodžić 2002. godine nastupio protiv ASVEL-a. Ostatak njegove karijere uglavnom znamo, i kad se sve zbroji i oduzme, ne može se reći da nije postigao puno. Je li mogao više? Vjerojatno da. Ali prošlost se ne može vratiti.

Foto: Šime Zelić (basketball.hr)

Među najmlađim debitantima pratitelji ABA lige će prepoznati i Manuchara Markoishvilija, koji je igrao nekoliko sezona u Olimpiji, ali i Srbina Uroša Tripkovića. Većina gorenavedenih momaka je u svojim prvim nastupima ostvarila same nule, osim Rickya Rubija. Španjolac je u dresu Joventuta ubacio dva poena Panathinaikosu, čemu je dodao tri asistencije i skok.

Ovako mladi igrači često sagorijevaju na prijelazu iz juniorskog u seniorski pogon, a razloga je bezbroj. Adaptacija na igru, okruženje, pritisak, ozljede, smetnje van terena... Borba protiv svih tih prepreka je teška, i samo najjači iz nje izađu kao pobjednici. Ivišić i Žugić su na početku svog puta, a mi im pomalo sebično želimo svu sreću i uspjeh, tako da možemo godinama uživati u njihovim vrhunskim potezima.