Pripremite se, polijećemo!

Nakon što smo u prvom dijelu predstavili igrače iz drugog ešalona zadarske skupine juniorskog turnira ABA lige, u ovom na red dolazi deset veličanstvenih.

Za većinu momaka iz ovog teksta ćete sigurno još puno puta čuti u budućnosti, a hoće li im se karijere razviti u skladu s našim procjenama... Tko zna. Krenimo s odbrojavanjem.

10. Mario Fantina (Zadar)

Datum rođenja: 3. srpnja 2000.

Turnirska statistika: 9,8 poena, 3,0 skokova, 3,8 asistencija, 1,6 ukradenih lopti

Foto: Šime Zelić - basketball.hr

Mario Fantina je jedno od najugodnijih iznenađenja ovog turnira. Radi se o momku koji nije vrištao s naslovnica, koji nije dočekan kao zvijezda, ali je čovjek bez kojeg Zadar ne bi ostvario ni pobjedu protiv Partizana, a ne bi bio ni u egalu s Budućnosti do samog kraja. Radi se o čovjeku koji  za svoju momčad odradi što god je potrebno, što će reći da je u perspektivi Fantina idealan glue guy na vanjskim pozicijama. U papirima stoji da je visok 189 centimetara, makar nam vizualno djeluje bar tri prsta viši. Čak i da ostane u tim gabaritima, njegova građa je idealna za košarkaša – dugi ekstremiteti i široka ramena, pa postoje dobre šanse da bude kvalitetan senior. Djeluje smirujuće na terenu i može biti produžena trenerska ruka.

Usporedba: Roko Ukić

9. Lazar Vasić (Crvena zvezda)

Datum rođenja: 3. siječnja 2001.

Turnirska statistika: 11,2 poena, 2,6 skokova, 2,0 asistencije, 2,0 ukradene lopte

Foto: Šime Zelić - basketball.hr

Sve što smo rekli za Fantinu stoji i kod Vasića. Bojan Đerić, temperamentni trener beogradske momčadi, rijetko je mogao sebi priuštiti luksuz držanja kapetana na klupi. Osim u visokoj pobjedi nad Podgoričanima, Vasić nije niti na jednoj utakmici igrao manje od 32 minute. Razlog tome (među ostalim) je jednostavna činjenica da s nepunih 18 godina ima nevjerojatnu mirnoću u prijenosu lopte i kontroli tempa igre. Ima i dobar karakter vođe, pa ne čudi da je kao jedan od mlađih igrača u momčadi postao kapetan. Može jednako dobro odigrati na objema bekovskim pozicijama i u obrani i u napadu, a osim u susretu protiv Zadra (trica 1-9), pokazao je da je ubojit šuter s distance. Vjerujemo kako će ovaj momak prije ili kasnije dobiti priliku u Euroligi.

Usporedba: Nemanja Gordić

8. Danko Branković (Cibona)

Datum rođenja: 5. studenog 2000.

Turnirska statistika: 14,2 poena, 7,8 skokova, 3,6 blokada

Foto: Šime Zelić - basketball.hr

Najugodnije iznenađenje turnira, bez premca. Priznat ćemo da smo imali predrasude prema 215 centimetara visokom centru, najiskrenije govoreći nismo očekivali toliku razinu finese u njegovoj igri. Ne jednom je pokazao da se ne libi uzeti šuteve s udaljenosti 4-7 metara, koje je pogađao s visokim postotkom (57,1% iz igre). Meka ruka i osjećaj za pas (1,6 asistencija) ga čine vrijednim kotačićem u napadu, a što tek reći za njegove obrambene sposobnosti... S 3,6 blokade u prosjeku je potpuno zatvorio Cibonin reket i obeshrabrio protivničke bekove u naumu da prodorom ugroze koš Vučića, a ništa bolje nisu prolazili ni protivnički centri. U izravnom dvoboju je potpuno zasjenio Sidikija Konea, a ni Jure Planinić nije prošao lišo. Jednom kad se najede pršuta i sira i nacijepa desetak kubika drva, bit će još impresivnija pojava pod košem.

Usporedba: Ante Tomić

7. Bojan Tomašević (Crvena zvezda)

Datum rođenja: 20. lipnja 2000.

Turnirska statistika: 17,0 poena, 6,8 skokova, 1,6 asistencija, 1,6 ukradenih lopti

Foto: Šime Zelić - basketball.hr

Mladi Crnogorac u Zvezdinim redovima je nevjerojatno talentiran napadač. Jednako je opasan šuter sa svih dijelova terena, a sudjeluje i u napadačkom skoku. Njegova mana je nenametljivost, koja se najbolje očituje u situacijama kad je raspoložen, pa ga trener mora ohrabrivati i tjerati na proaktivnost u traženju lopte. Jednom kada (i ako) razvije alfa mentalitet, bit će nezadrživ.

Usporedba: Bojan Dubljević

6. Igor Drobnjak (Budućnost VOLI)

Datum rođenja: 21. travnja 2000.

Turnirska statistika: 12,6 poena, 7,4 skoka, 4,8 asistencija, 2,0 ukradenih lopti

Foto: Šime Zelić - basketball.hr

Kapetan Budućnosti je poprilično spreman za seniorsku košarku. Zrelost kojom zrači na terenu je nevjerojatna za mladića njegove dobi, sjajno razumije igru i predvodi napad poput najiskusnijeg generala. Pokazao je trenutke šuterske lucidnosti, ali u tom segmentu najviše kaska. Još neko vrijeme će većinu svojih koševa postizati na otvorenom terenu ili iz pravovremenih utrčavanja i ulaza pod koš, a ono što mu ide u prilog je činjenica da se ne boji šutirati ni kad ga ne ide. U posljednjoj utakmici turnira, pobjedi nad Zadrom u produžetku, Drobnjak je plesao na rubu triple-doublea (16 poena, 14 skokova, 9 asistencija). Svestranost nikad nije bila više na cijeni no danas, pa se niti malo ne bojimo za budućnost (he he) ovog mladića.

Usporedba: Nate Wolters

5. Jure Planinić (Zadar)

Datum rođenja: 18. ožujka 2000.

Turnirska statistika: 25,0 poena, 14,5 skokova, 4,0 asistencije, 2,5 ukradene lopte, 2,0 blokade

Foto: Šime Zelić - basketball.hr

Gledajući samo statistiku, Planinić je uvjerljivi MVP turnira. No, kad tvoja momčad ostvari tek jednu pobjedu uz četiri poraza dok ti ostvaruješ brojke kakvih se ni Anthony Davis ne bi posramio, nešto jednostavno ne ulazi u jednadžbu. Kao što je slučaj i kod Petra Vujačića, Planinić je punopravni senior. Ne govorimo tu samo o godinama, već i o činjenici da je mlađi brat Darka Planinića već duže vrijeme u trenažnom procesu seniorske abaligaške momčadi, a imao je i solidnih minuta u HT Premijer ligi. Daleko od toga da umanjujemo njegov talent i mogućnosti, ali je na trenutke bilo bolno gledati Jurinu neukomponiranost s ostatkom momčadi i često soliranje u napadu, što je rezultiralo velikim brojem izgubljenih lopti i niskim postotkom šuta. Kad se to sve stavi na stranu, o Planiniću možemo reći da je iznimno talentiran napadač s niskog posta, ali ne bi bilo loše kad bi u svoj arsenal driblinga dodao još poneki uz elegantni roling. Činjenica da je pogađao 1,5 tricu po utakmici je također nešto što veseli. Gospodine Nazor, dajte malo više prilike ovom momku.

Usporedba: Luka Žorić

4. Roko Prkačin (Cibona)

Datum rođenja: 26. studenog 2002.

Turnirska statistika: 13,6 poena, 9,8 skokova, 2,4 asistencije, 1,4 ukradena lopta

Foto: Šime Zelić - basketball.hr

A evo nam i jednog primjera visoke pozicije na ljestvici unatoč ne baš impresivnoj izvedbi na turniru. Roko Prkačin je svojim izvedbama na ovogodišnjem Eurobasketu za kadete u Novom Sadu sebi na pleća stavio teret opravdavanja titule najboljeg kadeta na kontinentu. Točnije, nije to njegova krivica, već svih nas, koji od svakog novog mladića koji se pojavi na košarkaškoj sceni očekujemo novog Dražena, Tonija ili Dina. Ako se malo trgnemo iz tog predubokog sna, shvatimo da je Nikšin mali proslavio 16. rođendan tri dana prije prve utakmice u Jazinama. Svi oni koji misle da su dvije godine minusa u odnosu na veći dio suparnika mačji kašalj su ili zlonamjerni ili neupućeni. Da, Prkačin je muku mučio s vanjskim šutom. Da, Prkačin je padao psihički nakon najmanjih grešaka u igri. Da, on je u pet utakmica jednaki broj puta (26) izgubio loptu i imao uspješan ubačaj iz igre.

Da, on ima TEK ŠESNAEST GODINA! Ima nešto u tom njegovom potezu kad uzme loptu pod svojim košem, pa u elegantnom trku otpleše valcer s loptom preko cijelog terena i zakuca loptu preko protivničkog centra. Pustimo momka na miru, nek razvija svoje dobre strane i eliminira loše. Usput, dobar dio njegovih izgubljenih lopti je uzrokovan činjenicom da su njegova dodavanja prezahtjevna za juniore. Zvuči malo bizarno ako imamo u vidu da je on još uvijek kadet, ali te lopte su ili prebrze ili prekonceptualne za shvaćanje prosječnom osamnaestogodišnjaku. U oči bode i nesrazmjer obrambenih i napadačkih skokova. Dok više no uspješno zagrađuje svoj reket, u tuđem i ne ide baš na skupljanje otpadaka. Ne trči u obranu prebrzo, Roko.

Usporedba: Dario Šarić

3. Đorđe Pažin (Partizan)

Datum rođenja: 31. ožujka 2001.

Turnirska statistika: 27,4 poena, 2,4 skoka, 2,2 asistencije, 3,0 ukradene lopte

Foto: Šime Zelić - basketball.hr

Đorđe Pažin je poput riječnog vrtloga usisao u sebe veći dio svoje momčadi. Osim Sidikija Konea, koji se ističe fizičkom pojavom (veličinom, zlobnici jedni), ostatak Partizanovaca je djelovao poput patuljaka koji su na sve načine pokušavali ugoditi Snjeguljici. Međutim, poanta mlađih uzrasta je da se kroz sustav izbaci igrač. Nekad je jedan mladić toliko ispred ostatka da se jednostavno cijeli stručni stožer mora prilagoditi njegovim vanserijskim sposobnostima, a sve u cilju stvaranja vrhunskog igrača. Košarkaški dio kod Pažina nije sporan. Njegov set napadačkih poteza se viđa rijetko, i takvi strijelci se u današnje vrijeme cijene više od dragog kamenja. Mladi reprezentativac Srbije mora naučiti koegzistirati sa suigračima, kako na terenu, tako i van terena. Nekad je manje više, i ukoliko se cijela momčad osloni na njegov napadački učinak, ostatak momčadi će izgubiti svaki ritam i neće moći adekvatno reagirati u situaciji kada ga protivnička obrana zatvori. Svemu tome unatoč, Pažin je nevjerojatno uzbudljiv igrač, koji će jednom kad razvije kvalitetnu selekciju šuta vjerojatno postati jedan od najboljih europskih šutera. Ako tome doda još zrno razigravačkih sposobnosti...

Usporedba: Bogdanović (bilo koji)

2. Fedor Žugić (Budućnost VOLI)

Datum rođenja: 21. rujna 2003.

Turnirska statistika: 16,8 poena, 3,8 skokova, 2,4 asistencije, 1,8 ukradenih lopti

Foto: Šime Zelić - basketball.hr

Fedor Žugić ima petnaest godina i zakucava preko punoljetnih ljudi. Idemo dalje.

No dobro, malo ćemo elaborirati. Momak je atletičan, inteligentan i shvaća košarkašku igru i svoju ulogu na terenu. Bilo u obrani, bilo u napadu, treneri će se u svakom trenutku moći osloniti na njega. Šut, ulaz, dribling, asistencija. Žugić može apsolutno sve. Nedostaje mu preciznosti, ali, ako nismo spomenuli, on ima tek petnaest godina. To je ujedno najsnažniji razlog za ovako visoku poziciju na našoj ljestvici. Šanse da ovaj momak ne uspije su minimalne.

Usporedba: Aleksandar Pavlović

1. Nemanja Popović (Crvena zvezda)

Datum rođenja: 29. prosinca 2001.

Turnirska statistika: 16,2 poena, 4,4 skoka, 3,6 asistencija, 1,4 blokade

Foto: Šime Zelić - basketball.hr

Znate onaj osjećaj kad gledate neki događaj uživo ili na televiziji, nešto neuobičajeno se dogodi i u trenutku shvatite da ste svjedočili povijesti? Tako vam je, dragi naši pratitelji, izgledao naš prvi kontakt s Nemanjom Popovićem. Već pri izlasku na zagrijavanje nas je kupio retro frizuricom u stilu braće Hanson i trakicom za kosu koja se očigledno vraća u modu. Iduće što nam je zaokupilo pažnju je bio njegov dugi korak, kojim je grabio terenom poput kakvog geparda. Treće, ne i najmanje važno, je bilo njegovo prisustvo na terenu. Činjenica da je u svakom trenutku njegovog boravka na terenu protivnička obrana fokusirana na zatvaranje njegovih prodora dovoljno govori o strahu protivničkih trenera od ovog uskoro sedamnaestogodišnjaka. Naravno, riječ je o igraču koji tek mora izboriti svoju poziciju u košarkaškom svijetu, ali temelji su tu. Ono na što će morati obratiti pažnju je igra u obrani, u kojoj ne sudjeluje u skladu sa svojim atletskim sposobnostima. Napadački će morati poraditi na selekciji šuta, a jednom kad to sve ukomponira u cjelinu... Samo nebo je granica.

Usporedba: Giannis Antetokounmpo

Smatrate da smo neznalice i ne slažete se s našom listom? Slobodno komentirajte na našoj Facebook stranici. Ovo je naš subjektivni dojam i ne smatramo da je išta upisano u kamen. Nadamo se da će svi ovi mladići ostvariti dobre karijere, i da ćemo jednog dana sa sjetom u glasu vratiti ovaj osjećaj koji smo doživjeli prošlog tjedna u Jazinama.