Priča o treneru koji je Zadru donio prvi naslov prvaka i košarkaškom fan(atik)u bez kojeg bi obljetnice poput ove ostale nevidljive u maglovitoj zadarskoj košarkaškoj svakodnevici.

Zadar ima na stotine znanih i neznanih kolekcionara košarkaških uspomena. To su vam oni zanesenjaci koji čuvaju ulaznice, plakate, novinske članke ili video zapise, ma sve vezano uz zadarsku košarku. I ne samo nju.

Drugi zadarsko sportsko blago pretvaraju u riječ, sliku ili muzejsku građu. Krešimir Butić godinama se bori da grad košarke konačno dobije svoj košarkaški muzej. U tom je vremenu dogovoreno ‘tko će znati broja’ sastanaka, ostvareno 'mali milijun' kontakata, poslano na tisuće dopisa i upita i obavljeno bar toliko telefonskih poziva. Jednog je krajem siječnja uputio meni.

- Moram nešto odraditi 9. veljače, a bit ću spriječen zbog neodgodive obveze. Bit ću na drugom mistu. Možeš li uskočiti? - zapitao me Krešo koji je, tek onako usput spomenuo, kako rješava jedan zdravstveni problem pa ga to ometa u realizaciji.

Krešimir Butić - Foto: Basketball.hr (Šime Zelić)

Ispostavilo se, na našem susretu koji je uslijedio, da je u pitanju problem koji bi mnogima promijenio život naglavačke, problem nakon kojeg se sve mijenja, problem u kojem se prioriteti preslaguju trenutačno…

Ali Bute mlađi (Da! Brat mu je Marko ‘onaj vođa Tornada’ iz vremena kada su na tribinama u sektoru zadarskih navijača dominirale plava i bijela boja.), taj neumorni čuvar zadarskih košarkaških uspomena je prije operativnog zahvata morao posložiti sve ne bi li se na nacionalnoj razini spomenula, a na lokalnoj i obilježila 50. obljetnica smrti Enza Sovittija. 

Enzo Sovitti - Foto: Muzej zadarske košarke

Zašto je to toliko važno? 

Zato jer je u pitanju čovjek koji je udario temelje europskom Zadru, koji je 'sazidao' pobjedničku momčad predvođenju Pinom Giergiom i Krešimirom Ćosićem i koji stoji iza prvog naslova prvaka kojeg je KK Zadar osvojio 1965. godine. I zato, potvrdit će to brojni sugovornici, jer je bio ljudska veličina ili kako bi to rekao splitski košarkaški velikan Rato Tvrdić: ‘Bio je narodski čovik’.

Moj zadatak bio bi na Basketball.hr-u objaviti In memoriam tekst i ostaviti ga zauvijek u bespućima internetske zbiljnosti. Iako o Sovittiju znam onoliko koliko sam čuo ili pročitao, dvojbi nije bilo. Idemo delati! Idemo istraživati!

Prvo što mi je palo napamet bile su riječi Čedomira Ćire Perinčića, legendarnog zadarskog igrača i trenera koji Sovittija u svojim košarkaškim memoarima u Zadarskom listu opisuje ovim riječima:

- Jako me se dojmilo kada mi je jedan od igrača te generacije, Rato Laura, rekao: 'Nisam bio najbolji u školi i pred jedno putovanje, Enzo mi kaže: Mali, ne možeš na put, nemaš dobre ocjene u školi!'. Znači, Enzo je imao uvid što se događa u školama koje su pohađali  njegovi igrači. Tako nešto, znam da postoji samo u SAD-u, gdje igrači na  svojim sveučilištima nemaju teoretske šanse igrati za momčad ako imaju negativne ocjene. Enzo je imao uvid što se događa u školama koje su pohađali njegovi igrači. Tako nešto, znam da postoji samo u SAD-u, gdje igrači na  svojim sveučilištima nemaju teoretske šanse igrati za momčad ako imaju negativne ocjene, prisjeća se Perinčić i nastavlja:

- Jedan od najvažnijih, najznačajnijih događaja za budućnost zadarske  košarke, događa se u Enzovom stanu, na Kalelargi (preko puta ljekarne  Donat u kojem i danas živi njegova kćer Doris i njegove unuke) kada jednog dana u stan ulazi Ante Ćosić s Krešom i pitanjem: "Enzo, možeš li  malog primiti u klub?" "Naravno", odgovara Enzo, ugledavši izrazito visokog i mršavog mladića i tu počinje košarkaška priča, apsolutno najvećeg od svih nas, priča Krešimira Ćosića.

Čedomir Ćiro Perinčić - Foto: Iva Perinčić (Basketball.hr)

Da! Ćosiću je bilo 14 kada ga je Sovitti uveo u svijet košarke. Vizionar je prepoznao vizionara. No, kakva bi to trenerska i košarkaška veličina bila kada ne bi osjetila nepravdu. U Zadru vam to dođe poput potvrde vrijednosti. Enzo Sovitti je u zenitu svoje trenerske karijere bio prisiljen napustiti Zadar.

Seli se u Split, u Jugoplastiku, te u duetu s Brankom Radovićem sudjeluje u udaranju temelja momčadi koja će kasnije postati  prvakom Jugoslavije i doprvakom Europe.  

- Branko je Enza doveo u Jugoplastiku. Obično bi treneri bili ljubomorni jedan na drugog. Bilo je nezamislivo da je jedan drugog dovede i da zajedno rade. A Branko i Enzo su radili na stvaranju velikog projekta, velike Jugoplastike, priča nam Rato Tvrdić, proslavljeni splitski as, svjedok vremena.

Biranim riječima Rato priča o svojim učiteljima:

- Branko Radović je bija fantastičan za rad s mladim igračima, a boljeg čovjeka od Enza za vođenje utakmice bilo je nemoguće zamisliti. Bili su dobitna kombinacija. Pokazale su to godine u kojima je okrunjen njihov rad.

Nažalost, na današnji dan 1969. godine dogodila se jedna od najvećih tragedija hrvatske košarke. Enzo Sovitti je preminuo. Doživio je srčani udar tijekom utakmice Jugoplastika – Olimpija.

- Bio sam 18-godišnjak u to vrijeme. Pamtim Enza s treninga i utakmica, sjećam se i utakmice u kojem se dogodio nemili događaj. Ja sam bio 12. igrač, mladić koji je čekao svoju priliku. Sve mi je to nekako u magli. Znam da mu je pozlilo, da su ga odveli u bolnicu i da je tamo preminuo, prisjeća se Gordan Grgin, jedan od aktera utakmice, danas alfa i omega Ženskog košarkaškog kluba Split, lidera Prve ženske lige.

Priču nam nadograđuje Damir Šolman, u to vrijeme jedan od nositelja igre splitskih Žutih.

- Dogodilo se to na time-outu.  Bio je to veliki šok za svih u dvorani. Gledatelje, igrače obiju momčadi, suce… Enza su odvezli, utakmica je nastavljena, a po završetku, u svlačionici, dočekala nas je vijest da je preminuo.

Damir Šolman - Foto: Šime Zelić (Basketball.hr)

Prema povijesnim zapisima igrala se 34. minuta. Iako informacije govore kako je Sovittiju pozlilo odjednom, Rato Tvrdić se prisjeća da je problema bilo i prije.

- Desetak minuta ranije, na prethodnom time-outu Enzo nam je ukazivao na neke detalje u igri koji se nisu dogodili. Gledali smo se začuđeno. Vidjeli smo da nešto nije u redu. A onda je uslijedio šok. Strašno je i s ove vremenske distance pričati o tome. Enzo je prebačen u bolnicu. Ni sam ne znam kako, odigrali smo utakmicu do kraja, a onda smo saznali da se nije uspio izvući, ispričao nam je detalje s utakmice Tvrdić.

Rato Tvrdić - Foto: Šime Zelić (Basketball.hr)

Sovitti je otišao u 43. godini života. Mlad, ranjen postupcima pojedinih sugrađana, ali i potpuno posvećen svojoj velikoj ljubavi - košarci.

Naš stručni suradnik prof. dr. sc. Slavko Trninić tvrdi kako je Sovitti bio čovjek ispred svog vremena:

- Nedvojbeno. Bio je pasionirani zagovornik kontinuiranog kontranapada. Još u ono vrijeme je težio da 40 poena bude postignuto kroz tranziciju. Nadalje, oblikovao je prvu momčad Zadra za 1964. godinu, a već sljedeće 1965. je osvojio prvenstvo. Pazite, Zadar je iz lige ispadao 1947., pa 1953. i onda 1957. godine, a već 1964. godine oblikovana je momčad koja će zagospodariti jugoslavenskom košarkom. Najslavnije godine zadarske košarke započele su s Enzom Sovittijem, kazuje Trninić. Podsjeća i na riječi prvog velikog košarkaša Zadra Tullija Rochlitzera: 'Enzo je dao puno za zadarsku košarku. Imao je nesreću da je život izgubio na terenu'.

Slavko Trninić - Foto: Šime Zelić (Basketball.hr)

Da se ne zaboravi njegovo djelo i doprinos zadarskoj košarci, kada već neće službeni Zadar, pobrinuo se Krešo Butić, skromni čuvar zadarskih košarkaških uspomena. U njegovo ime cvijeće na Sovittijev grob u Zadru položio je Valentino Šare, mladić koji mu pomaže u projektu Muzej zadarske košarke i održavanju Facebook stranice koja na dnevnoj bazi putem ove društvene mreže skida prašinu sa zlatnih dukata zadarske košarke.

 Valentino Šare - Foto: Šime Zelić (Basketball.hr)

Zanimljivo, baš kao što svojevremeno u Zadru nije bilo razumijevanja za Sovittija, danas ga nema za Butića i njegov krajnje iskren pokušaj da stavi prave stvari na pravo mjesto, da grad košarke postane i grad koji će u svojoj turističkoj ponudi imati i posjet Muzeju zadarske košarke. Materijala ima napretek, nedostaje dobre volje...

Foto: Šime Zelić (Basketball.hr)

Krešo trenutno vodi jednu važniju borbu, ali nikad neće odustati od svog projekta. I vratit će se još jači! Da nam u magli razbistri sjećanja i stavi kompas u ruke onima koji misle da je košarka u Zadru počela onog trenutka kada su oni kročili (mnogi i zalutali) u nju.