Zadranin Ivan Mikulić novi je FIBA-in licencirani košarkaški agent.

Ivan Mikulić završio je svoju košarkašku karijeru s 30 godina. Njegova posljednja igračka stanica bio je njemački Schweninngen u kojem je odigrao svoju posljednju utakmicu u svibnju ove godine. Tako je stavio “točku na i“ što se tiče aktivne igračke karijere. Sada mu slijede nove borbe, one u menadžerskim vodama. Otvorio je svoju agenciju i nalazi se na novom početku.

Da, ove godine u petom mjesecu sam odigrao zadnju utakmicu u Njemačkoj, a ta ideja o košarkaškom menadžeru je u meni zaživjela već prije dvije, tri godine. Moja želja je bila da se bavim time, nadam se da je odluka dobra. Što se košarkaške karijere tiče, mogla je biti bolja, mogla je biti lošija. Ne žalim za ničim, to je jedno iskustvo sa sportske strane koje se ne može platiti. Tu je puno prijatelja, putovanja i svakakvih kultura, a to su neke stvari koje te obogaćuju. 

Ivan je od nedavno licencirani FIBA-in agent.

Licenca je jedan od uvjeta da bi se mogao baviti s tim poslom. Trebaš položiti taj ispit u Ženevi gdje je krovno sjedište FIBA-e, tako da sam sad licencirani FIBA agent i to je jedan od prvih koraka za dalje. 

Rekao nam je i nekoliko riječi o njegovoj agenciji imena FlyBasket, o igračima koje zastupa i kako je došao do ideje za ime svoje agencije.

Naziv za agenciju je došao sasvim spontano, nema nekog posebnog razloga. Trenutno imamo 15 igrača u agenciji, to je tek početak. Od igrača Zadra bi nabrojao Antonia Jordana, to je dečko koji je velika perspektiva i koji je napravio enormni korak naprijed u zadnjih godinu dana. Sada je situacija da je prije reprezentativnog okupljanja dobio koronu i fizički još nije na razini. Zatim Tomislav Buljan koji je jedan vrlo perspektivan igrač i u kojem bi Zadar mogao dobiti jednog domaćeg igrača koji je izašao iz omladinskog pogona a da bude nositelj igre. Jednoga dana bi mogao napraviti još jači iskorak. Tu je i Maksim Matulina koji je junior i treba potpisat prvi profesionalni ugovor.

Dugo godina si bio igrač, doživio si sve i svašta. Koji je po tebi posao stresniji, onaj trenerski ili ovaj košarkaškog agenta?

Ja sam tek na početku ovog posla, možda nisam još mjerodavam da donosim odluke koji je posao stresniji a koji nije, ali ono što mogu reći iz iskustva je to da je trenerski posao težak i nikada ne znaš na čemu si. Ovisiš o dosta faktora. Igrač je biti najljepše, to je sigurno. Ako imaš dobru karijeru, ako se razvijaš onda dalje samo ulažeš u sebe i treniraš. Dolazi tu i do ozljeda, neigranje, padanje na razinu niže tako da su i tu zbrke u glavi. Ja bi kao agenat probao ići jednim drugim putem, da budem podrška tim igračima, da se osjećaju bitnima, da se osjećaju važnima. Mene su uvijek zanimale brojke, statistike, praćenje utakmica pa dosta njih kaže da je to bio logičan slijed, samo je bilo pitanje vremena. 

Nezahvalno je vrijeme zbog covida, kako to utječe na pronalaženja angažmana igračima, klubovi sigurno paze na svaku kunu, svaki euro.

Sigurno da se s financijske strane svaka lipa gleda i to igračima trebaš objasniti. Nije jednostavno, pogotovo ako igrač ima dobru sezonu, a da neće dobiti 30-40 posto jači ugovor nego da ostaje na istome. Pokušavam imati što bolji odnos s igračima i stvoriti neku lojalnost i povjerenje, nadam se najboljem. 

Koje su ti želje i ciljevi u novom poslu?

Što se tiče ciljeva i želja, ići korak po korak, tek sam na početku i moraju se poštovati neki koraci, ima tu puno jačih igrača tako da, zdravlja i ništa drugo.   

Za kraj dodajmo kako je prvi posao koji je Ivan odradio kao agent bio odlazak Lovre Bašića u Belgiju, a mi mu želimo još puno uspjeha u novom poslu.