Ivan Šiprak, legendarni košarkaš Podravca iz Virja uoči svoje posljednje sezone govori za Basketball.hr.

Bjelovarčanin Ivan Šiprak jedna je od košarkaških legendi na sjeveru Hrvatske, a s 40 godina na leđima predvodit će Podravac iz Virja u A-1 ligi koja kreće ovog vikenda. Bit će najstariji igrač u ligi, debelo u veteranskim godinama, ali ako ste u mogućnosti, kada vam Podravac dođe u goste, nemojte se dvoumiti i otiđite pogledati ovog košarkaškog majstora kako i s 40 na leđima igra vrhunsku košarku. Prilike više neće biti jer Ivan igra svoju posljednju sezonu, a iza njega je jedna sjajna igračka karijera.

Šiprak je polako krenuo i u trenerske vode, sve je to neki normalan slijed događaja jer je i kao igrač bio velika podrška mlađim igračima, pomagao im sa savjetima, a najviše primjerom i zalaganjem na treninzima i utakmicama. Pokrenuo je s nekoliko prijatelja Školu košarke Vedi u Bjelovaru, a o svemu tome, a i više možete pročitati u intervjuu.

Sada, na samom kraju tvoje aktivne igračke karijere, reci nam nešto o tvojim počecima, prvim košarkaškim koracima i klubovima za koje si igrao.

- Počeo sam dosta kasno s košarkom, s nekih 18 godina. Bjelovar je inače grad rukometa, a 1973. godine bjelovarski je Partizan bio prvak Europe u rukometu i sve je nekako išlo prema rukometu prvo. Bilo je tu i plivanja, igrao sam tenis, onda sam pred kraj osnovne škole, bile su tu čudne okolnosti, mama je bila bolesna, a tata je bio zapovjednik obrane jednog dijela grada pa sam završio s njim na barikadi s nepunih 15 godina. Puška, rat, otišao sam iz rukometa, bio sam dosta dobar rukometaš, ali nikada nisam dobio pravu priliku. Kako je to bio početak 90-ih, bio je tu Jordan, Detroit Pistonsi, prijenosi na DSF-u, zatim moji veliki uzori Dražen Petrović, Toni Kukoč iz one legendarne generacije iz 1992. koja je igrala finale OI protiv moćnog Dream Teama. Tada kreće ta moja sklonost i ljubav prema košarci, ali ja ne treniram. Oni mene zovu u klub, međutim nikako se nisam odlučio na to. Haklao sam svako ljeto, a onda me moj prijatelj nagovorio neka dođem na trening i tada je krenulo. 

Prvi košarkaški koraci u Bjelovaru, odlazak u Podravac gdje će i završiti igračku karijeru.

- Klub se tada zvao Sirela, igrali smo B-1 ligu pa smo ušli u jedinstvenu drugu ligu i tu smo bili pri vrhu. Onda se desilo ono nakaradno pravilo, da stariji igrači od 25 godina ne smiju igrati, ako nije prvoligaški igrač i tu se otvorilo mjesto za klince poput nas. Bili su tu Krajinović, Zadravec, ali oni su košarku trenirali već dugo, a ja sam tek došao pa sam igrao na srce, na borbenost, skokovi, obrana. Tu sam dobivao neku svoju priliku lagano, a onda se sve to raspalo jer je glavni sponzor Sirela otišao u Zagreb, nije bilo novaca i ta priča je pukla. Dobio sam ponudu iz Virja, imao sam 21, 22 godine i tada sam prvi puta otišao u Virje.

Iako je bilo raznih ponuda, ostao je vjeran Podravcu uz kratkotrajne boravke u Križevcima i Virovitici.  

Bilo je tu i ponuda iz inozemstva, pa od naših prvoligaških klubova, ali bio sam realan, imao sam posao, radio sam svoj posao, s tim paralelno sam studirao, igrao sam košarku, to mi je dopunilo proračun. Tada sam ostao bez mame, mislim da sam bio tu realan i svjestan svojih ograničenja jer sam dosta kasno počeo igrati. Možda nisam dovoljno vjerovao u sebe, ali mislim da sam samo bio realan. U Virju je to uvijek bilo korektno, steklo se povjerenje s obje strane, puno prijatelja. Mala je to sredina, ali kažu da je to najkošarkaškija sredina u Hrvatskoj i stvarno su napravili čudo. U nekim razmjerima kada se sagleda, tako malo mjesto s toliko stanovnika ima prvoligaša u ženskoj košarci, imalo je prvoligaša u muškoj kada je prva liga bila relativno dobra. 

 - Zatim sam jednu godinu otišao u Viroviticu, oni su imali kao ozbiljnije ambicije, a ja sam bio u tim godinama kada mi je to bilo zanimljivo i poslije toga sam se opet vratio u Virje. U nekom trenutku su se tu pojavili Križevci, tamo sam bio kapetan, ušli smo u prvu ligu, ali vlasnik kluba je bio izuzetno nekorektan prema meni. Došli su neki igrači kao puno bolji od mene, sada da li jesu ili nisu je upitno, u svakom slučaju puno plaćeniji. Ja sam imao to neko svoje ja, nisam dao da me ucjenjuje, a cijelo ljeto sam proveo u teretani i na treninzima, letio bih po terenu te sezone u prvoj ligi. 

Veliko nezadovoljstvo zbog načina rada i manjka ambicija u KK Bjelovar.

- Poslije razočaranja s Križevcima, godina dana pauze, ali vuče te košarka, voliš to, baš mi je tu godinu dana bilo koma. KK Bjelovar nije dolazio u obzir je to klub bez nekih posebnih ambicija, ljudi treneru Krpanu koji sve to vodi tamo šalju djecu da ih čuva, a on bi kao trener morao odgajati te sportaše. Možemo mi sada tu pričati o Luki Božiću, braći Zadravec, ali ti dečki bi kud i kamo bili bolji da ih je netko drugi vodio. 

Velike zamjerke Ivan ima na rad trenera KK Bjelovar.

Jako mu zamjeram na osnivanju fiktivnog županijskog saveza, a to mu je omogućilo da bude zastupnik u HKS-u i lojalan glas jednom od grobara Hrvatske košarke, Danku Radiću. Zbog takvih stvari novo rukovodstvo HKS-a i dan danas čisti sranja, štetne ugovore koje su nasljedili i razne druge stvari.

Upravo zbog tog nezadovoljstva s radom u KK Bjelovar si s prijateljima i bivšim suigračima Velimirom Balabanom i Deanom Krajinovićem pokrenuo Školu košarke Vedi. Što znači taj naziv Vedi?

Vedi su bila mitološka bića, šumski ljudi koji su bili vrlo visoki, glasni i snažni, pa smo prema tome nazvali klub. Krenuli smo s klincima od 8 do 16 godina, imamo i 12 curica i radimo. Dođu nam na trening i klinci od pet, šest godina i gledaju i prate braću. Tako je krenula ideja da i s tim mlađima krenemo jer su plakali na tribini zašto i oni ne mogu baciti do koša i trenirati. Sada smo se odlučili kupiti te mini podesive koševe, ubacili još par termina tako da i oni mogu trenirati i igrati. Treba spomenuti da nam i KK Cedevita pomaže u radu ŠK Vedi.

Ima tu talenta, evo Luka Božić je posljednji primjer, zatim si ti tu, braća Zadravec, tvoj suigrač Ilija Nikolić, ima tu materijala.

Materijala je bilo, ima ga i bit će. Ima klinaca koliko hoćeš, ima genetike jer ovdje je doselilo puno ljudi iz Hercegovine, Dalmacije, ima tu gromada od ljudi, stijena i mogao bi ovdje funkcionirati jedan pristojan prvoligaški klub samo s domaćim dečkima. 

Koliko djece imaš trenutno u svom klubu?

Imamo 50 djece s time da funkcioniramo tek od prošle godine. Bilo je jako puno zainteresiranih na početku ove godine i svaki dan nam dolaze roditelji i pitaju. Dolaze nam sada dva nova klinca od 10 godina. S obzirom na rukomet, na nogomet, školu košarke, na svašta što tu ima, 50 djece je lijepi broj.

Reci mi kakvo je tvoje zdravstveno stanje, tvoj trener Mirko Hrženjak je rekao u intervjuu za naš portal da je pitanje koliko ćeš moći participirati.

Imam problema s diskom, malo i sa zdjelicom. Trebao bih otići na magnetsku, ali nekako odgađam to sve. Koristim ove kinesio tapeove i oni mi dosta pomognu, za sada je dobro. Treniram sa 60-70 posto intenziteta, jednostavno okolnosti su takve da i takav mogu pomoći jer nema igrača, nema četvorki i petica iz regije. Kada smo počeli s pripremama, ja tri dana treniram normalno, a onda se dva dana uopće ne mogu pomaknuti. Jednostavno nemam vremena otići kod fizioterapeuta i baviti se svojim tijelom jer imam djecu, imam puno posla. Ja imam dva, tri sata da mogu otići na trening u Virje, ali nemam još dva tri dodatna sata u danu da odvojim pa da mogu to lediti, istezati ili otići kod fizioterapeuta i takve stvari. Realno, četiri banke su tu, sve je jasno. 

Koje su vam ambicije u novoj sezoni? Liga je puno zahtjevnija.

Nama bi trebao biti u fokusu neki opstanak. Ja bi bio jako zadovoljan da izborimo opstanak i da neki mlađi dečki uđu u roster, dobiju svoje minute i da se razviju. 

Za kraj tu je tvoj sugrađanin, od ove sezone igrač Zadra Luka Božić. Odlične partije pruža, bio je MVP 3. kola ABA lige, par rečenica o njegovim uspjesima.

Meni je kao Bjelovarčanu drago vidjeti svakog od mojih sugrađanina, a Luku sam na jedan određeni način mogao pratiti jer sam i u Bjelovar mogao odlaziti na utakmice i pratiti ga. Izuzetno veliki radnik, dečko koji je praktično samouk, tim više cijenim taj njegov uspjeh. Igrati u Zadru, mi ljudi koji smo u košarci znamo što je Zadar na košarkaškoj karti Hrvatske i to je jedno posebno priznanje. Luka je sam došao do svega toga i ne mogu uopće naći pravu riječ da to opišem. Tako veliki radnik, znao je zimi čistiti snijeg na igralištu da može doći šutirati van. Žao mi je što je predugo ostao u Bjelovaru, da je otišao prije mogao je biti još kvalitetniji, ali dobro, što je tu je. Jako je korektan, čujemo se povremeno, ja ga bodrim, ako mogu dam mu neki savjet, ali ipak on je ipak nadrastao te moje savjete. Najbolji je bjelovarski košarkaš i nadam se da ćemo mi našim radom izbaciti nekog novog Luku Božića u budućnosti. 

Za kraj dodajmo kako je Podravac u prvom kolu A-1 lige poražen na gostovanju kod Bosca u Zagrebu s 90:64, a Ivan je u tom susretu ubacio 10 poena, uhvatio je 10 skokova uz jednu blokadu i ukradenu loptu. Nije loše za jednog igrača od 40 godina!