Razvijenost i članarine - Nebeski koš na drugi obruč (20)

Onoga što će biti kapetan košarkaške reprezentacije Europe i presudan za zadarski čudoliki košarkaški rast prepoznaje jedini tadašnji lokalni medij, Narodni list, koji 21. siječnja 1958. konstatira kako taj što je mnogo obećavao „nije iznevjerio predviđanja“. „Josip Đerđa“ je „najefikasniji, iako je rastom malen“ a „na kvalifikacionom turniru za ulazak u Saveznu ligu mnogi su Đerđu stavljali kao najboljeg igrača“. „Neki mu proriču i državnu reprezentaciju“ te su igrači poljskog Lodza, koji su osvojili turnir u Zadru preko ljeta a Zadrani im zimi uzvratili posjet, „jednoglasno o njemu rekli: 'to je najbolji igrač ovog turnira i s obzirom na njegovu mladost na njega se mogu polagati velike nade'“.

„Za uspjehe u protekloj godini na sportskom polju i za ponovni povratak u Saveznu ligu pohvaljena je seniorska muška momčad i njen trener i stvarni rukovodilac Enco Soviti“. Skupština Kluba na početku 1958. realna je i u iznošenju stanja pa ističe i to „što su inicijativom samih igrača uređene društvene prostorije, koje su nesumnjivo najbolje klupske prostorije u Zadru, zatim se betoniralo igralište“ te je „podignuta ograda na istočnom dijelu tribina, čime je omogućena jača kontrola nad gledaocima“ No Skupštinu „začuđuje činjenica, da u prošloj godini nije ubran niti jedan dinar na ime članarine!!!“

Jurišić, Tičina, Troskot. Giergia, Čubrić - petorka koja je Zadar ponovno uvela u prvu ligu

No u kotaru Zadar tada na jednog nastavnika tjelesnog odgoja dolazi 3375 učenika a „u republičkim razmjerima najlošije stanje je u Kosmetu i Metohiji“, najnerazvijenijem dijelu bivše države, „gdje na jednog nastavnika otpada 1943 učenika“. Organiziranim sportom bavi se samo 1,47 % djece i mladeži, a Zadar ima deset puta manje površine sportskih objekata od Splita, triput od Dubrovnika, dvaput od Šibenika.