Trebalo je balansirati

Mike James jučer je postao najbolji strijelac u povijesti Eurolige. 33-godišnji američki košarkaš, koji trenutačno igra za Monaco, u utakmici protiv Crvene zvezde prešao je brojku 4455 poena, koju je držao dosadašnji rekorder, legendarni Vassilis Spanoulis. Vrijeme se zaustavilo i cijela dvorana ustala je da zaplješće ovom čudesnom igraču, koji će zasigurno u budućnosti još povećavati taj rekord.

Njegova je karijera kroz proteklo desetljeće dosegla zvjezdani status, naročito u Europi, s kojom je prvi kontakt imao 2012. godine. A u prvu europsku dvoranu uveo ga je ni manje ni više nego Danijel Jusup, trener Zadra, koji je tada vodio momčad Zagreba.

- Sjećam se dobro kada sam Mikea prvi put uveo u Trnsko, malu školsku dvoranu u kojoj su još trčala neka djeca. Nije puno govorio, ali vidio sam na njemu da je očekivao više. Kao i sa svim "rookiejima", trebalo se baviti s njim da prebrodi taj početni kulturološki šok, jer nije lako doći sam "preko bare" i krenuti na put za koji ne znaš ni koliko će trajati ni u kojem će smjeru ići - prisjeća se Jusup za portal Sport 023. 

Međutim, što se košarkaškog dijela tiče, zadarski trener odmah je uočio da se radi o prvoklasnom talentu.

- Mike je došao na prijedlog talijanskog menadžera Federica Pacija, s kojim godinama imam dobar odnos i poslovno i privatno. On mi ga je preporučio, poslao neke snimke i čim sam ga prvi put vidio kako igra, rekao sam: To je to. Odmah se vidilo da se radi o izvanserijskom igraču, fizički ekstra potentnom, koji je u stanju poentirati na više načina. Bio je dosta nizak, ali nikada nisam gledao na igrače na takav način, nego prvenstveno može li ili ne može, bez obzira na visinu. Nisam se puno dvoumio, odmah smo ga pozvali i došao je u Zagreb za nevelike novce.

Jamesova prilagodba na Jusupov trenažni proces nije u početku bila lagana.

- Mi smo tada u Zagrebu dosta intenzivno trenirali, na što on u Americi nije navikao. Tu ga je trebalo malo uvjeravati i usmjeravati, ali nikada nije rekao da nešto neće. Jednostavno mu je trebalo vremena da to prihvati i prilagodi se na takav način treniranja, naročito kod trenera koji su malo zahtjevniji. Išlo je to u dobrom pravcu i već na pripremnim utakmicama, sjećam se turnira u Širokom, ljudi su se pitali gdje smo ovoga našli. Svi su brzo uočili da se radi o klasnom igraču.

Nije se James dugo zadržao u Zagrebu, a o razlozima njegova odlaska kolale su različite priče. On sam je na koncu kazao da su razlog bile financije.

- Zagreb je u to vrijeme imao probleme s financijama. Doveli smo i Hrvoja Perića, koji je tada bio bez kluba pa nam se priključio na otvoreni ugovor. Kada je on nakon četiri kola otišao u Cremonu, Mikea je to malo demoraliziralo, jer je u Hrvoju vidio igrača s kojim je mogao napraviti neke stvari. A bio je izuzetno ambiciozan i veliki takmičar. No, mi Hrvoja nismo mogli zadržati.

Osim toga, prisjeća se Jusup, postojao je i problem nastupa stranaca u prvenstvu Hrvatske.

- Imali smo Miralema Halilovića iz BiH, koji je bio nosioc našeg trenažnog procesa, igrač koji na svaki trening dolazi i radi sto posto od prve do zadnje vježbe. Ali kako smo igrali prvenstvo Hrvatske - i to kada su se ABA ligaši priključivali tek u drugom dijelu, što smatram puno boljim sustavom natjecanja nego ovaj trenutačni - na parketu je mogao biti samo jedan stranac. Tu su počeli problemi, jer je Mike tražio da igrao 40 minuta, ali onda bi mi Halilović morao prosjediti cijelu utakmicu, a po kvaliteti je odmah iza njega. Moram priznati da mi je to bilo jako teško balansirati. Kada bi Mike sjedio na klupi, nije mu bilo pravo, što ja i razumijem, jer znam zašto je došao u Europu, ali Miralem je nosio cijeli trenažni proces i normalno da je tražio svoje minute. Tu se kod Mikea počela stvarati nervoza.

Ipak, Jusup ističe jednu važnu Jamesovu karakteristiku.

- Mike je uvijek imao svoj stav, nekada bi došao manje raspoložen, nekada više i u nekim trenucima nije bio lagan za suradnju. Ali ono što je meni najvažnije je da je u suštini dobar dečko. Nije kvaran, a to je ono s čim se osobno najteže nosim. Kod njega sam osjetio da je kvalitetna osoba, ali cijelu tu situaciju nije bilo lako balansirati, najviše zbog nemogućnosti da njih dva budu zajedno na parketu. I uz financijske probleme koji su bili, na kraju je otišao prije nego što je realno trebao.

Upravo je Halilović jednom ispričao da je Mike prilikom jedne video analize čak i zaspao.

- Bilo je bizarnih situacija, sjećam se te kada je malo zakunjao, ali nije to ništa strašno, događalo mi se to i s drugim igračima. Nije to bio razlog njegova odlaska.

Iz Zagreba je otišao put Izraela pa Grčke, da bi ga 2014. angažirala Baskonija i tu je zapravo svijet upoznao Mikea Jamesa.

- Kod nas je vrhunski odigrao neke utakmice. Vidjelo se odmah da u završnici ništa ne prepušta slučaju, uzima važne šuteve i u pravilu ih pogađa. Pratio sam kasnije njegov put i gdje god je bio uvijek su poeni bili uz njegovo ime. Bilo je samo pitanje vremena kada će ga netko od većih klubova zapaziti. Izuzetno mi je drago da je oborio rekord Eurolige. Nismo se dugo vidjeli, ali želim mu puno zdravlja i da nastavi na takav način, jer je doista riječ o rijeko viđenom talentu.

Mike James definitivno je jedan od najboljih igrača koje je Jusup vodio u bogatoj trenerskoj karijeri. Za kraj smo ga zamolili da izdvoji još neke.

- U tu kategoriju moram staviti Peru Antića, koji je vrhunski "all around" igrač i kada odluči igrati, teško možeš izgubiti utakmicu te svakako Marka Popovića, koji je također igrač najviše europske klase. Bilo je tu još dobrih igrača, od Amerikanaca Freda Housea i Andrewa Wisniewskog, preko Litavca Dainiusa Adomaitisa i Latvijca Raimondsu Miglinieksa pa do Petra Popovića, Markova oca, ekstra šutera i nevjerojatnog takmičara. Eto koliko sam dugo trener. Mogao bih tu još dosta nabrajati, od Hrvoja Perića, Roka Ukića, Emilija Kovačića pa sada do Luke Božića, dala bi se tu itekako dobra momčad složiti - s osmijehom zaključuje za Sport 023 najtrofejniji trener u povijesti KK Zadra.