Velika! Ono zbog čega se u ratu igralo, sada je razlog da se ne igra.

HT Premijer liga je zaustavljena, kao i sva natjecanja pod ingerencijom Hrvatskog košarkaškog saveza. U ovom trenutku rano je za odluke, ali ne i za razmišljanja o opcijama koje se nude ako se prvenstva nastave, odnosno ako je ovaj prekid i konačan.

U ovom tekstu fokusirat ćemo se na HT Premijer ligu, a sve napisano, s manjim korekcijama, primjenjivo je i na ostala natjecanja.

Puno je nepoznanica vezanih uz razvoj situacije s koronavirusom. Prije svega do kada će ova neizvjesnost potrajati. Nije nevažna ni činjenica da klubovi mogu imati velikih problema s održavanjem postojećeg kadar, posebice ako dođe do produženja stanke. Sljedeća nepoznanica je hoće li se stići nadoknaditi sva propuštena kola, a ključna hoće li se prvenstvo uopće nastaviti?

Ako je ovo kraj, ako nema dalje - na koji način podvući crtu? Samo su dvije mogućnosti. Prva je poništiti natjecanje zbog izvanredne situacije i prvi puta u povijesti ostati bez prvaka, a druga aktualno stanje nakon odigranog 21 kola proglasiti konačnim. I jedno i drugo ima više loših nego dobrih strana. Vjerojatno će svi europski savezi u ovome biti jedinstveni.

Optimistična verzija je ona koja omogućuje nastavak prvenstva. Ovdje je ključno pitanje hoće li se inzistirati na (pokusnom) trećem krugu ili će 22. kola biti dovoljna (kao do sada) pa će se odmah krenuti s doigravanjem?

Tijekom rata sva su prvenstva odigrana, s više ili manje regularnosti. Pandemija koronavirusa bitno je drugačija. U to vrijeme nadmetalo se i igralo iz inata. Svaka utakmica bila je doprinos jačanju državotvornih pozicija mlade države koja je slobodu i neovisnost stjecala uz velike žrtve, ljudske i materijalne.

Sada su igrači jedni drugima potencijalni neprijatelji i kada dolaze iz vlastite ekipe jer zarazu mogu prenijeti jedni na druge, a tako slabe društvo u cjelini i omogućuju širenje virusa.

Igra je tada bila, ono što je danas odustajanje od nje - društveno korisna i društveno odgovorna.