Zagreb, 26. studenoga 1948. – Baltimore SAD, 25. svibnja 1995.

Osnovnu i pedagošku školu završio je u Zadru. U Provu u SAD-u pohađao je studij biznisa i tjelesnog odgoja, a Višu trenersku školu završio je u Zagrebu. Košarku je počeo igrati početkom šezdesetih u Zadru te je već 1964. zaigrao za prvu momčad. U dresu KK Zadar osvojio je državna prvenstva 1965., 1967., 1968, 1974. i 1975. te je još 1970. osvojio i košarkaški kup Jugoslavije.

Godine 1969. odlazi na studij u Americi gdje boravi do 1973. Tamo je igrao za Cougarse, sveučilišnu košarkašku momčad Brigham Young University iz gradića Provo u državi Utah. Premda je igrao svega 3 godine za Cougarse, početkom sedamdesetih bio je šesti na vječnoj listi te sveučilišne momčadi s prosjekom 19,2 koševa po utakmici, a k tomu je tada postigao i sveučilišni rekord od 1512 postignutih koševa. Sa svojom je momčadi u dva navrata osvojio naslov prvaka u Western Athletic Conference (WAC) sveučilišne košarkaške lige. Zbog njegovih izuzetnih košarkaških partija gradić Provo izgradio je novu košarkašku dvoranu Mariott Centar s 25000 mjesta koja je tada bila najveća košarkaška dvorana u SAD. Igrao je i u All American (All stars) utakmici sveučilištaraca kao prvi neamerikanac kojem je to pošlo za rukom. Također je prvi košarkaš izvan granica SAD-a koji je primio sveameričku košarkašku nagradu 1972. godine. Iste godine biva izabran od Portland Trail Blazersa kao broj 1 u 10. rundi drafta, a godinu kasnije od Los Angeles Lakersa u 5. rundi kao 15. izbor drafta. Unatoč ponudama profesionalne NBA lige Krešo se odlučio za povratak u Europu te se vraća se u Zadar. 1976. godine bio je trener ljubljanskog KK Bresta, a istovremeno je igrao i za Zadar što su tadašnja pravila dopuštala. Igrao je u talijanskoj ligi za Sinudyne iz Bologne s kojom osvaja dva prvenstva Italije, 1979. i 1980. godine. Nakon toga prelazi u Cibonu gdje je i završio igračku karijeru. S Cibonom je osvojio tri uzastopna Kupa Jugoslavije, 1981., 1982. i 1983. Uz kup, 1982. je osvojio i naslov državnog prvaka kao i Kup pobjednika kupova u europskom klupskom natjecanju. Ovom nizu možemo dodati i podatak da je s veteranima KK Zadar 1989. osvojio laskavi naslov prvaka Europe na natjecanju košarkaških veterana u Zagrebu.

Reprezentativne nastupe započeo je 1966. kada je sudjelovao na juniorskom  EP u Porto San Giorgiju gdje je osvojio srebrnu medalju. Na Balkanskim igrama u Skopju 1967., Solunu 1969., Sarajevu 1972., Istambulu 1973., Solunu 1974 i Skopju 1977. osvojio je zlatnu medalju. Na Mediteranskim igrama u Tunisu osvajač je zlatne medalje. Na EP tri puta je osvajao zlato: Barcelona 1973., Beograd 1975. i Liege 1977. Srebra je osvojio u Napulju 1969., Essenu 1971. i Pragu 191. te jedinu brončanu u Torinu 1979. Nastupao je i za reprezentaciju Europe u 6 utakmica. Na SP osvojio je prvo mjesto 1970. u Ljubljani i 1978. u Manili te drugo u Montevideu 1967. i 1974. u San Juanu. Sudjelovao je na četiri OI, u Mexicu 1968.i 1976. u Montrealu je osvojio srebro dok je 1980. u Moskvi bio zlatni. Na OI u Munchenu 1972. osvojio je peto mjesto.  Sa 303 nastupa igrač je sa najviše nastupa u povijesti  jugoslavenske košarkaške reprezentacije.

Kao igrač bio je svestran, gotovo je mogao igrati na svim mjestima, plijenio je skokom u obrani, vođenjem lopte preko cijelog terena i ubojitim asistencijama ili zakucavanjima što je malo koji igrač u ulozi centra mogao i ostvario. Imo je izuzetan osjećaj za prostor, igru, vrijeme i raspored suigrača.

Kao trener bio je vizionar, po mnogima godinama ispred svih, a dodajmo i podatak da je njegovom zaslugom 1974. u Zadar došao prvi američki košarkaš Douglas Richards, branič iz Prova. Nakon završene igračke karijere 1983. posvetio se trenerskom poslu  te je uz nekoliko klubova bio i državni izbornik i trener. Službeno se od igranja oprostio 1985.

Kao trener započeo je još kao srednjoškolac kada je svoja znanja i iskustva prenosio na ženski sastav svoje škole. Trenirao je momčad Zadra (1973. i 1989/90.), KK Brest iz Ljubljane (1976.), splitsku Jugoplastiku (1983/84.), Virtus iz Bologne (1987/88) te grčki AEK (1988/89. i 1990/92.). Kao izbornik i trener reprezentacije bivše Jugoslavije od 1984. do 1987. vodio je 83 utakmice te je u Madridu 1986. na SP osvojio brončanu medalju. Isto odličje osvaja godinu kasnije na EP u Ateni. Zbog stavljanja mladih i klasnih igrača poput Rađe, Kukoča i drugih, doživljavao je niz neugodnosti, no kao i uvijek, pokazalo se da je bio u pravu. Izravno je utjecao na stvaranje vrhunskih košarkaških stručnjaka, posebice Slavka Trninića i Josipa Pina Grdovića, trenera koji su mu bili pomoćnici i osobni prijatelji.

U Americi se susreo s mormonskom zajednicom te je prihvatio njihova religijska učenja, a osnivač je mormonske zajednice u Hrvatskoj. Uključiti se u rad i prihvatiti religiju, k tomu još i nepoznatu na prostorima bivše Jugoslavije značilo je gotovo antidržavnu djelatnost, optuživali su ga da je agent CIA-e, bio je trnu oku komunističkog sustava. Po povratku u Zadar 1973. godine mnogi ga nisu razumijeli, mnogi su ga osuđivali te je iz Zadra otišao u Ljubljanu.

Osamostaljivanjem Republike Hrvatske trenersku je klupu zamijenio veleposlaničkom. Bio je pomoćnik hrvatskog veleposlanika u SAD. Od 1992. do smrti 1995. bio je pomoćnik ambasadora u svojstvu ministra-savjetnika.

Igračka karijera:

1965.-1969. Zadar

1970.-1973. Brigham Young University (SAD)

1973.-1976. Zadar

1976.-1978. Brest Olimpija

1978.-1980. Sinudyne (Virtus Bologna) (Italija)

1980.-1983. Cibona

Trenerska karijera:

1973. Zadar

1976. Brest Olimpija (trener-igrač)

1983.-1984. Jugoplastika

1984.-1987. izbornik reprezentacije Jugoslavije

1987.-1988. Sinudyne (Virtus Bologna)

1988.-1989. AEK

1989.-1990. Zadar

1990.-1992. AEK

Igrački trofeji (klupski):

Prvak Jugoslavije sa Zadrom 1965., 1967., 1968., 1974. i 1975.

Kup Jugoslavije sa Zadrom 1970. (priključio se iz SAD-a)

Prvak Italije sa Sinudyneom (Virtus Bologna) 1979. i 1980.

Prvak Jugoslavije s Cibonom 1982.

Kup Jugoslavije s Cibonom 1981., 1982. i 1983.

Kup pobjednika kupova s Cibonom 1982.

Igrački uspjesi (reprezentativni):

Srebra s OI 1968. i 1976.

Zlato sa OI 1980.

Srebra sa SP-a 1967. i 1974.

Zlata sa SP-a 1970. i 1978.

Srebra sa Eurobasketa 1969., 1971. i 1981.

Zlata s Eurobasketa 1973., 1975. i 1977.

Bronca s Eurobasketa 1979.

Trenerski uspjesi:

Bronca sa SP-a 1986.

Bronca s Eurobasketa 1987.

Nagrade, priznanja i spomen:

• 1996. uvršten je prestižnu Kuću slavnih košarkaša (Basketball Hall of Fame), i to kao tek treći neamerikanac.
• Hrvatski nacionalni košarkaški kup u spomen na Krešu Ćosića od 1998. godine nosi naziv ''Kup Krešimira Ćosića''
• 2002. posmrtno je za životno djelo dobio ''Državnu nagradu za šport "Franjo Bučar".
• Deset godina nakon smrti u Zagrebu je imenovan trg po njemu, Trg Krešimira Ćosića, kod doma športova.
• Dokumentarni film ''Krešo – Čovjek ispred vremena'' športskog novinara Slavka Cvitkovića emitiran je na desetu godišnjicu Krešine smrti.
• 2006. na Sveučilištu Brigham Young umirovljen je dres s njegovim imenom i brojem 11
• Nova košarkaška dvorana u Zadru koja se nalazi u sportskom kompleksu na Višnjiku od 3. listopada 2008. nosi ime ''Dvorana Krešimir Ćosić''
• U Zadru jedna ulica nosi njegovo ime
• 2004. godine objavljena je knjiga „Krešo, Legenda o Krešimiru Ćosiću“  autora Nevena Bertričevića
• 2016. godine objavljena je knjiga „Čovjek s Olimpa“  autora Drage Marića
• 2016. godine predstavljena je memorabilija s likom Krešimira Ćosića autora Zlatka Jakuša
• 2019. godine u Zagrebu i Zadru predstavljena je Krešina autobiografija 'Igraj, vjeruj, živi'