Efektom leptira, brzo će se od redikulskog laprdanja LaVara Balla stvoriti svjetski trend koji neće zaobići ni Europu, a samim time ni Hrvatsku.

Obožavam LaVara Balla. On je moj guilty pleasure, u istom košu s Nutellom na žlicu u dva ujutro, cupkanjem na uspješnice Mije Dimšić u trijeznom stanju i povremenim gledanjem RTL-a kao takvog. Ljude poput njega volimo nazivati – redikulima.

Međutim, ono što LaVara dijeli od Ševe, Jajana, Stipe Legende, Georgea Costanze i sličnih alanfordovskih likova je činjenica da on ima puno širi doseg te je u kratkom roku dospio i do najzabačenijih kuteva svijeta, dok su naši junaci ostali heroji ulice. Okej, postoji i još jedna razlika. LaVar puno više izigrava budalu no što zapravo jest, a sve u cilju prodavanja svog branda. Upravo zbog tih razlika, preko kojih površni pratitelj može steći određenu sliku o njemu kao osobi, LaVar je čudovište u nastajanju.

LaVar Ball - YouTube

No, je li on do svjetala pozornice mogao doći sam? Gotovo sigurno ne, govorimo o čovjeku koji je bio neuspješan u gotovo svemu čega se uhvatio u životu – najveći sportski uspjeh mu je probijanje do trening sastava NFL momčadi New York Jetsa i Carolina Panthersa (NBA usporedbom bismo mogli reći da je upao u neku D League momčad, dakle u rangu Ante Žižića), a od završetka karijere sredinom devedesetih mu se gubi svaki trag do 2015. godine i prvog priloga o Ballerima na CBS-u. Imajući u vidu činjenicu da mu je trebalo manje od dvije godine da stvori marku sportske opreme Big Baller Brand, teško se oteti dojmu da postoji nekakav mecena (ili više njih) koji iz sjene povlači smišljene marketinške poteze, a LaVar je u cijeloj priči korisni idiot koji poput kevlarske pancirke upija sve medijske i navijačke metke upućene u njihovom pravcu. Ukoliko smo na pravom tragu, riječ je o klasičnoj win-win situaciji: sponzori se probijaju na tržište brzinom munje jer je negativan publicitet nerijetko uspješniji od pozitivnog (khm Donald, khm Trump), a LaVar dolazi do mogućnosti da prezentira 1) svoje sinove kao nove košarkaške superzvijezde i 2) sebe kao megauspješnog poslovnog čovjeka, trenera, oca, muža, ajatolaha.

Lonzo Ball - YouTube

Da bi došao do svjetske slave, novaca i moći, spreman je na sve. Najstarijeg i najtalentiranijeg sina Lonza je, srećom po mladića, stigao ispratiti u NBA bez većih skandala (laprdanje sa Steven A. Smithom ne ulazi u tu definiciju). Srednji sin, LiAngelo, je zbog vlastite gluposti ugrozio svoj akademski status na sveučilištu UCLA, ali bi se čak i iz te situacije izvukao s najobičnijom isprikom i obećanjem da više neće krasti po kineskim dućanima. Naravno, tu u priču uskače brižni LaVar, i poput elementarne nepogode ulazi u otvoreni sukob s cijelim svijetom (pa čak i s gore spomenutim Trumpom) jer moj-sin-će-raditi-šta-ja-hoću, da citiramo njegovu hrvatsku verziju. No dobro, Lonzo je u NBA, LiAngelo ionako nije ni po najoptimističnijim predviđanjima bio neki pretjerani NBA potencijal, ostaje najmlađi LaMelo – tek krhki srednjoškolac. U redu, on bi možda s nekim ludim šuterskim napretkom i mogao naći put u NBA kao epizodist, ali mora završiti školu i... Čekaj, neće? LaVar ga je ispisao iz srednje škole i sam će ga podučavati kod kuće? Maknuo ga je iz srednješkolske ekipe i rekao da će ga pripremiti za NBA draft? Što se dogodilo?

LiAngelo i LaMelo Ball - Foto: LKL  

Sasvim sigurno je u povijesti bilo ekstremnijih slučajeva u kojima su pretjerano ambiciozni očevi upropaštavali karijere svoje djece. Mirjana Lučić je tako izabrala neizvjesnu samostalnost nauštrb zlatnog kaveza uz svog oca Marinka. Sjećate li se sumanutog Damira Dokića? Jelena je preko noći postala teniska senzacija, a nakon naprasnog završetka karijere je zbog stresa i problema sa štitnjačom dobila preko 60 kilograma. LaVar možda nije u istom košu s njima , ali konstantnim ispadima radi medvjeđu uslugu svojim sinovima. Nakon otvorene ponude koju je Harrison Gaines, menadžer obitelji Ball, slao diljem Europe (navodno čak i Cedeviti), napokon je došlo i do neminovnog – našao se klub čija je uprava pragmatično odlučila uložiti u marketing davajući ugovor mladićima koji se nikad nisu okušali u ozbiljnoj košarci. Jasno, ne zbog njihovih košarkaških kvaliteta, već zbog svog šušura koji s njima dolazi u paketu.

LaVar je u svom projektu, figurativno govoreći, poput Abrahama odlučio žrtvovati život ne jednog, već dva sina. Jer, kako drugačije nazvati slanje djece kojoj je majka Tina do jučer pripremala pahuljice za doručak iz tople Kalifornije u hladnu Litvu, gdje se u menzi za ručak poslužuju valjda boršč ili šči. Naravno, sve u cilju promoviranja pretjerano skupe sportske opreme. Ali, kako bi rekao Jack LaLanne, ni to nije sve! Baš kad smo pomislili da je cilj lajavog ćelavca (ili njegovih sponzora, ako ćemo opet u nagađanja) isključivo promoviranje sinova i Big Baller Branda, on nas je šokirao novom, ovaj put puno ozbiljnijom izjavom. Dakle, 20. prosinca 2017. je izjavio da planira pokrenuti profesionalnu ligu za košarkaše koji su završili srednju školu. Naravno, kao i mnoge druge njegove izjave, ni ova nije uzeta pretjerano ozbiljno.

Ali, je li to stvar s kojom se treba šaliti? NBA je, nakon razdoblja u kojem su u ligu izravno iz srednje škole ulazili budući velikani poput Kevina Garnetta, Kobea Bryanta,Tracya McGradya i LeBrona Jamesa, odlučila stati na kraj tom trendu. Godine 2005. je David Stern donio odredbu po kojoj srednjoškolci moraju provesti makar jednu sezonu na sveučilištu prije nego se odluče za izlazak na draft. Naoko odlučan potez koji će spriječiti prerano sagorijevanje klinaca u surovom svijetu NBA profesionalaca je polučio sljedeće rezultate: izuzev drafta 2006. godine, koji nam je donio još uvijek jedinog europskog broja 1 u Andrei Bargnaniju, samo je jedan čovjek koji je bio izabran prvi proveo više od jedne godine na sveučilištu – Blake Griffin čak dvije na sveučilištu Oklahoma.

Već godinama se sve više šuška o navodnim stimulacijama koje sveučilišni igrači primaju ispod stola, premda je u postulatima NCAA košarke činjenica da je ona amaterska, odnosno da igrači ne igraju za novčanu naknadu, već „samo“ osiguranu stipediju koja im omogućuje vrhunsko obrazovanje i sukladno tome, sijaset poslovnih mogućnosti po završetku sportske karijere. Menadžerski lobi je otišao tako daleko da čak i tu jednu obaveznu sezonu gledaju kroz prizmu novčanih gubitaka i sasvim sigurno će dati sve od sebe da podrže svaku inicijativu koja će posljedično i njima donijeti materijalnu korist. S druge strane, ni osamnaestogodišnji klinci nisu imuni na novce, bijesne aute, lijepe žene i sve ostale divote koje dolaze u paketu. Na ovom testu će se vidjeti koliko je NBA stvarno jaka, jer ako ta i takva profesionalna liga zaživi, to će biti kraj košarke kakvom smo je dosad znali i početak neke potpuno nove ere. Ere u kojoj, ako nećemo biti pažljivi, možemo vrlo brzo vidjeti efekte i na lokalnoj razini. Jer, efektom leptira, brzo će se od redikulskog laprdanja LaVara Balla stvoriti svjetski trend koji neće zaobići ni Europu, a samim time ni Hrvatsku. A tada, nek nam je svima sa srećom, jer će nam trebati.

Turistička zajednica grada Prienaia snimila je uoči dolaska braće Ball video u kojem predstavljaju grad u kojem trenutno žive i igraju