Pet godina je prošlo, kao da je bilo jučer.

Rano ljeto 2013. U to vrijeme sam se već polako opraštao od kladionice. Koncept mahnitog proučavanja sportova koji me ne zanimaju, kao i ligaških natjecanja pored kojih A2 Jug djeluje poput NBA doigravanja, me je sve manje zanimao i veselio. Još uvijek sam, istinabog, znao otići iz navike i odigrati narodni listić za desetak kuna pa proklinjati masone, KGB, FBI i koga sve ne jer sam po milijarditi put pao na zadnjem paru.

Ipak, u predvečerje šeste utakmice NBA finala 2013. godine, kao da mi je neki unutarnji glas rekao - kladi se na produžetke (čitajte ovo avetinjskim glasom za potpunu rekonstrukciju scene). Poslušao sam ga, i to na način da sam djelatnici za šalterom vadio novčanicu po novčanicu iz novčanika, dok god nije ostao prazan. Bilo je tu nekih osamdesetak kuna, a ukupni dobitak je bio oko tisuću i petsto. Otišao sam kući misleći u sebi: kakva si ti budala, j....e.

Nisam gledao utakmicu, buđenje u pet da bi se otišlo na posao je bilo presnažan argument kontra, osobito znajući kakav ću biti na radnom mjestu ako ne odspavam svoje. Doduše, navio sam alarm da me probudi koju minutu ranije, čisto da ispratim završnicu utakmice.

Mobitel zvoni, a ja ga po dobrom starom običaju želim zatući tupim predmetom. Budim se u roku keks, naravno ne zbog posla, već zbog utakmice. Otvaram laptop, tražim prvi iole kvalitetan stream. Aha, našao sam ga! Miami i San Antonio, da vidimo. Što je ovo? 95-92 za Spurse, zadnji napad za Miami. A daj, pa hoće li jednom u životu? 

Mario Chalmers je uzeo loptu, krenuo u napad. Nije to baš bila izrađena akcija, Chris Bosh je namještao kvalitetan blok LeBronu Jamesu dok god ovaj nije uhvatio centimetar slobodnog prostora. James se dignuo s osam metara, opalio u to vrijeme karakterističnu ciglu (ha, koliko je vremena prošlo, tko se sjeća toga?) i pogodio obruč. Lopta se odbila od table i odlučila se vratiti u sredinu reketa, čisto da malo zapapri završnicu. Bosh, duguljast kakav već je, nije htio prepustiti ništa slučaju i pružio svoje ruke visoko u zrak te ugrabio loptu kao da mu život ovisi o tome. LeBron je stajao na vrhu reketa i mahao mu, ali Chris je bio okrenut udesno i nije ga vidio. Ili, ako i jest, u vidokrugu mu je bio čovjek koji je pogodio najviše trica u povijesti lige. Oh well, pomislio je Bosh, nije baš da imam puno izbora. 

Ray Allen će godinama kasnije priznati da je ovakav tip šuteva često vježbao na treninzima. Riječ je o ultimativnom testu snalaženja u prostoru i vremenu, kao i šuterskoj preciznosti za tri poena. Devet sekundi prije kraja utakmice stajao je na rubu reketa, tik do Bosha. Sedam i pol sekundi prije kraja dizao se na šut iz desnog kuta. Niti u jednom trenutku nije pogledao u parket, znao je kad je zakoračio iza crte. Po valjda milijunti put u životu je ponovio istu kretnju, uputio šut s iste udaljenosti, jednako gracioznim skok-šutom. 

Nothing but net.

Trebalo mi je nekoliko sekundi da shvatim da Allenova trica za 95-95, osim što prolongira život Heatovaca u finalnoj seriji (u kojoj će nekoliko dana kasnije i slaviti), i meni donosi poprilično veselja. Počeo sam skakati po sobi, ali u pet ujutro to teško da može biti dobra ideja. Naravno da me ulovio grč u listu desne noge, ali što je malo boli u odnosu na pola prosječne hrvatske plaće i jedan od najupečatljivijih poteza u povijesti NBA lige? Svi ponekad moramo malo stisnuti zube.

Igrači Miamija su slavili, čak i poslovično rezervirana instagram publika u American Airlines Areni je ludovala kao da su na bikijadi u Radošiću. Kako već rekosmo, Heat je u produžetku otišao do pobjede u toj šestoj utakmici, što je toliko diglo veliku trojku i ostatak njihove družine da Popovichev stroj nije imao nikakve šanse u sedmoj.

Jesus Shuttlesworth je karijeru završio ispod razine dostojanstva igrača takve karijere. Izašlo je tu dosta prljavštine, navijači Celticsa mu nikada nisu oprostili odlazak iz redova Bostona, a Rajon Rondo, Kevin Garnett i Paul Pierce ga nisu htjeli vidjeti na proslavi umirovljenja Truthovog dresa. Stalno je vagao najbolju priliku za naslov, ali i određenu količinu zelenih novčanica ispod koje se ne bi ujutro ustajao iz kreveta, no s vremenom je nestalo interesenata za njegove usluge. Ipak, što god mislili o Rayu, ne možete mu osporiti The Shot.