Vječiti optimist, neuništivi domoljub i naivac koji već 22 godine čeka ne bi li mu se prije odlaska na presicu s Bogom "pripetilo" da doživi još jednu hrvatsku košarkašku kolajnu o Eurobasketu 2017.

Vječiti optimist, neuništivi domoljub i naivac koji već 22 godine čeka ne bi li mu se prije odlaska na presicu s Bogom "pripetilo" da doživi još jednu hrvatsku košarkašku kolajnu, razmišljao je kako napisati kolumnu na temu kako u aktualnoj košarci pobjeđuju oni koji imaju vrhunske razigravače! A mi ih nemamo na vidiku! 

No ponešto iskustva natjeralo me da uoči smotre, u trenucima kada u nas bubri optimizam bez argumenata, izbjegnem ovu temu. Znao sam da bi svako talasanje moglo za proizvod imati proglašenje autora remetilačkim faktorom i tko zna čime umjesto da mu se ponudi barem utjeha za pretrpljenu bol. Pravilo glasi: košarkaši 22 godine gube, a tko o tome zbori je – neprijatelj. I tako sam odustao, a u zamku je uletio neiskusni - Pero Skansi. Nije predloženo da mu se oduzme olimpijska kolajna, ali je nadrljao.

Smijem li ja onda sada, kada je sve ponovno gotovo s istim dometom kao i dva prošla desetljeća, napisati da je ključni problem to što dva bisera, Bogdanovića i Šarića, nema tko hraniti s razigravačke pozicije. Čarobiralo se i čekalo Ukića do zadnjeg časa, igrali su na tom mjestu i Simon i Šarić i Bogdanović, a nije bilo Babića da i on pomogne.

FIBA je davno dala mogućnost da se jednom igraču dodijeli državljanstvo i spasi ostali potencijal kojeg reprezentacija ima. Pokojni prijatelj Željko Drakšić natrčao se dok nije pribavio papire za Drapera i to je u prvoj akciji i dalo rezultate. Kada je bilo očito da neće ići bez stranca i kada je, prema riječima Vlade Vanjka, Cibonin Blessingame nudio da igra za nas, to je u savezu odbijeno.

A naši razigravači kao budućnost tek su u nagovještaju. Kada bi netko stavio ruku u vatru da će pravi plejevi biti Dominik Mavra ili Zadrov Bašić ili Splitov Filipović ili Marinelli ili Katić, kada bi znali gdje se na Rodosu sakrio Prostran, treba proći još bar pet godina da sazru. A još nije određeno gdje će se igrati Olimpijada ili EP ili SP na kome bi oni dirigirali našom reprezentacijom. A Babo bi imao 33 proljeća! Ali nedamo mi ponos pa makar čekali još ..... godina.

HKS

A što čine drugi? Već sam puno puta rekao u prijenosima da su Rusi kao nešto veća nacija od nas europski tron osvojili prije 10 godina u Madridu zahvaljujući Amerikancu Holdenu i američko– izraelskom treneru Davidu Blattu. A ove nedjelje navečer sićušni Slovenci, čiju zemlju pređemo na rezervi, uzeli su ono što im treba. Amerikanac Anthony Randolph saznao je da je glavni grad Brnik te da uz Olympiacos postoji i Olimpija iz mjestašca Ljubljana. Po zakonu je trebao živjeti tamo godinu dana, ali je Pero Vilfan sredio da je ipak dovoljno biti i jedan dan. Hitro su ga prozvali Tonček i sve je u redu.

Za 20 000 eura mjesečno kupili su si trenera koji se 17 godina mota po NBA pa valjda nešto zna. Ima smiješno prezime Kokoškov, ali ne treba putovnicu. Da mi ne bi zamjerili da brojim krvna zrnca, neću ni spominjati da su im dva glavna igrača zapravo bez tvrdog Č na kraju, ali najvažnije je da je na tronu i slavi Slovenija.

Fiba 

Pragmatični su u vlastitu korist bili i drugi. Nije li nam skoro zapaprio crnogorski “đetić“ Tyrese Rice koji se lopta u Barceloni, a rođen je u Richmondu u Virginiji. Richard Howell, najbolji strijelac Izraela na ovom prvenstvu, je iz Georgije, Poljak A.J. Slaughter mijenjao je pelene u Louisvilleu u Kentuckyu, a Gruzijac Michael Dixon Jr. je iz Kansas Citya.

Razigravači su rijetka i tražena roba. Posebice tamnoputi. I svi, kojima je to trebalo, posegnuli su u taj izlog na vlastitu korist. Osim nas. Na vlastitu štetu.

Zagorec bi rekel: Ne buju oni nas j....