Kolumne
Ni Aleš, ni Nazor, ni Vlajo, ni Jupe...

Ni Aleš, ni Nazor, ni Vlajo, ni Jupe...

Autor: Branko Tabak Photo: Basketball.hr (Šime Zelić)

Trenere se troši kao sapun, a od nastale sapunice peru se vlastite ruke.

Široki je u BH prvenstvu razbio Igokeu. Konačnih 76-63 je 'mila majka' rezultat za Igokeu, kako je sve moglo završiti. Momčad satkana od igrača ih hercegovačkog bazena, s kojom je prošle sezone naslov prvaka osvojio današnji trener Zadra Danijel Jusup, pod vodstvom njegovom sugrađanina Hrvoja Vlašića 'išamarala' je Igose samo dan nakon što su ovi prikovali Zadrane na dno ABA-ligaškog poretka.

Isti taj Vlašić mučio se svojevremeno kao trener Zadra u ABA ligi, kao i većina njegovih prethodnika. Izuzetak je Aramis Naglić koji je, sjetit će se i sam, baš protiv Igokee imao ključnu utakmicu prije 'pedale' koja mu se spremala.

Ovo je fotografija s te utakmice u trenutku kada je Zadar bio na -10. 

Na kraju je Zadar slavio, a Naglić na Pressici otprilke rekao: 'Morat ćete me gledati još malo'. 

Nakon toga su se Zadrani posložili i s dva pogođena američka pojačanja (Preston Knowles i Josh Bostic) s guštom nadigravali u regionalnom natjecanju. I imali jednu od mirnijih i ljepših  ABA-ligaških sezona. To što su domaće prvenstvo i kup spletom okolnosti okončani u polufinalu na određeni je način utjecalo na daljnji rasplet situacije, točnije na razlaz Zadra i Naglića.

No, nitko od njih i njihovih prethodnika ne može biti kriv za agoniju u kojoj je Zadar duže od desetljeća. U Zadru je teško raditi. Užasno teško. Treneri su nezaštićeni i prvi plaćaju glavom za tuđe propuste. 

Možete li zamisliti kako je voditi momčad Zadra danas kada znate, a to je izjavio direktor kluba Željko Žilavac, da Nadzorni odbor nije bio jednoglasan prilikom imenovanja novog trenera. Možete li zamisliti kako je raditi kada u hodu morate raditi korekcije u igri i rosteru, a Zadar je složen od desetak back up i jednog i pol igrača koji donosi dodanu vrijednost. Kako je raditi kada sve frustracije navijača zbog desetljeća loših rezultata i lošeg vođenja kluba izlaze na vidjelo, kada vas pojedinci gaze preko društvenih mreža i prije prve utakmice, kada vam lijepe etiketu čudaka oni koji se u životu nikada nisu ostvarili, osim možda u kladionici.

Nije u tim uvjetima s nulom na kontu lako držati mir u svlačionici. Griješi se tamo gdje se ne bi trebalo, promašuje ono što se inače ne bi promašilo. 

Zadru nisu dovoljno dobri ni Zmago Sagadin, ni Aco Petrović, ni Hrvoje Vlašić, ni Aramis Naglić, ni Danijel Jusup... Nastavite niz. Trenere se troši kao sapun, a od nastale sapunice peru se vlastite ruke.

- Nitko me nije tjerao - rekao je Jusup prilikom preuzimanja momčadi Zadra, svjestan da je ispred njega teška misija. Nemoguća?  Svima nama vjerojatno da, njemu nikako. I to je jedina zraka sunca koja obasjava KK Zadar.

Bilo 0-10 ili 0-12 vjerovat će da se stvari mogu okrenuti. No,  pitanje je bi li zadarskoj košarci bilo zajamčeno bolje sutra da je kojim slučajem u ovom trenutku omjer 5-0, a ne 0-5. Što bi se bitno promijenilo? Gdje je baza? Gdje su mladi igrači? Gdje su trofeji? Gdje je ona poznata zadarska košarkaška atmosfera u dvorani? Gdje je duhovitost u igri i na tribinama?  Gdje je grad košarke? Ovo su ruševine i treba ih očistiti, preslagati, pa graditi i saditi. Dug je to proces. Problemi neće nestati ako se vječito oslanja na uručivanje 'šup karti' trenerima.

Zadar će, kad tad morati presjeći stvari. Tko zna koliko će trenerskih glava do tada posjeći.