Pola Druge ABA lige, koju izbornik dobro poznaje, s ovakvom bi se Rumunjskom tukla u egalu. Ovo je sramota, ruglo, užas!

Oko 7000 gledatelja došlo je podržati reprezentaciju Hrvatske u Zadru u kvalifikacijskoj utakmici za Svjetsko prvenstvo protiv nimalo atraktivnog protivnika Rumunjske.

Pokazali su Zadrani visoku razinu sportske kulture i unatoč hladnom vremenu i poslijepodnevnom terminu utakmice u radnom danu stali uz igrače Ivice Skelina, iako su očekivanja zbog neuspjeha KK Zadar na završnici Kupa Krešimira Ćosića bila znatno skromnija.

Nisu gledali Zadrani s tribina tko je igrač kojeg kluba, mada im se i takva etiketa pokušala zalijepiti na prsa, već su do posljednje sekunde držali crven-bijeli-plavi barjak.

Istina, nije bilo Tornada. No, nije bilo ni Funcuta ni Maligana ni Torcide, a Šibenik, Split i Sinj nisu daleko... Nismo vidjeli ni Smogovce u Tornju na susretu protiv Italije. Ove navijačke skupine imaju svoje razloge i svoje stavove koje treba poslušati i o njima razmisliti.

Nakon horora protiv Rumunjske pitanje je kako će Zadrani reagirati u ponedjeljak kada na Višnjik stiže Nizozemska. Ne zato što su šminkeri pa dolaze samo kada se pobjeđuje, nego zato što razumiju košarku, a u petak navečer ju nisu vidjeli.

Nakon doživljene katastrofe svi kojima ovaj sport išta znači trebaju bez rukavica sjesti za isti stol. Dosta je guranja prašine pod tepih. Dosta je korektnosti, bilo domoljubne, bilo političke, bilo poslovne...Ovo je najgora košarkaška utakmica odigrana ikada u dvorani Krešimira Ćosića i nešto najgore odigrano u dresu s hrvatskim grbom. Pola Druge ABA lige, koju izbornik dobro poznaje, s ovakvom bi se Rumunjskom tukla u egalu. Ovo je sramota, ruglo, užas!

Problem nisu igrači. Čak ni Ivica Skelin jer nije sam sebe postavio na mjesto izbornika. Ako ste zaboravili, isti ljudi koju su smijenili Acu Petrovića nezadovoljni rezultatom ostvarenim na Eurobasketu na čelo su reprezentacije postavili njegovog pomoćnika Skelina. Preskočili su pri tome nekoliko imena koja su za ovaj ciklus kvalifikacija činili sretnijim, ako baš hoćete u glavu, i kvalitetnijim rješenjima. U prvom redu to se odnosi na Antu Nazora i Danijela Jusupa. Potom su mu progledali kroz prste i 'čvrsto stali uz njega“' nakon dva uvodna poraza od Nizozemske i Italije. A i tada je bilo dostupnih rješenja, poput Jasmina Repeše koji ima iskustvo prolaska kvalifikacijskih skupina i zna kakve se zamke u njima kriju. 

Uoči zadarskog reprezentativnog ciklusa čelni je čovjek Saveza Stojko Vranković rekao za naš portal kako 'Skelin uživa puno povjerenje za utakmice protiv Rumunjske i Nizozemske u Zadru', a potom ničim izazvan dodao 'a za dalje ćemo vidjeti'.

Sa zaljuljanom sjedalicom Skelin je odradio utakmicu protiv Rumunjske baš onako kako je ne bi trebalo odraditi i nakon svega stao pred hrvatsku košarkašku javnost bez ikakvih naznaka odstupanja.

O njegovim potezima koji su vukli hrvatsku na dno europskog dna neka raspravlja struka koja je u njemu vidjela čovjeka s vizijom, čovjeka koji će nas povesti na pobjedničke staze. Razgovori koji slijede, ili su već obavljeni u skrivenim kutcima zadarskog hotela Kolovare gdje je reprezentacija odsjela, za krajnji cilj sigurno nemaju boljitak hrvatske košarke već spašavanje vlastite stražnjice. Valja paziti da Skelin na to dno ne povuče cijelu kompoziciju. A bilo bi dobro da se takvi razgovori vode javno, prije ovakvih rezultatskih katastrofa, na okruglim stolovima i da se čuje što imaju za reći Stojko Vranković, Joke Vranković i Dino Rađa, ljudi koji ne mogu pobjeći od odgovornosti za potres koji nas je uzdrmao na Višnjiku.

Vratimo se Skelinu. Da je 'budući bivši' izbornik na Press konferenciji pokazao trunku nelagode čak bismo rekli da nam ga je žao, jer je uletio u, kako bi rekli Dalmatinci „kašetu brukava“. Skočio je u nju kao Ivica, a izaći će kao Pedro.

U državi u kojoj se jedan Marin Strmota dogodi svaka dva desetljeća bilo je nerealno očekivati da iz Skelina progovore emocije i razum. Ali reći: 'Ljudi, ispričavam se što ste ovo morali gledati', najmanje je što je svima koji vole i žive košarku mogao reći.  

Jer na kraju balade nije 'grad košarke' izdao hrvatsku reprezentaciju već je reprezentacija, sa svima onima koji ju vode, izdala zadarske i hrvatske navijače.