Intervjui
„Nikome ne bi pala dlaka s glave da odemo rang niže, a bojim se da će Zadar uskoro biti bez Zadrana“

„Nikome ne bi pala dlaka s glave da odemo rang niže, a bojim se da će Zadar uskoro biti bez Zadrana“

Autor: Paulo Sarić Photo: Basketball.hr (Šime Zelić)

U drugom dijelu velikog intervjua sportski direktor KK Zadar otkriva u kojem će smjeru klub krenuti u narednoj sezoni, zašto je mladim košarkašima zabranjen individualni trening, gdje je 'puklo' u priči s Glenom Davisom te još puno, puno toga…

Što god mislili o Zadru, jednu stvar ne možete zanemariti. Zadar je grad košarke. Kada KK Zadar kihne ne razboli se čitav grad, da parafraziramo staru izjavu Mirka Novosela, no osjeti se to na raspoloženju brojnih lokalnih košarkaških sladokusaca. Nakon prošle sezone koja je varirala između euforije i depresije, u kojoj je ostvaren vrlo dobar rezultat u ABA ligi, ali nije igrano niti jedno finale domaćih natjecanja brojni su navijači očekivali pomak nabolje, dok se na one koji su upozoravali da se lani puno toga poklopilo i da treba ostati realan gledalo ispod oka. Danas se Zadar bori za ostanak u ABA ligi, a kako na situaciju u klubu gleda sportski direktor najpopularnijeg hrvatskog košarkaškog kolektiva Branimir Longin, leži li budućnost KK Zadar u Drugoj ABA ligi, zašto u omladinskom pogonu rade samo dva trenera sa sveučilišnom diplomom i što se uistinu dogodilo s Glenom Davisom?

Krenimo 'u glavu'. Zadar je uoči sezone u svom sastavu imao dvojicu mladih igrača: Juru Planinića i Luku Tomasa. I dok su najesen još i dobivali minutažu, kako je vrijeme odmicalo ona je bila sve manja i manja. Iako je tu bilo i objektivnih okolnosti poput ozljeda, na koncu je potonji nezadovoljan tretmanom napustio klub. Je li to pravi put za KK Zadar?

- Tako sigurno ne. No, hoćemo ili nećemo - ovisimo o rezultatu i teško je dati veliku priliku mladim igračima. Pogotovo u sezoni kakva je ova, u kojoj je svaka utakmica bitna. S druge strane, mladi igrači su dosta nestrpljivi. Sjećam se da sam znao trenirati i po šest mjeseci da ne bih dobio ni minute na parketu. I meni je tada bilo teško te sam se pitao zašto je tome tako, no iz ovog kuta gledajući znam da mladim igračima treba vrijeme za prilagodbu kako na seniorsku košarku tako i na sam teret koji sa sobom nosi igranje za KK Zadar. A javnost i navijači ne trpe poraze. Ne podvuče li se crta malo će mladih igrača dobivati šansu. No, ako odlučimo krenuti tim smjerom i pomladiti momčad to bi se moglo napraviti.

FOTO: Šime Zelić (Basketball.hr)

Navijači imaju puno zamjerki na rad kluba. Osim male minutaže mladim igračima, zamjera se i mali broj Zadrana u momčadi. Prijašnjih se godina znalo dogoditi da više Zadrana igra u Ciboni i sada već 'pokojnom' Zagrebu nego u KK Zadar. Ove sezone nije tako, no donedavno su u momčadi bila samo tri zadarska igrača. Dolaskom Žorića brojka se popela na četiri. No, i dalje malo. Premalo?

- Pričali smo sa svima. Doslovno sa svima. Koliko god sam prije i sam mislio, i koliko god ljudi koji prate klub misle da nije problem [dovesti Zadrane u KK Zadar], vjerujte mi problem je. Gledajući stanje naše košarke problem je složiti ekipu i od hrvatskih, a ne samo od zadarskih igrača. Zato nam većina klubova i ovisi o strancima. A u budućnosti će biti još i teže. Ako se neki od naših, pod navodnike starijih, igrača ne budu htjeli vratiti, jednog će dana, tužno je reći, a meni pogotovo, Zadar biti bez Zadrana. Naravno, ne uključujući mlade igrače za koje se nadam da ćemo ih polako početi priključivati. Morat ćemo obratiti pozornost na to da hrvatski igrači budu zaista kvalitetni, a da stranci koji dođu budu nadogradnja i stepenica više te prava pojačanja. Dogodine bi trebali ići u pomlađivanje momčadi. Ne drastično, ali imati spoj mladih i nešto starijih igrača. Uz dva prava, zaista prava pojačanja koja ćemo platiti, ali ćemo od njih s punim pravom moći očekivati kvalitetne partije. To je smjer u kojem bi KK Zadar trebao ići u narednim godinama. No, ovo je euforičan grad s euforičnim navijačima i to nije lako napraviti. Malo je strpljenja za takve pothvate. Blitz ekipe s kojima loviš jedan trofej u sezoni nisu pravi put. Može se dogoditi da povežeš nekoliko dobrih utakmica i osvojiš trofej koji je uvijek velik uspjeh, no osim njega u takvim situacijama na kraju sezone često ništa ne ostane. Mora se misliti na budućnost i kontinuitet seniorske momčadi.

Ovu priču sa zadarskim igračima treba i prisnažiti. Znatan je broj onih koji radije igraju u ostalim klubovima, prvenstveno inozemnim, nego u Zadru. Razlozi su, naravno, pretežito financijske prirode, no često tu znaju prevladati i drugi, osobniji razlozi.

- Nažalost, ugovori igrača i trenera su puno niži nego su bili prije desetak godina. Igračka karijera je kratka te ljudi traže financijsku sigurnost. S druge strane u Zadru nije lako igrati. Nije lako ni raditi ili biti trener te ima košarkaša koji izbjegavaju KK Zadar ne radi samog kluba, već radi samih sebe da ne dožive negativna iskustva u bilo kojem pogledu. Prije je bilo problema s financijama, no ove dvije godine su igrači plaćeni na vrijeme i na kraju sezone kada se raziđemo nema repova. Da ne kažem koliko smo starih zaostatak platili... To se odrazilo na našu financijsku moć, no toga smo bili svjesni i tako moramo dalje dok god klub ne dovedemo u optimalno financijsko stanje. Igrači koji dolaze u Zadar trebaju biti karakterno jake osobe da bi mogli igrati ovom okruženju.

FOTO: Šime Zelić (Basketball.hr)

Iz prvog se odgovora da naslutiti da u Zadru razmišljaju o pomlađivanju momčadi. Naravno, ne na silu, već koliko to okolnosti i dostupni 'resursi' dopuste. Nedavno smo imali priliku čuti izjavu čelnih ljudi HKS-a da ABA liga razvija tri hrvatska igrača, a HT Premijer liga i Prva muška liga njih 72. Uistinu, „na domaćim parketima“ igra neusporedivo veći broj mladih hrvatskih košarkaša.

- To je veliki problem. Nije to problem samo Zadra, već i ostalih klubova koji igraju jača natjecanja poput ABA lige ili Eurokupa. Hrvatska košarka je tu gdje jest. Mladih potentnih igrača je malo, a i oni koji su tu traže odlazak u inozemstvo. Bit će problem pomladiti ekipu, a da ona ujedno bude konkurentna u regionalnoj ligi. Nije nemoguće, ali je jako teško. Svi znamo da Cedevita ima dvije momčadi, Cibona također nema veliku financijsku moć te ovisi o hrvatskim igračima, a tu je i Split koji je financijski stabilan i koji se diže. Bit će teško naći prave domaće igrače koji su dovoljno mladi da s njima možeš raditi i očekivati napredak, a da su ujedno konkurentni u oba natjecanja. Potrebno je strpljenje, čak i u gubljenju utakmica ili neostvarivanju zacrtanih ciljeva.

Teško, ali ne i nemoguće. Popis želja postoji.

- U našoj ligi igraju većinom mlađi igrači od kojih je većina prošla reprezentativne selekcije. Imam spisak takvih igrača te smo s nekima već i krenuli u razgovore. Naravno, sve će ovisiti o tome što će nam dozvoliti financijske mogućnosti i koliko će njih željeti doći u Zadar. No, da se o tome razmišlja, razmišlja se. Neka konstrukcija se već nazire.

Sad dolazimo do škakljivog dijela. Je li ispadanje u Drugu ABA ligu opcija? Odnosno, je li to prihvatljiv put imajući u vidu da je u nižem rangu natjecanja lakše razvijati mladu momčad?

- Gledajući iz moje pozicije definitivno da. Znam da se 90 posto javnosti ne slaže, ali mislim da bi KK Zadar nešto slično trebao napraviti. Ne kažem da hoće, to je stvar i Nadzornog odbora i za deliberaciju, no mislim da nikome ne bi pala dlaka s glave da odemo u rang niže pritom stvarajući za budućnost. Međutim, to je u Zadru jako teško. Za takvo nešto je potrebno strpljenje igrača, trenera, nas koji radimo u klubu, a na kraju krajeva i navijača. Ne znam hoće li se ići u tom smjeru, no mislim da to jest pravi smjer. Naravno, ne nužno ispasti u niži rang, ali biti spreman na tu žrtvu.

FOTO: Šime Zelić (Basketball.hr)

Od trenutnog igračkog kadra ugovore za dogodine imaju tek trojica igrača: William Magarity, Domagoj Vuković i Jure Planinić. Niti kvarat momčadi. Razbijati jezgru momčadi u pravilu nije dobra stvar, no ovakva situacija daje šansu za novim početkom.

- Nastojimo potpisivati višegodišnje ugovore, pogotovo s mlađim igračima, s propisanom odštetom za prijevremeni odlazak. Lani nam je sedam igrača ostalo pod ugovorom, a opet nemamo sezonu kakvu smo mislili imati. Lakše je slagati momčad kada imaš okosnicu na koju nadograđuješ, ali postoje realne otegotne okolnosti. Pojedinci ovdje ne žele doći igrati zbog niskih plaća, prevelikog pritiska ili kombinacije tih dvaju faktora. Na ljeto ćemo morati sastaviti momčad koja će biti dugoročno dobra za klub. U kojem ćemo smjeru ići tema je za razgovor, no politika kluba je da se igrači, kad je god to moguće, potpisuju na više godina. Iz trenutnog 'rostera' s nekima želimo produžiti suradnju te ćemo im ponuditi ugovor, no ima i onih kojima nećemo.

Nomina sunt odiosa. Pričati o imenima u situaciji kada je do kraja sezone ostalo dva i pol mjeseca ne bi bilo samo kontraproduktivno, već i glupo. U ostvarenju želja, kao i uvijek, problem bi mogle biti financije. Igrači koji se pokažu dobrima u pravilu žele monetizirati prikazano.

- Pokušavamo štedjeti na svakom koraku. Da, odrazi se to na momčad. Da, odrazi se to na strance kojima ne možeš dati par tisuća više. Ali, toga smo svjesni. A mislim da su i navijači toga svjesni. Nadam se da će sponzori ostati s nama i da ćemo privući neke nove. Do kraja sezone bismo trebali znati kakav će nam biti budžet i kakva će nam biti konstrukcija ekipe.

Jesu li navijači svjesni situacije u kojoj se KK Zadar nalazi posebna je tema. Koliko god Zadar bio 'grad košarke' rijetki su oni koji su upućeni u financijsku moć ostalih momčadi regionalne lige. Prije svega se to odnosi na slovenske klubove, one s kojima se Zadar bori za ostanak. Ima tu cifri da se glava zavrti, od igrača za koje bi to rijetki očekivali. Cifri kojima se ne može konkurirati...

FOTO: Šime Zelić (Basketball.hr)

U odmaku od priča o budućnosti vratimo se u prošlost. Kako je veliki George Santayana jednom rekao: „Oni koji se ne sjećaju prošlosti, osuđeni su ponoviti ju“. A ništa ne iskače iz recentne Zadrove povijesti kao 'slučaj Glen Davis'. Sportski direktor Branimir Longin otkriva što se uistinu dogodilo s nesuđenim NBA pojačanjem.

- Bio sam u kontaktu s njegovim menadžerom jer smo trebali pojačanje na visokim pozicijama. Nakon što je iskočilo njegovo ime narednih smo desetak dana detaljno pratili čime se bavi. Osjetili smo da bi njegova kvaliteta, kroz treninge, došla do izražaja. Nismo htjeli da vijest tako bombastično odjekne. No, odjeknula je. S Amerikancima se nikad ne zna u kakvom će fizičkom i mentalno-psihičkom stanju doći. Klub nije napravio propust pri njegovom tretmanu, izvrsno je primljen. Taj jedan trening, tj. pola treninga, što je odradio s nama protekao je u pozitivnom tonu. U smijehu i zafrkanciji. No, nakon prospavane noći rekao je da ne može biti tu… Da pravo kažem počeo se izvlačiti na stvari koje su bile totalno neistinite. Na koncu smo ustvrdili da je vidio kako je dočekan te je počeo ucjenjivati vezano uz visinu i dužinu ugovora. Na kraju nas to financijski ništa nije koštalo te će iz kluba čak ići i privatna tužba. Rasplet situacije je razočarao navijače, no mi tu nismo mogli ništa napraviti. Bili smo maksimalno korektni i učinilo smo sve da se osjeća ugodno. Tvrdim da bi Davis napravio isto da je došao u iti jedan klub na prostoru bivše Jugoslavije. Što se tiče same igračke strane, prema viđenom nismo pogriješili. Na tom jednom treningu je izgledao zaista impresivno.

Davis je prilikom odlaska iz Zadra tvrdio da mu je unaprijed bila rezervirana povratna karta za SAD što bi značilo da ga se klub namjeravao riješiti nakon samo dva mjeseca. Na povratnoj karti je stajao datum 8. prosinca. Nije za očekivati da Amerikanac zna hrvatske zakone, no valja pojasniti.

- Kada se kupuje karta za američkog igrača mora se rezervirati i povratna karta. Trenutno i za Vaughna i za Littlea imamo povratne karte. I radi vize i radi cijene. Stavimo neki datum i onda ga ili produžujemo ili skraćujemo. To je jedini razlog.

FOTO: Šime Zelić (Basketball.hr)

Vratimo se u sadašnjost. Zadar je godinama bio poznat po velikom broju mladih igrača koji su izlazili iz omladinskog pogona, da bi prije desetak godina taj proces jednostavno – stao. Iznimke postoje, no one potvrđuju pravilo. Kakva je danas situacija?

- Svi momci potpisuju ugovor o stipendiranju kada navrše 18 godina. Ove dvije godine ulažemo dosta energije i sredstava u omladinski pogon. To je budućnost. Mislim da radimo dobar posao. KK Zadar nije samo seniorska momčad, KK Zadar je i omladinska škola, a na kraju krajeva KK Zadar je i brend, jedan od najvećih u Hrvatskoj. I u kadetskoj i u juniorskoj momčadi ima momaka koji će uz kvalitetan rad i pravu dopunu moći konkurirati za prvi sastav.

Od dolaska novog klupskog vodstva neke stvari su se pokrenule te su zaposlena dva nova trenera koji rade s mladim uzrastima.

- To su Toni Dijan i Jure Ružić, a s nama je već godinu i pol dana kao volonter i Tome Ružić. Još uvijek nemamo mogućnosti da ga profesionalno priključimo, ali nadam se da će i on jednoga dana biti punopravni član. Onim njih trojice tu su još Marko Selin, Rajko Vidaković i Petar Popović. Na plaći je pet trenera koji dobro rade i vode brigu o djeci, kako na terenu tako i van njega. Na raspolaganju su im dodatni treninzi, usavršavanja, sportska prehrana itd. Puno radimo na fizičkom aspektu. Dojma smo, a to smo i vidjeli na juniorskom turniru ABA lige, da su naši mladi igrači fizički slabiji od konkurencije. Stoga kondicijski trener Mario Mandir radi i s mladićima iz omladinskog pogona. Vjerujte, napredak se vidi. No, to je proces i trebat će vremena prije nego rezultati dođu na vidjelo.

Klub je mladim igračima nedavno zabranio rad s individualnim trenerima što je godinama bila praksa u Zadru. Koji su motivi takve odluke?

- Imali smo situacija da su pojedini roditelji uzimali trenere sa strane. Mi smo uz petoricu, tj. šestoricu trenera koje imamo na raspolaganju za rad u omladinskom pogonu, uz ŠRC Višnjik gdje nam je svih pet dvorana na raspolaganju, zabranili individualan rad našim momcima s trenerima koji nisu zaposlenici KK Zadar. Napravili smo, tek malu iznimku što se tiče fizičke pripreme. S obzirom na to da imamo samo jednog kondicijskog trenera na seniorsku momčad i sve omladinske kategorije izdvojili smo skupinu igrača s kojima dodatno treniramo, pa su ostali momci malo zakinuti. Ne zato što ne želimo raditi s njima, već zato što nemamo mogućnosti. Stoga smo napravili malu iznimku te nije zabranjen rad djece s drugim trenerima na fizičkoj spremi, no i u tom slučaju moramo znati kad se, što i s kim radi. Rad na košarkaškom dijelu je u potpunosti zabranjen.

FOTO: Šime Zelić (Basketball.hr)

Zanimljivo je primijetiti da od petorice trenera koji rade u omladinskom pogonu KK Zadar samo dvojica imaju sveučilišnu diplomu kineziološkog fakulteta, dok u gradu ima veliki broj diplomiranih stručnjaka, od kojih mnogi imaju iskustvo igranja košarke.

- To je i inače problem trenerske škole u čitavoj Hrvatskoj. Zato je i uveden skraćeni tečaj kako bi se dobila diploma da bi se moglo raditi u omladinskom pogodnu. To jest bitna stavka, ali ne i presudna. Ako je trener bio dobar košarkaš, ako razumije problematiku omladinske škole i stvaranja igrača – papir ne bi trebala biti prepreka. Bilo bi lijepo da svi imaju diplomu, ali treneri se ne biraju samo po papirima i po školi. Trener mora imati nešto više, na kraju krajeva kao što kaže naš Slavko biti učitelj i odgojitelj te djece.

Ovo su ljeto zaposlenicima kluba smanjene plaće što je za posljedicu imalo nezadovoljstvo pojedinaca u radnoj zajednici, ali i odlazak jednog od najcjenjenijih stručnjaka koji su posljednjih godina radili u KK Zadar Jure Šanga.

- O našemu Šangu mogu reći samo pozitivne stvari. Jako dobar čovjek i jako dobar trener koji zna svoj posao. Na kraju krajeva radio je i s hrvatskom reprezentacijom. Ovo su ljeto svima smanjene plaće. Jure nije bio zadovoljan ponuđenim jer je smatrao da obujam posla koji radi ne odgovara primanjima. Ugovor mu je ponuđen, željeli smo da ostane, ali pod financijskim uvjetima koje klub može podnijeti. Nažalost, on s tim nije bio zadovoljan.

Za kraj jedno osobnije pitanje. Pozicija sportskog direktora KK Zadar sa sobom nosi i veliki pritisak. Kada klubu ide dobre cvjetaju ruže, no čim se zareda s nekoliko poraza otvara se paljba.  Ove smo sezone u dvorani „Krešimir Ćosić“ mogli čuti neke pjesmuljke, no najveća koncentracija zajednice koja se okuplja oko KK Zadar nalazi se na društvenim mrežama gdje se mogu pročitati razni komentari. Često negativni.

- Nemam ni Facebook ni Instagram. Nisam na društvenim mrežama. Pročitam novine i portale na kavi. Većinom čujem ono što se piše i govori. Vjerojatno se pišu i malo strašnije stvari od onih koje do mene dopiru, no toga sam svjestan i to je takva pozicija. U Zadru vjerojatno ima 70 000 trenera i 35 000 sportskih direktora. Nezadovoljstvo navijača razumijem u potpunosti, to je u opisu posla i s time se moraš nositi.