Tek mu je 35

Jedan od ponajboljih Cibosa ove sezone Ivan Novačić u obiteljskom okruženju iščekuje ponedjeljak i početak rada, odnosno treninga nakon prekida ozrokovanim koronavirusom. Rođeni Zadranin koji je nakon odrađenog staža u mlađim kategorijama Zadra stigao u Zagreb 2003.godine nosio je dres Dubrave, Cedevite, Zagreba i Zrinjevca, a posljednje tri godine je među Vukovima s kojima naravno najviše pamti prošlogodišnji naslov prvaka Hrvatske.

- Uvijek kada netko pošalje poruku naravno da se prisjetimo onoga što je bilo prije godinu dana. Po meni iako smo slabije krenuli u sezonu i ona naklapanja da nismo dobra ekipa mi smo se dizali i bili u najboljoj formi kada je najviše trebalo. Cedevita je pala u formi već u polufinalu protiv Zadra, a mi smo ih dočekali u finalu i sve drugo je povijest. Zato je košarka nekako neizvjesna. Bilo je puno lakše napadati prošle godine naslov, nego ga ove sezone braniti, ističe Novačić koji kao i većina drugih igrača željno iščekuje ponedjeljak i svojevrsni izlazak iz karantene.

- Još točno nismo upoznati na koji način će se raditi, ali vjerojatno do ponedjeljka će i to biti poznato. Dobro je da se počinje trenirati jer smo već dugo svi u karanteni, a nikada se nezna što će biti s ovim natjecanjima. Drago mi je da će ekipa opet biti na okupu.

Nakon kapetana Marina Rozića koji je najavio oproštaj od aktivnog igranja Novačić je s 35 godina sada najiskusniji oslonac trenera Ivana Velića.

- Tako ispada, ali možda će doći i poneki iskusniji igrač iz Zagreba, a naravno možda se i ”Roza” (Marin Rozić) još neoprosti. Moram s njim razgovarati ha ha.

Foto: Šime Zelić (Basketball.hr)

Kažu da godine nisu bitne što je zaista i slučaj s Ivanom.

- Godine su kako kažu samo broj, ali zaista sada pred kraj karijere mi je i najljepše jer se borim za trofeje i igram u gospodskom klubu kao što je Cibona. Nažalost karijera mi je pri kraju i tu je možda mala žal što sam pred taj kraj stigao u Cibonu i nisam dao možda i više koliko sam prije mogao dati.

S obzirom na njegove igre mnogim navijačima Cibone ostanak Novačića i sljedeće sezone bila bi najbolja čestitka.

- Cibona je uvijek tu prva opcija. Bitno da epidemiološki uvjeti budu takvi da se može krenuti u sezonu, a za sve drugo ćemo se lakše dogovoriti.

A njegova seniorska priča počela je pred kraj ljeta spomenute 2003.godine. Treba reći da je Novačić godinu dana ranije s generacijom 84/85 bio juniorski prvak Europe u generaciji. Ukića, Tomasa, Kedže, Banića i ostalih koje je vodio Joško Pulja. 

- Te je za mene bilo neko turbulentno razdoblje. Kao junior Zadra sve je išlo prema tome da ću ući i u seniorsku momčad, ali tada se nakon osvajanja ABA lige sve okrenulo u klubu i silom prilika praktički pet do dvanaest sam prešao u Cibonu gdje sam kao i još neki mladi igrači (Žorić, Andrić..) poslan na posudbu u Dubravu. Nisam se baš tada naigrao u Dubravi, pa sam se odlučio otići u Njemačku (Mitteldeutscher) koji je tada bio prvoligaš i tu sam prije svega vidio taj život i sistem rada u inozemstvu i upoznao ljude - priča Novačić o novoj prvoj sezoni nakon čega je uslijedio odlazak na jug Hrvatske.

Foto: Šime Zelić (Basketball.hr)

- Slijedile su dvije godine u Dubrovniku gdje me doveo Darko Kunce. Takvih klubova više nema u Hrvatskoj gdje su bili dobri igrači, ali se prilika davala i mladim igračima kao što sam ja bio. Trenirao sam dosta i igrao, a bio smješten u hotelu s pet zvjezdica što je za to vrijeme bilo stvarno neviđeno. Kunce je znao prepoznati mlade igrače i te dvije godine su mi strašno pomogle i što se tiče domaće lige, a došao sam i do B reprezentacije.”

Povratak u Zagreb uslijedio je u ljeto 2007 kada je stigao poziv iz Cedevite gdje je ostao dvije sezone.

-U to vrijeme Cedevita se dizala i angažirala ozbiljne igrače koje je i preplaćivala da igraju samo domaće prvenstvo jer Cedevita tada nije igrala ABA ligu. To je bila odlična ekipa, ali košarka nije proizvod da ti možeš uložiti veliki dio novaca i da ti se to mora vratiti. Jednostavno izgubimo jednu utakmicu, krene neka nervoza i to onda nije završilo na način na koji je trebalo. Druga moja sezona je bila bolja kad je Zdravko Radulović bio trener, a onda su opet u Ligi za prvaka angažirani Marlon Garnett i Vonteego Cummings pa se nekako opet izgubila kemija u ekipi. Ipak uz pozivnicu tog ljeta 2009.godine Cedevita je ušla u ABA ligu.

Nakon Cedevite iz Sutinskih vrela Novačić se preselio u Trnsko.

- Moja najveća greška koju sam napravio u karijeri. Nisam htio produžiti s Cedevitom ugovor, već sam došao u Zagreb koji tada nije imao toliko igrača na mojoj poziciji, davao je prilike mlađim igračima i to je bio nekakav logičan slijed. Međutim kada sam potpisao za Zagreb tada se proračun Zagreba strašno podigao i stiglo je puno igrača pa nas je preko noći bilo 19 na treningu što je stvarno bilo puno. Tada je klub odlučio da nas nekoliko mlađih i Dario Šarić odemo na posudbu u Zrinjevac i razvijamo se kroz A2 ligu što nije pomoglo ni nama, ni Šariću, ni Zrinjevcu nažalost. Sezona za zaborav i izgubljena sezona bez obzira što sam imao dobar ugovor sa Zagrebom.

Ostao je i dalje u Zagrebu koji tada dolazi i do naslova prvaka Hrvatske što se kasnije pokazalo kao pretežak uteg za nekada simpatičan klub iz Novog Zagreba 

- Takva su bila vremena gdje se moglo dovoditi puno igrača, ali sve je brzo splasnulo i izgubila se atmosfera koja je krasila taj klub koji je bio domaćinski. Klub koji je razvijao mlade igrače nekako se preko noći pretvorio u megalomanski klub. Mislim da se nije trabao ugasiti jer prema mojim informacijama 60-70 posto duga se rješilo. Za taj postotak duga klub nije smio staviti ključ u bravu već kroz niži rang se vraćati postepeno na mjesto kojem pripada. Ove zadnje dvije ili tri sezone Zagreba su bile najbolje rješenje s dobrim trenerom i mladim igračima i na taj način se trabalo i nastaviti - Ističe Novačić koji je bio dijelom tadašnjih uspjeha Zagreba iz kojeg je u ljeto 2014.godine s prosjekom od 13 poena po utakmici otišao u Široki Brijeg

- U Širokom Brijegu sam htio osjetiti tu čar igranja i napraviti jednu stepenicu više gdje sam dobio veću minutažu i ulogu. Što se tiče njihove lige tu sam možda i najviše očvrsnuo, a ne samo ja nego i svi drugi igrači. To su bili dani kada je puno teže bilo igrati košarku nego danas jer se igrača ”muška” košarka. Nakon godine i pol u Širokom otišao sam u Drugu talijansku ligu (Latina) gdje sam dobio odličnu ponudu i htio sam vidjeti kako je to igrati u ligi gdje imaju 32 kluba. Mislim da je to idealna liga za naše igrače i po meni je velika šteta da tu nema više igrača iz Hrvatske gdje nismo stranci i financijski se može jako dobro proći. Prije Cibone sam bio u Jollyju iz Šibenika gdje sam imao sreću da se posložila odlična ekipa. Kada smo se skupili tada se već vidjelo da smo klapa i da bi mogli imati odličnu sezonu. Ono što je najbitnije svi su igrali kolektivno i znali smo da samo tako možemo do nekog rezultata. Nakon finala Kupa po meni da se nije ozlijedio Šime Špralja mislim da smo u prvenstvu mogli i nešto više napraviti.

U ljeto 2017. godine drugi puta nakon 14 godina se vraća pod Toranj s 19 poena i 7 skokova koliko je imao u prosjeku igrajući na Jolly iz Šibenika.

- Kada se Jolly ugasio ja sam imao još godinu dana ugovora s njima. Nazvao me menadžer i rekao 'imaš ponudu Cibone'. Ja sam odmah rekao može i nisam uopće razmišljao. Cibona je naš najbolji i najveći klub i meni je bila čast igrati pa makar i jednu utakmicu. Sada kada su iza mene tri sezone u Ciboni mogu tek zamisliti kako je bilo igrati igračima prije 15-20 godina jer je to zaista bila jedna velika privilegija igrati Euroligu, kao što je i danas jer čim uđeš u dvoranu Dražena Petrovića vidiš da je to jedan gospodski klub.

Foto: Marin Sušić (HKS)

Osvrnuli smo se i na sezonu koja je proglašena ništavnom, a u kojoj je utrka za prvaka Hrvatske bila zanimljivija nego posljednjih godina.

- Ove četiri momčadi koji su na vrhu po mojoj računici bi u završnici ušle u top formu i prvenstvo bi bilo zanimljivo. Odlučivala bi i prednost domaćeg terena, a tu ne bi isključio ni Split da se umješa u borbu za naslov. Nekoliko zadnjih godina Cedevita je odskakala tri četiri stepenice od svih i praktički se unaprijed znalo tko će osvojiti, a ove godine smo imali četiri kluba u ravnopravnoj borbi.

Za kraj smo pitali Ivana jel razmišlja gdje će završiti karijeru.

- Kad se sjetim da sam pri kraju karijere veći gušt mi je igrati košarku. Sad mi je tek žao kada vidim koliko sam propustio tih treninga i utakmica i shvatiš zapravo koliko ja taj sport odličan. Sretan sam da se bavim košarkom i igram na ovom nivou. U današnjem životu nikada ne znaš što te čeka sutra, pa je teško nešto zamišljati jer je najvažnije zdravlje - zaključio je razgovor Novačić koji je ove sezone u ABA ligi na 12 utakmica bio dvoznamenkast s 12 poena po utakmici gdje posebno pamtimo domaći susret protiv Koper Primorske gdje je ubacio 28 poena.

Foto: KK Cibona