Mihaela Lazić, hrvatska reprezentativna razigravačica i jedna od najkonstantnijih igračica svoje generacije, iza sebe ima zanimljivo razdoblje obilježeno reprezentativnim obvezama, neizvjesnim ljetom bez kluba i novim poglavljem u inozemstvu.

Brođanka koja je još kao tinejdžerica nosila epitet „čuda od djeteta“ danas je nezamjenjiva u dresu Hrvatske te jedna od nositeljica igre Hapoela iz Jeruzalema. 

U razgovoru za Basketball.hr govori o kvalifikacijama za EuroBasket 2027., svojoj ulozi u reprezentaciji, kratkom povratku u rodni grad, izazovnom ljetu i životu u Izraelu.

 Nedavno ste u dresu Hrvatske započeli kvalifikacije za Europsko prvenstvo 2027. godine. Kako gledate na taj prvi kvalifikacijski ciklus?

 Mislim da možemo biti zadovoljni prvim krugom u kojem s četiri boda odlazimo u sljedeći krug koji nas čeka u ožujku 2026. godine. Pobjeda u Grčkoj bila je velika i, vjerujem, neočekivana za mnoge, kako za Grke, tako i za Hrvate. Jako smo zadovoljne načinom na koji smo tamo odigrale pred punom tribinom. Nakon toga uslijedio je dug i naporan put kući, praktički cijeli dan putovanja, a onda i utakmica s Danskom u kojoj se vidio očit pad energije.

 Treba naglasiti i da smo igrali bez dvije važne igračice, Shavonte Zellos i Nike Mühl. Nika se ozlijedila u završnici utakmice protiv Grčke, nažalost riječ je o ligamentu zgloba stopala, dok Shavonte zbog privatnih razloga nije mogla biti s nama, pa smo i protiv Danske i protiv Sjeverne Makedonije igrali bez nje. Kao što sam već spomenula, protiv Danske se osjetio energetski pad. Put iz Grčke bio je dug i naporan, ali to nam ne smije biti izlika, iako je jasno da je utjecalo na nas.

 Nažalost, pred domaćom publikom ostali smo kratki i upisali poraz od Danske, što nas je sve zaboljelo. Ipak, znale smo da se moramo brzo resetirati, skupiti glave, odmoriti se, posvetiti tijelu, umu i duhu te se maksimalno pripremiti za utakmicu sa Sjevernom Makedonijom. Jako sam ponosna na svoju ekipu jer smo pokazale karakter i borile se do posljednje minute. Igrale smo timski, mirno, staloženo i organizirano, s puno više energije nego protiv Danske.

 Upisale smo dvije pobjede, što nam je jako važno uoči ožujka kada nas ponovno čekaju tri utakmice protiv istih suparnica. Igrat ćemo u gostima kod Danske i Makedonije, a kod kuće protiv Grčke. Vjerujem da ćemo tada biti kompletniji, kao što je rekao izbornik, a moguće je i da nam se priključi neka nova strankinja s hrvatskom putovnicom. Nije tajna da se govori o Amerikanki na poziciji centra. Vjerujem i nadam se da ćemo u sljedećoj akciji biti jači i s domaćim kadrom te da možemo upisati dvije, ako ne i sve tri pobjede.

Kako ste zadovoljni svojim igrama i ulogom u hrvatskoj reprezentaciji?

 Jako sam zadovoljna svojim igrama u reprezentaciji, a ako govorimo o posljednjoj akciji, posebno se to odnosi na utakmice protiv Grčke i Sjeverne Makedonije. Protiv Danske je došlo do manjka energije, a možda je bilo i određene nervoze zbog domaće publike. U Slavonskom Brodu okupio se velik broj ljudi i ovom prilikom im se još jednom zahvaljujem na podršci.

Poseban je osjećaj igrati u rodnom gradu?

Prije svega moram reći da su sve djevojke, kao i stožer, bile zadovoljne boravkom u Brodu, atmosferom u dvorani i svim uvjetima koje smo imali. Naravno, meni je to bilo posebno jer je Brod moj rodni grad. Uvijek mi je gušt igrati pred svojom publikom, prisjetiti se odakle sam došla i gdje je sve počelo.

Ljeto je za vas bilo poprilično stresno jer ste dugo bili bez kluba, a formu ste održavali u Brodu na Savi. Kako danas gledate na to razdoblje?

Puno se toga dogodilo tijekom ljeta kada je moja osobna situacija u pitanju. Bilo je svega. Imala sam razne ponude i malo sam kalkulirala, a u međuvremenu sam promijenila i agenta, što je sve zajedno utjecalo na tijek događaja i potpis za novi klub. Imala sam sve dogovoreno u Turskoj, ali je to na kraju propalo iako su uvjeti bili dogovoreni. Klub je ušao u probleme i nakon što sam odbila još neke ponude, odlučila sam odigrati nekoliko utakmica za Brod na Savi kako bih ostala u formi, na čemu sam im jako zahvalna.

 Dok sam čekala da se nešto konkretno pojavi, prošao je mjesec dana i to je za mene bio stresan period. Na kraju je stigla ponuda Hapoela iz Jeruzalema, što se pokazalo kao najbolja opcija za mene.

 Prvi dojmovi iz Izraela i Jeruzalema su odlični. Kako ste osobno zadovoljni?

 Iskreno, jako sam zadovoljna svojim statusom, minutama i cjelokupnom situacijom u klubu. Jako su brižni i organizirani, sve što mi zatreba dobijem, a stvari se rješavaju brzo. Igramo jako dobro, stalno smo u vrhu tablice, a otkako smo se dodatno kompletirali, igramo još i bolje.

Kako je obitelj reagirala na odluku da odete igrati u Izrael, s obzirom na situaciju u regiji?

 Njihova reakcija bila je sasvim u redu, pogotovo jer se situacija smirila. Iskreno, tamo gdje ja živim nisam osjetila apsolutno ništa i mogu iz prve ruke reći da se u Jeruzalemu rat uopće ne osjeti. Sve funkcionira normalno, ne samo u Jeruzalemu nego i u cijeloj državi. Domaća liga igrala se cijelo vrijeme, a profesionalni sportaši su dodatno zaštićeni.

Moram reći i da je Jeruzalem predivan grad, klima je savršena i uživam u svakom sunčanom danu, pogotovo kad je u Brodu zima. Šetnja ovim svetim gradom bogate povijesti je jedinstven osjećaj, nešto neopisivo. Na kraju svega mogu reći da sam jako zahvalna.

Koji su vam planovi za budućnost kada je Izrael u pitanju?

 Vidjet ćemo. Potpisala sam ugovor na jednu godinu, do kraja sezone. No, moji ciljevi su uvijek bili korak više, stepenicu više. Oduvijek sam imala velike snove s reprezentacijom i tome sam podredila karijeru jer želim nešto osvojiti s Hrvatskom. Zahvalna sam Bogu što imam priliku igrati ovdje, što mi ide dobro i što sam se nametnula kao jedna od nositeljica igre. Imam priliku pokazati sve što mogu – zabijati, razigravati, biti ključna igračica, a ono što mi je najvažnije jest da imam poziciju startne playmakerice. Želja mi je nastaviti ovako i u dobroj formi doći na sljedeće okupljanje reprezentacije. Novi ugovor će doći ako nastavim igrati na ovoj razini, samo da me zdravlje posluži.