'Kakve to veze ima s onom čistoćom sporta koju smo svi njegovali sve dok se nije uplela politika?'

U velikom intervjuu za tportal Žarko Paspalj je govorio i o Eurobasketu 1995. godine. Kolega Saša Čobanov mu je postavio dva izravna pitanja. Jednako izravan bio je Paspalj u odgovorima.

Eurobasket u Ateni 1995. bio je prilično šizofren. Kako je izgledao boravak u istom hotelu na velikom natjecanju s dojučerašnjim suigračima koji su stajali na drugoj strani? Je li točno da se niste mogli javno družiti, već da ste se skrivali po sobama? Pretpostavljam da je osjećaj bio jako ružan?

Ne znam što bih rekao. Nije da smo imali neki kontakt s hrvatskim igračima tijekom čitavog tog perioda. Imali smo neki svoj ritam, hrvatski igrači svoj. Nažalost, ali tako je bilo. Kukoča sam prije tog prvenstva posljednji put vidio u Trevisu, dok je igrao za Benetton, a ja za Olympiakos. Znaš, vidiš da nešto nije u redu, ali nisi baš siguran da možeš sve razumjeti. Jasno ti je da se nešto veliko događa oko tebe, a ti ne možeš utjecati na bilo što. Godinama kasnije, tijekom razgovora s prijateljima i suigračima iz Hrvatske, shvatio sam da su oni imali puno više problema nego mi.

Mi smo bili vani, daleko od očiju i od interesa, pomalo zaboravljeni. Nitko nas nije dirao niti nas je bilo tko pokušavao na bilo koji način politički smuvati. Radili smo u tišini i nikoga iz vrha države skoro pa i nije bilo briga što to radimo. Ta 1995. bila je naš povratak na scenu s reprezentacijom koja se zvala tako kako se zvala. Tek kasnije smo saznali da su Hrvati trpjeli značajne političke pritiske od svojih vlasti, a to je nešto najgore što se može dogoditi. Upravo se takva psihoza događa kad kreneš miješati sport s nečim što sa sportom ne bi trebalo imati baš nikakve veze. Ne kažem ja da i kod nas nije bilo pokušaja nekih upliva sa strane, ali to je bio nivo čistog pokazivanja. Krajnje banalno i ništa opasno. Ovo kod Hrvata bilo je itekako opasno.

I danas traju kontroverze oko silaska s postolja hrvatskih igrača prije nego što će zasvirati 'Hej Slaveni'. Kako ste se osjećali kada ste vidjeli što se dogodilo?

To je jedna od većih gluposti napravljenih u sportu, sigurno najveća tijekom čitave moje karijere. To se jednostavno ne radi. Mogu razumjeti da je s njihove strane postojao neki revolt, to mi je jasno, ali to može biti jedino revolt prema situaciji koja se događala, a ne prema nama. Zajedno smo danima bili u istom hotelu, osjećaš da nešto nije u redu, vidiš da postoji strašna težina u međusobnim odnosima, a znaš da ni za što nisi kriv.

Jasno mi je da su Hrvati dobili svoju državu i normalno je da su podržavali svoje, ali to što su napravili... kakve to veze ima s onom čistoćom sporta koju smo svi njegovali sve dok se nije uplela politika? Jako je teško bilo nositi se s upitnikom nad glavom kako se ponašati kada sretneš prijatelje s kojima si proveo čitav život... Sve ja to razumijem, jasno mi je da su bila loša vremena, ali i dalje ne mogu shvatiti zašto su to napravili.

Cijeli intervju možete pročitati OVDJE.