Ostaje li u Zenitu ili se vraća u rodni Zadar?

Gostujući u jutarnjem programu Radija 057 sportski direktor euroligaša Zenita Marko Popović je progovorio o izvrsnom odnosu s Danijelom Jusupom, najdražem trofeju, snovima u kojima nema asitsencija, ali i budućnosti. 

Dobro raspoloženi voditeljski dvojac bez kormilara Davor Valčić i Nebojša Prtenjača odradili su odličnu pripremu za intervju, a realizacija je bila kao i uvijek - brilijantna.

Popović se opustio i bez relaksirajućih mjera Vlade, prilagodio duhovitom radijskom paru i zabavljao u eteru. 

Priča je na portalu 057info postavljena ovako:

Voditeljski dvojac Radija 057, Davor i Prte, danas je u programu napokon ugostio jednog ozbiljnog gosta. Nakon brojnih propalih pjevača, pjesnika, prodavača magle, ovog su puta ugostili - direktora. I to kakvog: u košarku se malo tko bolje razumije, trice teško netko bolje da puca, a još je i - pop. 

S velikim P. Radi se naravno o Marku Popoviću, donedavnom košarkašu, čija je generacija osvajanjem Goodyear lige ispisala najsjajnije stranice novije zadarske košarkaške povijesti. U sljedećih 16 godina Pop je ispisivao almanahe drugih košarkaških sredina, a sve je začinio filmskom tricom u posljednjim sekundama utakmice za pobjedu Fuenlabrade. Nakon što je Danijel Jusup ove sezone preuzeo Zadar vagao je mogućnost da još jednom odjene najdraži dres. Ipak, stigao je poziv iz ruskog Zenita i Popović se prvi put u karijeri našao s druge strane parketa, u ulozi sportskog direktora.

- Istina je da je postojala kombinacija da odigram još ove sezonu u Zadru. Imam izvrstan odnos s Jusupom, zvao me da pomognem, mislio sam da bi se moglo nešto i uzeti (naslov, pr.a.), ali došla je ponuda iz Rusije koju sam prihvatio. Na kraju je dobro ispalo, Zadar je uspio osvojiti taj Kup nakon dugog čekanja, otkrio je Popović, koji se u rodni grad vratio kad se u Rusiji prestalo igrati.

- Nije ženi bilo drago što idem u Rusiju, a vidiš sad kad sam misec dana ovdje u karanteni, lakše bi me pustila, haha. Niste me uhvatili u Pripjatu, ali jeste pri pijatu, dobilo se vjerojatno nešto na težini, no mi smo košarkaši navikli na to, uvijek imamo nešto više kilograma i manje centimetara. Potpišeš ugovor i sjedneš u avion, a ono, skroz te stisne. Kad izađeš iz aviona kažu, nismo takvog igrača potpisali. Tako je i Zadar potpisivao igrače od 2,10 metara, a dok bi došli ovdje spustili bi se na 1,98, kroz smijeh je odgovarao Popović.

Unatoč njegovoj želji da možda još nešto i odigra, makar za Puntamiku ili Jazine, kraj je ipak bio neminovan. Pogotovo nakon posljednje utakmice koju je odigrao u Španjolskoj i službenog oproštaja od košarke.

- Znaš što, nikada nisam pio prije utakmice, a došla je ekipa iz Zadra, pilo se, slavilo... I onda utakmica u podne i po, trica u zadnjoj sekundi i pobjeda, kao iz snova. Da sam pisao scenarij ne bi tako ispalo. Naravno, gledajući cijelu karijeru, osvajanje regionalne lige u najdražem dresu je nešto najviše što sam mogao napraviti.

Sanja li nekada trenutke iz karijere, neki koš, dodavanje?

- Ma kakvo dodavanje, nikad dodat. Bolje da ti fališ nego da drugi zabije, haha.

Kaže da je igrajući za Zadar i Cibonu upoznao najbolje i najgore navijače, a od stranih klubova definitivno je najveće zadovoljstvo bilo nositi dres Žalgirisa, koji je u Litvi religija. A hoće li sada, kada "očeliči" u Rusiji, preuzeti ulogu direktora, sportskog direktora ili trenera u Zadru? Ili savjetnika?

- A što bih radio kao savjetnik, bacao kore od banane, haha... Teško pitanje, prvo jer imamo još ugovor u Rusiji, doduše s nekom klauzulom sad na ljeto. A i ne pita se mene, nego Tornado, grad, tu je sada i Brane Longin koji radi svoj posao... Lako je mene pitati, treba odvagati i vidjeti u kojem smjeru sve ide. Tko god da bude tu, uvijek će se vikati "Uprava, odlazi"...