Europa i Svijet

Vassilis Spanoulis okružen četvoricom igrača Žalgirisa

Predstavljamo parove četvrtzavršnice Turkish Airilines Euroleague: Olympiacos - Žalgiris

Predstavljamo parove četvrtzavršnice Turkish Airilines Euroleague: Olympiacos - Žalgiris

Autor: Saša Ćirić Photo: euroleague.net

Nadamo se da će dvoboj giganata europske košarke biti što duži, jer je svaka utakmica u njihovim dvoranama poseban doživljaj. Tradicija koju imaju ova dva kluba se možda može prikazati brojkama, ali riječi nikad neće biti dovoljno.

Uvertiru u ovaj četvtfinalni par smo imali u posljednjem kolu regularnog dijela sezone u kojem je Žalgiris nakon produžetka pobijedio u Pireju rezultatom 86-85.

Riječ je o klubovima koji su, svaki na svoj način, obilježili jedan dio povijesti europske košarke. Žalgiris iz drugog litavskog grada po veličini, ali i košarkaške metropole - Kaunasa, se popeo na europski košarkaški tron sad već davne 1999. godine. Malo stariji (i zagriženiji) ljubitelji košarke se sjećaju zabavne družine iz zelene šume koju su predvodili Amerikanci Tyus Edney i Anthony Bowie, legendarni Čeh Jiri Zidek, te domaće snage - Štombergas, Masiulis, dva Žukauskasa (Mindaugas i Eurelijus). Naravno, ne treba zaboraviti ni generaciju iz osamdesetih, koja je u finalu 1986. izgubila od zagrebačke Cibone, predvođene Draženom Petrovićem. Vrlo vjerojatno bi ta utakmica išla drugačijim tokom da veliki Arvydas Sabonis nije isključen nakon nasrtaja na Mihovila Nakića, ali to je jedna od onih stvari koje će ostaviti vječno otvorene dileme.

Ovosezonski Žalgiris je veći dio ove sezone odigrao u ritmu pobjeda - poraz. Iznimka je bilo razdoblje od 7. do 28. prosinca prošle godine, kad su nanizali pet uzastopnih pobjeda; prvi je pao - Pao, a slijedili su Fenerbahce u gostima, Brose u Žalgirio Areni, pa Valencia u gostima i naposlijetku upravo Djeca Pireja. Šarunas Jasikevičius je u trenerskoj ulozi pokazao da ima izražen osjećaj za momčadsku igru, pa ne čude podaci da je čak osam igrača igralo preko petnaest minuta u prosjeku, s još nekoliko momaka koji su igrali u prosjeku 7 - 13 minuta. Napad je bio iznimno balansiran - vodeći strijelac momčadi, Kanađanin slovenskih korijena Kevin Pangos, je u 30 utakmica postigao svega 373 poena (12.43 u prosjeku). Međutim, idućih sedam igrača se uguralo u raspon od 12.1 do 7.0 poena po utakmici. Jednako tako su, s obzirom da se radi o modernoj small ball momčadi koja često igra s niskim petorkama, rasporedili i uloge u skakačkom dijelu, u kojem tri igrača imaju prosjeke između četiri i pet, a predvodi ih veteran Paulius Jankunas s 4.8 skokova.

O trostrukom osvajaču Eurolige treba trošiti puno riječi, jer klub takve veličine zaslužuje iznimno poštovanje. Pirejski ponos se prvi put ovjenčao pobjedničkim lovorikama dvije godine prije Žalgirisa, u sezoni 1996/97. S klupe ih je vodio Dušan Duda Ivković, a najkorisniji igrač Final Foura je bio vižljasti Amerikanac David Rivers. Uslijedilo je, što u domaćim, što u međunarodnim natjecanjima, razdoblje dominacije Panathinaikosa. Ne čudi stoga da je uslijedilo razdoblje od čak petnaest godina gledanja u leđa Obradovićevim momcima. No, onog trenutka kad je Vassilis Spanoulis odlučio da ne želi više biti u sjeni Dimitrisa Diamantidisa počeo se nazirati kraj velikog Panathinaikosa. Spanoulis se tako našao u društvu tek nekolicine grčkih košarkaša koji su prelazili u redove ljutih suparnika, crtajući tako ogromnu metu na vlastitim leđima svaki put kad izađe iz tunela užarene Oake. No, reći da mu se taj potez nije isplatio bi bilo suludo. Uz jedan trofej najkorisnijeg igrača Final Foura u zelenom dresu, istu nagradu je osvajao još dva puta u crveno-bijelom (2012, 2013). Koliko je ovo dostignuće veliko, govori činjenica da je Spanoulis jedini igrač uz Tonija Kukoča s tri trofeja MVP-a zavšnog euroligaškog turnira. Uz pobjede, Olympiacos je u ovom desetljeću upisao i dva nastupa u finalu, i to u sezonama 2014/15 i 2016/17.

Otvaranje ove sezone je bilo prilično ugodno za Oly - tri domaće pobjede i jedna gostujuća, u Tel Avivu. Uslijedila su dva teška poraza; jedan rezultatski (72-51 kod Barcelone) i drugi od vječnog rivala na domaćem terenu (Pao je bio bolji sa 62-70). Bio je to znak za mobilizaciju, pa su igrači Ioannisa Sfairopoulosa u narednih pet kola ostvarili isto toliko pobjeda, od kojih treba istaknuti gostujuću nad Fenerbahceom i domaću nad madridskim Realom. Uslijedilo je razdoblje s polovičnim učinkom, da bi ponovno ulovili pobjednički ritam od 21. do 25. kola. Zanimljivo, i tu su padali Real i Fener, ali i ljuti suparnik Panathinaikos. U završnici sezone je došlo do opuštanja, te su s četiri poraza u zadnjih pet kola prepustili drugu poziciju Fenerbahceu. 

Za razliku od Žalgirisa, momčad Olympiacosa je iz niza razloga imala samo jednog čovjeka koji je nastupio u svih trideset utakmica - Latvijca Janisa Strelnieksa. Ozljede su dosta utjecale na koncept igre, pa je tako Spanoulis zbog ozljede koljena propustio čak trećinu euroligaške sezone. Ipak, to ga nije spriječilo da bude vodeći strijelac (13.05 poena u prosjeku) i asistent (5.65 asistencija po utakmici). Prvi skakač momčadi je Nikola Milutinov s 5.8 skokova u prosjeku. Uz Spanoulisa, godinama najpouzdaniji igrač Olympiacosa je veteran Georgios Printezis (12.56 poena, 5.52 skokova). Važni igrači rotacije su i Amerikanci Brian Roberts i Jamel McLean.

Kako smo spomenuli u uvodnom dijelu teksta, obje ovosezonske utakmice je uzeo Žalgiris. Prva, igrana u Kaunasu, je odlučena u posljednjoj četvrtini, u kojoj su domaći visokim intenzitetom na obje strane parketa slomili Olympiacos te slavili rezultatom 74-68. Druga, koja se igrala u posljednjem kolu, nije imala nikakvu rezultatsku važnost. Ipak, teško je shvatiti kako su crveno - bijeli ispustili 16 poena prednosti petnaestak minuta do kraja. Žalgiris je objeručke prihvatio ponuđeno te smanjio međusobni omjer u eri suvremene Eurolige (od sezone 2000/01) na 11 - 5.

Što očekivati od ovog četvrtfinalnog para? Puno, puno neizvjesnosti. Bez obzira jeste li simpatizer bilo koje od ovih momčadi ili ne, ako volite košarku ćete svakako htjeti da odluka o pobjedniku padne u petoj utakmici. Sigurni smo da ćemo gledati iznimno kvalitetnu taktičku košarku, ali neće nedostajati ni lucidnih individualnih akcija. Hoće li uigrani Šarasov sustav naći načina kako kvalitetno odsjeći Spanoulisa od ostatka ekipe, ili će iskustvo drugog strijelca i vodećeg asistenta u euroligaškoj povijesti biti previše za simpatične Litvance? Nemojte propustiti popratiti.