Cilj mi je stvarati nešto novo u košarci.

Prošlog je vikenda počela druga liga sjever, a od ove sezone tamo nastupa jedna nova momčad. Košarkaškim zaljubljenicima na sjeveru ta je momčad relativno nepoznata, a riječ je o KK Labrada 1971-Žurko. Iznenađenje, ugodno naravno uslijedilo je kada smo vidjeli tko sjedi na klupi Labrade, a riječ je o trenerici, prvoj trenerici neke muške seniorske momčadi u Hrvatskoj. Riječ je o Nevenki Mravlinčić, najškolovanijoj trenerici u Hrvata, a ovo je priča o njoj.

Prva ste trenerica jedne seniorske košarkaške momčadi u Hrvatskoj, mogli bi reći jedno pravo osvježenje hrvatske košarke.

- Kada se dugi niz godina bavite košarkom, bilo kao igračica ili kao trenerica, u stvarnosti ne vidite razliku niti poteškoću za treniranjem muških ili ženskih ekipa.

Opišite nam malo vaš košarkaški put.

- Devedesetih godina sam počela raditi u školama košarke djevojčica i dječaka. Igrala sam za hrvatske klubove: Sloboda, Medvešćak, Jabuka i Podravac Virje.Sveukupno, igrački staž je trajao 31 godinu. Za vrijeme dok sam igrala u KK Jabuka, bila sam igračica, kapetanica ekipe i seniorska trenerica. U mlađim dobnim kategorijama bila sam istovremeno trenerica mlađih kadetkinja, kadetkinja i juniorki. 

Predstavite nam vaš sadašnji klub, KK Labrada 1971-Žurko, povijest, koje sve kategorije imate, kako se radi...

- 2004. godine osnovala sam KK Labrada. Krenuli smo skromno, seniori od C lige, pa do B lige da bismo ovo ljeto Klubu promijenili ime u KK Labrada 1971- Žurko, te sjedište Kluba. Unutar svih mlađih dobnih kategorija koje imamo, po prvi puta u Hrvatskoj, organizirali smo i Bebi košarku Žurko, za djecu od 2 do 6 godina koja djeluje već treću godinu. Možemo se pohvaliti odličnim odazivom roditelja, odnosno djece. 

Tu smo došli do edukacije trenerice Mravlinčić.

- Kako sam po struci prof. edukacijske rehabilitacije te viša sportska trenerica, dipl. radni terapeut, magistra farmacije, te doktorandica Edukacijskog rehabilitacijskog fakulteta, studija invaliditeta i specijalizantica košarke na Kineziološkom fakultetu, uvidjela sam da košarkaška igra pruža djeci ne samo motorički razvoj nego je važna u svim edukativno-socijalnim i odgojnim segmentima razvoja djece. Tako su u svim mlađedobnim kategorijama uključena i djeca s hiperaktivnošću. Kako je moj moto da je sport važan, a moja velika ljubav je upravo košarka koja me prati kroz čitaj moj život, nastojim to prenijeti na svoje igrače i djecu Bebi košarke Žurko. Cilj mi je da zajedno stvaramo nešto novo u hrvatskoj košarci. Stoga je prva hrvatska ženska trenerica na muškoj klupi drugoligaša upravo rezultat toga.

Prilično impresivno, moramo priznati. Za kraj, pratite li zbivanja u hrvatskoj košarci, muškoj i ženskoj, kakva je tu situacija po vama?

- Što se tiče muške i ženske košarke danas, smatram da možemo puno bolje, da možemo parirati najjačim svjetskim ekipama, kao što smo to i činili kroz povijest. Treneri trebaju provoditi više vremena u sportskim dvoranama s mlađim dobnim kategorijama, trebamo napraviti bolju logistiku što Hrvatskog košarkaškog saveza i lokalnih zajednica kako bi trenere usmjeravali na pravi put, omogućili im kvalitetno školovanje i usmjeravali s brojnim poticajima. Bez mukotrpnog rada u dvorani nema rezultata, a želje i volje, vjerujem da sve moje kolege i kolegice imaju. Osvrnula bih se i na zadnji rezultat muške seniorske košarkaške reprezentacije i njihovog plasmana. Lako je komentirati nakon prvenstva te stoga smatram da se moramo svi zajedno angažirati više, treneri, Savez i sami igrači da ne dođe do otkazivanja pojedinaca. U tome i je bit, što mi u seniorskoj momčadi već dvadesetak godina nemamo medalju, nego samo stres, tugu i razočaranje.

Možda upravo iz "radionice" trenerice Mravlinčić izađe jedan vrhunski organizator igre za kojim Hrvatska pati toliki niz godina.