Momčad iz Kaunasa je najljepša priča ovosezonskog izdanja Eurolige. Imaju li snage za još pokoji korak više?

O klubu

Ime kluba: Krepšinio klubas Žalgiris (CSKA Moscow Professional Basketball Club)

Godina osnutka:  1944.

Dvorana: Žalgirio Arena (15552 gledatelja na košarkaškim utakmicama)

Upravljačka struktura:

• Paulius Motiejunas (generalni manager)

 Klupski uspjesi:

• državni prvak 35 puta (5 puta prvak SSSR - 1947, 1951, 1985, 1986, 1987; 30 puta prvak Litve – 1946, 1950, 1952, 1953, 1954, 1955, 1957, 1958, 1991, 1992, 1993, 1994, 1995, 1996, 1997, 1998, 1999, 2001, 2003, 2004, 2005, 2007, 2008, 2011, 2012, 2013, 2014, 2015, 2016, 2017)
• osvajač državnog kupa 7 puta ( jednom u SSSR – 1953; 6 puta u Litvi – 1990, 2007, 2008,   2011, 2012, 2015)
• Kup Kralja Mindaugasa (2017, 2018)
• klupski prvak Europe 1999. godine
• Saporta Kup 1998. godine
• regionalna natjecanja 7 puta (NEBL 1999; BBL 2005, 2008, 2010, 2011, 2012; BBL Kup 2009)

Put momčadi do završnog turnira

Amerikanci imaju idealan izraz za Žalgirisov podvig – Cindarella story. Malo tko je kao dijete ostao ravnodušan na bajku o Pepeljugi, a u odrasloj dobi se to prenijelo na svakodnevne situacije. Baš poput ljepotice iz bajke je i Žalgiris pronašao svoj put do svečanog bala – bez previše novaca, ali dopadljiv. Temelji današnje momčadi su postavljeni u drugom dijelu sezone 2015/16, kada Šarunas Jasikevičius preuzima klupu momčadi iz Kaunasa. Inovativan i moderan, kakav je bio i kao igrač, brzo je počeo filtrirati momčad prema kriterijima suvremene košarke – svestranost na obje strane terena, brz protok lopte za otvoren šut u napadu, agresivna obrana s preuzimanjima i udvajanjima. Godinu i pol dana kasnije, započeo je put Zelenih u euroligaškoj sezoni 2017/18. Nakon pet kola i omjera 2-3, činilo se da će sezona biti jedna od onih u kojima pokažeš neke znakove života, ali generalno bez okusa i mirisa. Minimalna pobjeda nad Fenerbahceom u Istanbulu u 12. kolu je Šarasovim momcima dala vjeru u sebe. Nije tu bilo dugih pobjedničkih nizova, ali, nije ih ni trebalo biti. Najvažnija je bila spoznaja da se mogu nositi sa svakim, ma koliko on bogatiji od njih bio. Za razliku od američkih sportova, u kojima su financijske konstrukcije klubova transparentne do mjere da ih na internetu može pronaći tko god želi i u bilo koje doba dana, europski nisu toliko skloni otkrivanju detalja s platne liste. Prema procjenama temeljenim na proteklim sezonama, Žalgiris je pri samom dnu budžeta Eurolige, odmah uz beogradsku Crvenu Zvezdu. S druge strane, klubovi poput Olympiacosa, koji tradicionalno upumpavaju enormne količine novaca u često osrednji igrački kadar, muku muče s pronalaženjem prave kemije na terenu. Tu je Šaras do nogu potukao cijelu europsku konkurenciju. Na terenu, momčad iz Kaunasa je ostvarila solidnih 18 pobjeda i 12 poraza, što je bilo dovoljno za šesto mjesto na tablici, pa je za protivnika dobila trećeplasirani pirejski Olympiacos. Bez obzira na poredak, ovaj dvoboj je pobudio veliku pažnju šire košarkaške javnosti. Razlog tome su bile dvije pobjede Žalgirisa nad Olympiacosom u sezoni, od čega je druga došla u posljednjem kolu nakon produžetka. Bio je to susret bez neke rezultatske važnosti, ali psihološki momentum je bio nemjerljiv. U takvom stanju se ušlo u četvrtfinalni duel. Već u prvoj utakmici se pokazalo da pobjede u regularnom dijelu sezone nisu bile slučajne. Vassilis Spanoulis nije mogao sam protiv uhodanog Šarasovog stroja, pa je litvanska momčad po prvi put nakon legendarne 1999. otišla na završni turnir euroligaškog natjecanja. Bit će to velika nagrada momcima koji nisu najveće zvijezde, ali su sjajan kolektiv. Tu su Amerikanci Brandon Davies i Aaron White, sjajni Kanađanin Kevin Pangos, slovenski veteran Beno Udrih, srpski playmaker Vasilije Micić, pa domaći dečki - iskusni Paulius Jankunas, izvrsni šuter Arturas Milaknis, versatilni Edgaras Ulanovas...

U polufinalnoj utakmici će Žalgirisov suparnik biti Fenerbahce Dogus, predvođen legendarnim Željkom Obradovićem. Kako smo ranije u tekstu spomenuli, upravo je pobjeda nad istanbulskom momčadi bila prekretnica sezone za dečke iz Zelene šume, što svakako treba biti na umu Žocu i njegovim igračima. U turnirskom sustavu natjecanja u kojem se igra na jednu pobjedu je iznimno važno od prve do zadnje sekunde imati kontrolu nad svakim potezom. Jasikevičius je pokazao više puta da je sposoban prepoznati situacije i momentum, ali hoće li to biti dovoljno za pobjedu nad mentorom... Bilo kako bilo, ljudi vole Pepeljuge. Ne treba onda iznenaditi gotovo unisona podrška košarkaškog svijeta malom Žalgirisu, čija pobjeda (a u konačnici i osvajanje naslova) bi bila najljepša sportska priča godine.