Ekskluzivni razgovor za Basketball.hr

Uzmite svoj dio kolača

Hrvatska U16 reprezentacija ovog ljeta nastupa na Europskom prvenstvu Divizije B, koje će se održati od 7. do 16. kolovoza 2025. godine u Skoplju. Hrvatska je smještena u skupinu C s reprezentacijama Nizozemske, Danske, Islanda, Ukrajine i Kosova, a cilj je jasan – povratak u Diviziju A, gdje hrvatska košarka u ovom uzrastu i pripada.

Za kormilom ove mlade selekcije nalazi se jedno od najzvučnijih imena hrvatske košarke – Roko Leni Ukić, bivši reprezentativac, kapetan, NBA igrač, glazbenik i danas vrlo aktivan trenerski stručnjak i sukomentator. Pred njim je izazov rada s najmlađima u sustavu, generacijom koja tek gradi put prema seniorskoj razini.

Foto: Licencirane fotografije

Kako napreduje plan priprema U16 reprezentacije za nastup u Skoplju? Gdje će se održavati pripreme i imate li već dogovorene pripremne utakmice?

Od mog imenovanja sve ide super, jako sam zadovoljan s obzirom na to da počinje naše četvrto okupljanje. Inzistirao sam na velikom broju pripremnih utakmica i čestim okupljanjima jer U16 uvijek ima široku bazu. Ne želimo zapostaviti nijednog potencijalnog igrača, želimo svima dati šansu i mislim da smo u tome uspjeli. Provjerili smo preko 30 igrača generacije rođene 2009. i 2010. godine što je prilično velik broj. Svi su oni dobili, ili će dobiti, priliku odigrati pripremnu utakmicu i nametnuti se za ono najvažnije što nas čeka preko ljeta, a to su srpanjske pripreme za Europsko prvenstvo B divizije koje će se u kolovozu održati u Skoplju. Pripreme će biti koncipirane tako da radimo na četiri različite lokacije po tjedan dana. Nakon svakog tjedna imat ćemo jednu ili dvije pripremne utakmice. Protivnici su nam redom Poljaci, Rumunji i Slovenci s kojima imamo dogovoreno ukupno pet utakmica. S obzirom da smo tijekom godine već odigrali osam utakmica, mislim da je to sasvim dovoljan broj da spremni dočekamo prvenstvo, rekao je Ukić u ekskluzivnom razgovoru za Basketball.hr. 

Odaziv u reprezentaciju je stvar kućnog odgoja

Koliko ste zadovoljni odazivom igrača i kakva je razina motivacije među kadetima?

Iznimno sam zadovoljan odazivom, nismo imali praktički nijedan otkaz osim zbog bolesti ili ozljede. Što se tiče samog ljeta, imat ćemo jednog igrača koji će na otići u SAD privatno, iz igračkih razloga, i nećemo na njega moći računati. Svi ostali su s nama. To je odličan postotak i jako dobro. Čak imamo slučaj jednog momka koji ide u Ameriku, ali imao je veliku želju da bude s nama, odgodio je odlazak i bit će tu cijelo ljeto. Motivacija među tim momcima je vrhunska. Do sada s odazivom nisam imao problema i nadam se da ćemo ovo ljeto funkcionirati na isti način.

Foto: HKS

Vaš kolega Petar Babić nije bio takve sreće, dosta je otkaza u U20 selekciji.

Tradicionalno su kadeti više na raspolaganju nego momci U20 koji već imaju i škole i klubove i fakultete...Logično je da je mlađe dečke lakše okupiti. Čak se i igrači koji igraju vani i koji su mjesecima daleko od kuće odluče doći na okupljanje. Imamo jednog takvog momka koji se odlučio staviti na raspolaganje reprezentaciji i mislim da, iako se radi o djeci, to svi skupa moramo jako cijeniti i pozdraviti. To je jedini način da funkcioniramo jer nema nas puno, još ako se raspršimo i budemo igrali s polovnim ekipama onda će nam biti jako teško.

Vi ste kroz karijeru bili poznati po predanosti i ponosu u nošenju hrvatskog dresa. Kako tu odgovornost i pripadnost prenosite na ove mlade dečke?

Mislim da je ta stvar puno više vezana za kućni odgoj. Ja s druge strane jedino mogu pomoći kvalitetnim radom, dobrim, zanimljivim i kvalitetnim pripremama i da djeca osjete da napreduju. Nema tu represije, nema tu sile, nema tu injekcije kojom ti možeš nekoga navući da dođe i igra za reprezentaciju. Jedino što možeš ponuditi je dobar program i tako, pod znake navoda, kupiti djecu. Jer, bez obzira na to što su mladi, oni su jako pametni, jako dobro prepoznaju stvari, jako dobro znaju odrediti kvalitetu i nivo trenera, pedagogiju tog trenera, njegovo košarkaškog znanja i ljudske kvalitete. Danas im je toliko toga dostupno da, ako nemaš to sve na visokoj razini, nema šanse da će ti se momci odazvati. Zato mi je kroz pripreme cilj da me dečki upoznaju, da znaju što nosim i da sami odluče sviđa li im se to ili ne i da, ovisno o tome, dođu ili ne dođu. Za sada imamo super odaziv i to mi nekako govori da smo na dobrom putu.

Moj primarni cilj nije povratak u Diviziju A i to nije nikakav alibi

Kakav stil igre želite njegovati s ovom generacijom? Ima li Hrvatska u ovom uzrastu izražene individualce ili se više oslanjate na timsku košarku?

Imamo ekipu koja je koncipirana tako da su nositelji igrači na vanjskim pozicijama, unutarnjih igrača imamo, ali smo ipak malo deficitarni visinom. Tradicionalno su u njihovoj generaciji svi oni koji su proglašavani najboljim igračima uglavnom bekovi. To će sigurno biti težište naše igre. Jako teško je reći imamo li izražene individualce, ipak se radi o premladim momcima, ali možemo reći da imamo individualce koje će trebati uklopiti. Ponavljam, to trebamo uzeti s rezervom jer pričamo o momcima od 15-16 godina pa ne možemo pričati o vrhunskoj individualnoj kvaliteti tako rano. Ipak unutar njihovog ranga treba respektirati njihov talent i individualnost i ne kočiti razvoj kvalitete koju imaju, nego ju podržati.

Cilj je jasan – povratak u Diviziju A. Kako gledate na konkurenciju u grupi i vjerujete li da Hrvatska ima snagu to ostvariti?

Za mene povratak u A diviziju nije primani cilj. Za mene je cilj da se svaki od tih momaka vrati s priprema, a da nije mršaviji tri kilograma, da nije frustriran, da nije ozlijeđen, da nije psihološki u problemu. To je prvi cilj. Drugi cilj je da oni postanu, ako je moguće, 10% bolji košarkaši tijekom tih priprema. Ako nauče i vide nešto novo, ako dobiju pravi sportski podražaj, to je drugi cilj. Tek treći cilj je povratak u A diviziju. Time uopće ne pilim naopako i ne pričam neku demagogiju niti skidam odgovornost sa sebe nego samo napominjem da su to mladi momci, generacija do 16 godina. Da mi pričamo o seniorima, onda bih apsolutno rekao da je povratak prvi cilj. Može se to nekom sviđati ili ne sviđati, ali to je moj način razmišljanja. To ne znači da nećemo napraviti sve da se plasiramo u A diviziju. Apsolutno hoćemo. Ali ove dvije stvari koje sam rekao za mene su važnije nego sam povratak u A diviziju. Što se tiče protivnika, ne poznajemo pretjerano ekipe u grupi. Upoznat ćemo ih tijekom ljeta, kad se i oni okupljaju. Većina njih uopće nije zaigrala još u tim sastavima. Poznajemo neke neugodne i jako dobre ekipe s kojima bi se mogli križat poput Mađara i Belgijanaca. Protiv Mađara ova selekcija je igrala četiri puta i sva četiri puta izgubila. Belgija ima najboljeg igrača i strijelca iz B divizije od lani, igrača koji je igrao u Real Madridu, a sada je otišao u Ameriku. Tako da, rezultatski nas ne čeka nimalo lagan zadatak. Ali, ne bojimo se, vjerujemo u svoju kvalitetu i mislim da možemo napraviti dobre stvari.

Mladi igrači u Hrvatskoj ne igraju ni u jednom klubu

Osim što ste trener, vrlo ste aktivni i kao sukomentator – koliko vam ta uloga pomaže da šire sagledate igru, posebno razvojne faze mladih igrača?

Komentatorski posao mi ništa ne pomaže u sagledavanju mlađih igrača, zato što mlađi igrači u Hrvatskoj ne igraju. Ne igraju ni u jednom klubu, ne igraju na nivou ABA lige. Jedino mi pomogne kad gledam i komentiram Megu. Jednostavno ne mogu imati nikakav uvid u razvoj jer mladi igrači ne igraju.

Luka Leni Ukić/Foto: Marin Sušić/HKS 

Vaš sin Luka Leni proglašen je MVP-jem i najboljim strijelcem nedavno završenog pretkadetskog prvenstva Hrvatske. Koliko je teško odvojiti roditeljsku emociju od trenerskog pristupa?

Pa nije teško dok sam trener. Jako mi je teško dok sam gledatelj, dok sam na tribinama. Onda mi je teško biti smiren. Puno sam emotivniji i nervozniji... Kad sam trener lakše je. Luka i ja imamo dobru iskustvo iza sebe, suradnje u ovogodišnjoj kadetskoj ligi. Mislim da smo i u reprezentaciji isto imali dobar i kvalitetan odnos. Ne samo mi međusobno, nego cijela ekipa. Talentiran je i to nije nikakva tajna pa treba paziti da ga se ne koči zato što je moj, nego jednostavno sve sagledati objektivno u datom trenutku, vidjeti koliko može pomoći ekipi. Imali smo slučajeva kada je neke utakmice igrao 15 do 20 minuta s manjim učinkom jer fizički još zaostaje za igračima U16 generacije s obzirom na to da je mlađi. Isto tako smo imali situacije kada je bio najbolji igrač i strijelac. Sve ovisi o situaciji na terenu. Tako se prema njemu pokušam ponašati i za sada nismo imali nikakvih problema, ni ja, ni on, ni ekipa. Nadam se da ćemo u istom ritmu i nastaviti.

Zahvaljujući košarci prošli ste brojne daleke obale. Koliko daleko vidite potencijal svog sina, ali i ostalih talenata koje trenirate danas?

Jako je nezahvalno procjenjivati momke od 14, 15 ili 16 godina. Ja uvijek kažem jednu te istu rečenicu -  da je i LeBron James s 14 godina ne možeš znati hoće li biti najbolji svih vremena ili će biti igrač koji će završiti u G League. Ne želim izdvajati imena, samo mogu reći da momci iz ove generacije imaju potencijala puno više nego im se daje kredita i da svatko od njih ima šansu baviti se košarkom. Na kojoj razini, to će o ovisiti o puno faktora, ali definitivno imamo materijala za selekciju.

Podrška za Krunoslava i Tomislava

Imamo novi stručni kadar na čelu seniorskog pogona – izbornika Tomislav Mijatović i sportskog direktora HKS-a Krunoslav Simon. Je li to nova energija koja može hrvatsku košarku graditi iz početka, bez utega prošlosti?

Jako mi je teško pričati o ljudima s kojima sam privatno dobar i koji su moji prijatelji. O Kruni mislim apsolutno sve najbolje. Mislim da ima dobre ideje, da ima pun entuzijazma i elana. Sigurno da je novi u toj situaciji i poziciji i da će mu trebati neko vrijeme da sve pohvata i da te svoje ideje pretvori u prave poteze. Definitivno ima sve ono što je prijeko potrebno, a to su energija, pozitivan duh, iskustvo, sportsko-košarkaška poznanstva... Zato mislim da može napraviti dobre stvari. Pozdravljam i imenovanje novog izbornika jer s Krunom je dugo surađivao u Efesu. To je čovjek kojeg svatko u hrvatski košarci zna i poštuje. Ne samo mi koji smo usko vezani uz košarku nego i cijela sportska javnost. Tomislava Mijatovića treba podržati i dati mu šansu da pokaže svoju viziju i znanje.

Volio bih da mi je netko rekao da ne budem toliko medijski dostupan

Je li vrijeme da prestanemo pritiskati nove generacije podsjećanjima da „nismo na postolju 30 godina“? Treba li im dati priliku da stvaraju svoju priču bez opterećenja?

Mislim da generaciju koja je rođena 2009. apsolutno ne treba bit briga što se dogodilo 1995. To je daleka, daleka prošlost u odnosu na njihove godine. To je stvarno nebitna stvar i toliko duboko u povijest da momci sad moraju imati čiste glave, moraju imati novo samopouzdanje, imati pozitivan pogled na košarku. To je jako teško u ovoj današnjoj situaciji, ali na nama koji smo unutra je da im ponudimo razloga za to da nađemo način kako da stvorimo poticajno i inspirirajuće okruženje.

Kad se vratite u doba kad ste vi imali 16 godina – što biste voljeli da vam je tada netko rekao, a što sada pokušavate prenijeti ovoj generaciji?

Volio bih da mi je netko rekao da ne budem toliko medijski dostupan, da ne čitam nikakve komentare jer te mogu sputati psihološki u tvojoj viziji i naumu. Za takvo što nikad te dovoljno ne pripreme. Danas je dečkima sve te šumove još teže stavit po strani, s obzirom na nevjerojatan razvoj društvenih mreža. Nužno je fokusirati se na prvi idući trening i smanjiti krug ljudi s kojima pričaju i kojima vjeruju. Trebaju se začahuriti u neku svoju zonu koja njima paše. Ono što im odgovara nikako ne trebaju mijenjati nego samo gaziti dalje s velikim radom i ambicijom, zaključio je Roko Leni Ukić. 

Pridruži se našem WhatsApp kanalu, skeniraj barkod i postani dio Basketball.hr zajednice