Nešto se mora mijenjati.

Ozljeda Ahilove tetive je možda najgora koju košarkaš može doživjeti. Mladi bosanskohercegovački talent Džanan Musa je za nešto više od mjesec dana trebao odigrati svoje prve minute u NBA ligi. Bez obzira koliko teška bila, njegova ozljeda je izlječiva i on će se vratiti na teren, prije ili kasnije. Pitanje je, kakav će se vratiti? Kao vanjski igrač koji će često morati čuvati igrače najvišeg kalibra, pitanje je koliko će moći fizički odgovoriti na takve izazove. U današnjoj košarci brzina reakcije je sve, i ako nisi sposoban nešto napraviti u desetinki sekunde... nisi kompetitivan. Mladom Musi želimo što uspješniji povratak na teren, a s priče o njegovoj ozljedi, koju smo iskoristili kao uvod u ovaj tekst, ćemo se prebaciti na glavnu temu.

Prozori.

Prozori. Još uvijek zvuči nevjerojatno da se netko sjetio tako glupog naziva za oblik natjecanja. Jesu li, usput govoreći, gospoda iz FIBA-e kontaktirali Billa Gatesa vezano uz potencijalnu povredu intelektualnog vlasništva? Šalu na stranu, kad bi ime bilo najveći problem u cijeloj priči, ovaj svijet bi bio puno ljepše mjesto. 

Problem leži u suludom nadmetanju FIBA-e i ULEB-a, uzajamnom pokazivanju mišića u kojem jedni i drugi glade vlastiti ego svakim novim uspješno podmetnutim klipom pod noge onog drugog, a sve na štetu sporta kojeg bi (kao) trebali zastupati. Rigidne odredbe, pravilnici, propisi... zvuči poput nadaleko poznate hrvatske birokracije. Osjećaj za gledatelje i igrače je na iznimno niskim granama, a kakav bi i bio, kada konce povlače ljudi koji su nekad imali veze s košarkom, ali su se s godinama udaljili od terena i potpuno preselili u svečane lože. 

Košarka je, nećemo se lagati, svojoj ljepoti unatoč - iznimno neprofitabilan sport u Europi. Razlozi za to su brojni. Borba s nogometom je u startu osuđena na propast, ne moramo objašnjavati zašto. Dominantna kultura nije ona potrošnje, već štednje. Ljudi triput prevrte svaku kovanicu prije nego odluče potrošiti je na košarku. Možda bi taj proces bio kraći, ili ga uopće ne bi bilo, kad majka i maćeha zvana NBA ne bi svake godine odvodila najbolje europske sinove u žrvanj surove borbe na američkim parketima. 

Dario Šarić (Foto: fiba.basketball)

Upravo ta NBA bi mogla zabiti posljednji čavao u lijes zloglasnih prozora. Sumnjamo da se Brooklyn Netsima svidjela vijest o Musinoj ozljedi. Naravno, ta ozljeda nije izravna posljedica sustava natjecanja. No, kao da je to iole važno američkim poslodavcima najboljih europskih košarkaša. U vremenima kad su NBA igrači bili potpuno onemogućeni u sudjelovanju u kvalifikacijama, jedini način da se vide sa svojim prijateljima iz nacionalnih timova su bila velika natjecanja, koja su se održavala početkom ili sredinom ljeta. Nisu NBA klubovi ni na te aranžmane gledali s pretjeranom naklonošću, no nekad su morali pregristi jezik i dozvoliti svojim vedetama nastupe u reprezentacijama jer ni njima nije bilo u interesu imati u svojim redovima nezadovoljne igrače. 

Ovakav oblik kvalifikacija, koji se odvija praktički paralelno s početkom priprema većine NBA momčadi, vrlo vjerojatno će u budućnosti prouzrokovati sve brojnije otkaze i zabrane nastupa europskim igračima. Logično, jer nitko ne želi riskirati ozljede često najboljih igrača u momčadima, što bi osim igračkog povuklo i marketinške gubitke. A znamo da Amerikanci ne vole gubiti. Tko će onda izvući kraći kraj? To je bar jasno, ionako devastirana europska košarka.