Domaćini ne bi trebali predstavljati veliku prepreku.

Nakon očekivano teško izborene pobjede u prvom kolu, Hrvatska danas igra protiv Rumunjske. Jedni od četiri domaćina ovogodišnjeg EuroBasketa uvjerljivo su poraženi u prvom kolu od oslabljene Češke rezultatom 83-68. Sve sukladno očekivanjima. Ruku na srce, držali su se Rumunji čitavo prvo poluvrijeme, te su u globalu 30 minuta bili ravnopravan suparnik Česima, no jako loša treća četvrtina ih je koštala šanse da otvore turnir pobjedom. A s obzirom na kvalitetu ostalih suparnika, vjerojatno da dođu i do – jedine pobjede.

Jasno, nikoga ne treba podcijeniti, 2017. je godina, lopta je okrugla, danas svi igraju košarku i sve te sheme, no Rumunjska zaista nije reprezentacija od koje treba strahovati. To zorno pokazuju i rezultati njihovih pripremnih utakmica. Odigrali su ih ukupno deset, a slavili su samo u jednoj. Doma. Protiv oslabljenog Tunisa koji ih je svladao samo dva dana poslije upravo u Cluj-Napoci. Gubili su naši današnji protivnici tijekom priprema od brojnih reprezentacija koje i ne zahtijevaju baš preveliki respekt u europskoj košarci. Makar ne ovoga ljeta. Izabranici Marcela Tentera izgubili su, redom, od Estonije, Portugala, Tunisa, Izraela i Ukrajine. Porazi od Grčke, Litve i Latvije bili su ionako očekivani.

Daleko najbolji igrač Rumunjske i praktički jedino poznato ime u njihovim redovima je krilni centar Vlad Moldoveanu. Iskusni je 29-godišnjak rodom iz Bukurešta igrao u brojnim klubovima diljem Europe pri čemu treba izdvojiti talijanski Benetton i francuski Le Havre, a prošlu je sezonu proveo upravo u klubu iz Cluja gdje je u prosjeku ubacivao 16.7 poena uz 5.7 skokova i 2.5 asistencije u domaćem prvenstvu. Ovo je ljeto potpisao jednogodišnji ugovor s turskim prvoligašem Büyükçekmeceom. O kakvoj se reprezentaciji radi svjedoči i podatak da je teško izdvojiti drugog najboljeg igrača. Možda Radu Paliciuc ili kapetan Andrei Mandache. No, to svakako nisu imena od kojih bi Hrvatska trebala strahovati.

Iako za današnji susret u potpunosti nebitno, zanimljivo je spomenuti da je Hrvatska do sada dva puta igrala protiv Rumunjske. Davnih 1996. i 1997. godine. Doma smo slavili 60, a u gostima „samo“ 43 razlike.

Cilj bi u današnjoj utakmici trebao biti samo jedan – uigrati se. Susret treba iskoristiti da se da minutaža kapetanu Roku Leniju Ukiću koji je zbog ozljede propustio gotovo čitave pripreme, kao i da parket osjete igrači koji manje igraju, a koje se planira koristiti u daljnjim dvobojima. Tu bi prvenstveno trebalo obratiti pažnju na razigravanje taktički vrijednih igrača poput Ivana Ramljaka i Ivana Buve koji su debitanti na ovoj razini natjecanja, a koji imaju kvalitete koje u danom momentu mogu okrenuti utakmicu na naš mlin.

Jer pobjeda – ne bi trebala doći u pitanje. Gostujućem terenu unatoč.