Nakon uspješno ograđenog posla razgovarali smo s izbornikom juniorske reprezentacije Vladimirom Anzulovićem.

Prošloga je vikenda i druga hrvatska mlada reprezentacija ostvarila svoj ovoljetni cilj. Nakon što je to isto napravila reprezentacija do 20 godina pod ravnanjem Damira Rajkovića, promociju u elitni rang europske košarke izborila je i hrvatska juniorska reprezentacija izbornika Vladimira Anzulovića.

- Nismo bježali od odgovornosti. Prihvatili smo odgovornost i ispunili cilj. Kada se nešto mora napraviti, to u pravilu nije lako, no znali smo da smo dobri i na koncu smo uspjeli. Htio bih naglasak staviti na momke i na način na koji su igrali i trenirali. Već kroz pripreme smo pobjeđivali ekipe koje su u samom vrhu A divizije. Mogu odgovorno tvrditi da bismo se s ovakvom igrom borili za medalje i u A diviziji. Igrali smo protiv Litve izjednačenu utakmicu bez Šamanića, Baje i Vrgoča, a Francuze, koji su u punom sastavu bili glavni favoriti Europskog prvenstva, smo pobijedili na njihovom terenu. Odgovorno tvrdim da bismo se borili za odličja i u A diviziji, ako bismo igrali na način na koji smo igrali – javio nam se izbornik Anzulović koji vruće ljetne dane provodi u Novigradu.

Na kraju je Hrvatska ostvarila savršen učinak. Osam od osam. Nije moglo bolje.

- Prvo bih se htio zahvaliti pomoćnom treneru Hrvoju Radanoviću, kondicijskom treneru Krešimiru Baljkasu, fizioterapeutu Andreju Praniću i vođi naše delegaciji Andreju Tesli. Svaki od njih je dao neizmjeran doprinos našem uspjeh. Pripreme su bile stvarno dobro organizirane i na tome moram zahvaliti savezu. Imali smo sve uvjete da napravimo što smo trebali. Također bih se zahvalio HKS-u što su mi omogućili da treniram takvu skupinu momaka. Iskreno sam oduševljen svakim od njih. Izvrsno su se ponašali, odricali su se i bili nesebični što je rezultiralo krasnom atmosferom i uspjehom – skromno će Vladimir Anzulović.

Našu je reprezentaciju na netom završenom turniru krasila čvrsta obrana i izuzetna timska igra. Svima koji su pratili turnir bile su jasne izbornikove intencije i njegova vizija košarke. Sve je polazilo od obrane na koju se nadograđivao kvalitetan protok lopte i timska igra. Soliranje je bilo zabranjeno a momčad iznad svega.

- Zar nije cilj svakog trenera da igra dobru obranu, da mu lopta dobro ide i da se igra kao tim? – upitao je Zula.

Istina, bez daljnjega. No, malo je onih kod kojih takve zamisli tako očito dolaze do izražaja. U kratkom roku od samo nekoliko tjedana Hrvatska je prihvatila potpuno drugačiji koncept igre od onoga na koji je većina naših momaka navikla u omladinskim kategorijama.

- To nije moj uspjeh. To je njihovo. Oni su to prihvatili. Sad, jesam li ja malo zaslužan? Vjerojatno i jesam, ali da oni to nisu prihvatili – ja bih bez njih bio nula. Vrijeme je bilo kratko, trebali su se privikavati na stvari s kojima se nisu susretali do sada. Na neke moje vizije igre, na kompletno novi način igre i način rotiranja. No, ponavljam to je bila isključivo zasluga igrača. Oni su se prilagodili i oni su svojim igrama to prikazali na terenu. Obrana je sigurno temelj svega. Zadovoljan sam protokom lopte. Imali smo slabiji postotak šuta nego u pripremama što se djelomično može pripisati načinu na koji smo igrali, a to je intenzivan način igre, s time smo i lomili protivnike. Raritet je da neka momčad do polufinala ima 24 posto šuta za tri poena, a bude dosta uvjerljiva – kazuje selektor hrvatske juniorske reprezentacije.

Ipak jedno je ime ipak odskakalo. Prvi među jednakima bio je Marko Šamanić koji je na koncu zasluženo dobio nagradu za najkorisnijeg igrača prvenstva. Ne samo zbog toga što je bio najbolji igrač zlatne momčadi. I napredne statistike pokazuju da je mladi igrač Barcelone odskakao od konkurencije.

- Šamanić definitivno ima velik potencijal. Imao je ogromnu podršku suigrača. Sigurno ne bi uspio doći do te nagrade da nije imao podršku suigrača. Bilo je tu još igrača koji su zaslužili biti u najboljoj petorci prvenstva, da ih sada ne imenujem. U svakoj utakmici smo imali nekog tko je iskočio. Jako sam sretan što sam bio dio te grupe i što su momci disali kao jedan. Na kraju je naš sistem izbacio njega kao pojedinca, a da je tu bio i netko drugi isto ne bi bilo pogrešno – mišljenja je hrvatski strateg.

Na koncu malo lakše teme. Premda je put u Tallinn bio daleko od izleta i premda je hrvatska ekspedicija imala jasno definiran cilj nije moguće 24 sata dnevno misliti na košarku. Kakvi su dojmovi sa sjevera Europe u ovim vrelim ljetnim danima?

- Momci su išli do grada. Ja sam to izbjegao da se uspijem odmoriti. Imali smo naporan ritam, a ja sam već bio u Tallinnu tako da ovaj put nisam vidio grad, ali su ga vidjeli momci i moji pomoćnici. Tallinn je prekrasan grad, a Estonija je krasna zemlja. Međutim, osam utakmica u deset dana je naporan ritam te smo morali paziti na svaku minutu slobodnog vremena i na svaku minutu provedenu na terenu – kazao je Vladimir Anzulović i zaključio:

- Vesel sam zbog toga kako smo živjeli i kako smo igrali jer smo, mislim, igrali dobru košarku. Smatram da smo dostojno prezentirali Hrvatsku. A to je najbitnije!