Intervjui
Slavko Trninić: Ako nemate sustav za stvaranje vrhunskih igrača, propadanju ugleda nema kraja

Slavko Trninić: Ako nemate sustav za stvaranje vrhunskih igrača, propadanju ugleda nema kraja

Autor: Branko Tabak Photo: Basketball.hr (Šime Zelić)

O stvaranju vrhunskih igrača i unaprjeđivanju individualne i timske izvedbe

Tekst o stvaranju vrhunskih igrača nadilazi klasične odgovore na pitanja koja obuhvaćaju stvaranje vrhunskih igrača, a obilježava ga osobni stil i ideje prof. dr. sc. Slavka Trninića. Međutim, prije nego što predstavimo sadržaj intervjua smatramo da bi bilo interesantno prikazati na koji način Toni Kukoč promatra doprinos pojedinih trenera u razvoju njegove sportske karijere s tekstove koji upućuju na koji način je moguće oblikovati vrhunskog igrača. Posebno su bila zanimljiva dva razotkrivajuća teksta koja o tome govore. U knjizi Marca Valenze, talijanskog novinara publiciste koji je napisao knjigu o košarci koja se bavi igračima i trenerima s područja bivše Jugoslavije, Toni Kukoč je zauzeo počasno mjesto kao najuspješniji Europljanin pod koševima.Toni, koji je bio za mnoge ugledne trenere „najveći među najvećima“, u tekstu pod naslovom „Od Splita do NBA“  između ostaloga govori:
 

 - Najvažniji trener bio mi je Trninić, naučio me je što moram raditi kad sam na igralištu. Ostalo je talent! NBA me naučio da se ponašam kao profesionalac.  Autor knjige govori o stvaranju najtrofejnijeg i najboljeg igrača Europe gdje Kukoč naglašava ulogu učitelja košarkaške igre. - Najvažniji učitelj za mene bio je Trninić. S njim sam naučio trenirati i usvajati vještine na unutarnjim i vanjskim pozicijama. Zajedno sa trenerom Pinom Grdovićem provodio je vježbe koje te potiču da naučiš osnovne kretnje, uči te pravilnom izvođenju i primjeni vještina. Odabir vježbi bio je usmjeren na sprintersku efikasnost, na primanje lopte u kretanju, na kombinacije različitih tehnika driblinga, na raznovrsne završetke akcija na unutarnjim i vanjskim pozicijama. Kad treniraš na takav način razvijaš se u univerzalnog igrača.  Isto tako je Toni Kukoč u razgovoru s novinarom i televizijskim komentatorom NBA lige Vladimirom Radičevićem govorio da je radio s vrhunskim glavnim trenerima od Kreše Ćosića, Slavka Trninića, Bože Maljkovića, Petra Skansija, Phila Jacksona, Larrya Browna, te Dude Ivovića i mnogih drugih. - Od svakog sam ponešto naučio, no broj jedan je Slavko Trninić.

  
Pritom Toni Kukoč navodi da je Dražen Petrović 'već rano vidia da s treninzima u Ciboni nema šanse da se što popravi, pa bi onda na svoju ruku i trča i diza utege i šutira, dolazio je prvi na treninge, a odlazio posljednji. Mi smo u Splitu imali tu sreću da smo imali Slavka Trninića. Pa smo umjesto da idemo sami trčat po Marjanu odlazili na dodatne treninge ili trenirali individualno, sve radili s njim i onda meni ne'ko govori ti si uspio na talent. Nije istina, ja sam u tim godinama trenirao ka' pas'. Toni također ističe da su nakon rada s Trninićem 'igrači fizički spremni, znaju šutirati, znaju dodat, znaju igrat s loptom, bez lopte, jedan na jedan, tri na tri, pick'n roll, imaju osnove obrane, osnove napada... I kad imaš 5 takvih igrača, onda ćeš i ti biti trener, jer im možeš reći npr. da igraju ozbiljnu obranu i da u napadu mogu kreirati. A ne kad se nađe pet polovnjaka koji misle da su košarkaši, a ne mogu napraviti 3 stvari kako treba'. 

Upravo na tragu ovih razmišljanja Tonija Kukoča započeo sam s pitanjima s ciljem dobivanja odgovore za najvažnije područje rada u košarci za koje postoje mnoge dileme u procesu stvaranja vrhunskih igrača. 

KOJA TRENAŽNA TEHNOLOGIJA OMOGUĆUJE RAZVOJ NADARENIH IGRAČA?

Prvo što stručni tim, u svom radu, treba učiniti i procijeniti je potencijal igrača. Tako primjerice, kondicijske sposobnosti i tjelesna građa čine samo djelomični potencijal sportaša (npr. čvrstoća zglobno-koštanog sustava, razina kvalitetne mišićne mase, niski postotak masnog tkiva i funkcionalni radni kapacitet pojedinog igrača). Pritom važno je provjeravati napredovanje igrača te usavršavati znanja kod pojedinog igrača iz područja kondicijskih tehnologija treninga. Sljedeći korak je procjena ukupne stvarne kvalitete igrača na temelju kriterija koje pokrivaju igru u obrani i napadu. U konačnici, procjena psihološkog profila igrača je temeljni izvor podataka uz selekcijski intervju za odabir vrhunskih igrača. Dakle, odabir igrača stručnjaci čine na temelju usporedbe cjelokupnog igračeva potencijala s trenutačnom stvarnom kvalitetom igrača i provedenog intervjua. Za trenere, konzultante, menadžere ili sportske direktore najvažnija je procjena mogućnosti za napredovanje igrača, njegova spremnost i motivacija za promjenom, a ne trenutna razina individualne i timske igre u obrani i napadu. Igrači koji imaju duže trenažno i natjecateljsko iskustvo, koji su biološki akceleranti imaju manju mogućnost napredovanja od retardanata (usporen rast i razvoj) koji ne posjeduje trenažno i natjecateljsko iskustvo. Nadalje, za ostvarenje projekta individualnog razvoja nadarenih igrača potrebno je provoditi na jutarnjim treninzima individualni košarkaški program primarno usmjeren na unaprijeđivanje osnova igre i principa razumijevanja igre, minimum tri puta tjedno. Također, programiranje individualiziranog kondicijskog treninga, Na primjer,  potrebno je razvijati jakost i snagu dva do tri puta tjedno ovisno o gustoći utakmica). Poseban status u vrhunskom sportu ima trening psiholoških vještina čiji je konačni cilj razvoj samoregulativnih sposobnosti i vještina kod pojedinog igrača. Nadalje, timski košarkaški trening treba biti korišten minimum pet puta tjedno u večernjim satima kao i prikazivanje video zapisa pojedinačne i/ili timske igre, jedan do dva puta tjedno. 

Područje razvoja šuterskih sposobnosti treba imati poseban status, minimum trideset, a optimum šezdeset minuta dnevnog rada. Za Krešimira Ćosića trening šuta ne ulazi u vrijeme rada već u odgovornost igrača da razvija konzistentnost u brzini i preciznosti izvedbe šuta. Broj utakmica mladih nadarenih igrača obuhvaća približno šezdeset utakmica u natjecateljskoj sezoni. Poželjno bi bilo imati, unutar godišnjeg ciklusa, oko dvadeset međunarodnih utakmica za razvoj međunarodnog iskustva i kvalitete pojedinog igrača. Optimalno bi bilo da sve to prati adekvatna prehrana i dodaci prehrani. Isto tako poželjno bi bilo osigurati edukaciju igrača odabranim instruktivnim video zapisima te ih poticati na samovrednovanje i samopraćenje vlastite izvedbe što je preduvjet samoregulacije učenja i vježbanja. Na ovaj način se omogućava adekvatan razvoj igrača, stvara se povjerenje u sustav rada, povjerenje u sebe, u cijelu ekipu i klub. Potrebno je, kod igrača, poticati pozitivne vrijednosti, stavove i uvjerenja, a time i poštovanje prema učitelju košarkaške igre. 

Pritom, treba znati kako se veliki igrači  stvaraju, korigiraju i oblikuju u razvojnim ciklusima od četiri do pet godina sustavnog rada. Naši klubovi bi trebali imat za cilj stvaranje vrhunskih igrača i vrhunskih mladih momčadi. To je u ovom trenutku imperativ koji bi omogućio stvaranje novih vrhunskih igrača.   

ŠTO JE POTREBNO POUČAVATI, UČITI I VJEŽBATI DA BI OBLIKOVALI BUDUĆE VRHUNSKE IGRAČE?

Prvi preduvjet za razvoj igrača je kompetentan učitelj košarkaške igre, koji uživa u poučavanju temeljnih kretnih vještina, poticanju višestranog razvoja i provedbi programa za prevenciju ozljeda. U početnom radu, u školi košarke osim košarkaškog treninga nužno je trenirati druge sportske aktivnosti koje potiču svestrani razvoj. Poseban naglasak treba usmjeriti na osnove igre koje obuhvaćaju savladavanje tehničkih vještina u situacijama 1 na 0, kao i suradnju 2 na 0 i 3 na 0, dok kod stjecanja taktičkih vještina potrebno je primjenjivati vježbe 1 na 1 na unutarnjim i vanjskim pozicijama te uvježbavati suradnju 2 na 2; 3 na 3 kao i hendikep situacije 1 na 2; 2 na 3; 3 na 4 te situacije brojčane nadmoći 2 na 1; 3 na 2; 4 na 3. 

Smatram da u situacijskom treningu nužno je uravnoteženo unaprijeđivati individualnu i ekipnu obranu i napad. Posebnu važnost na treningu treba imati stjecanje navika da se cjelokupna tehnika izvodi iz obrambenog i napadačkog stava. Znati igrati u stavu znači biti u poziciji „spreman“ koja smanjuje vrijeme reagiranja u igri. Tako primjerice, izbor prednje pozicije i stav pred skok za hvatanje odbijenih lopti u obrani i napadu, kontinuirano unaprjeđivanje stabilnosti u brzini i preciznosti šuta iz igre (ispod koša, s poludistance i izvan linije tri poena), usavršavanje šuta s linije slobodnog bacanja (ne samo mehaniku šuta već i koncentraciju, ritam disanja i ritam šuta), poboljšanje igre na unutarnjim i vanjskim pozicijama, razvijanje sposobnosti i vještina za brzinu prijenosa lopte. Npr, vještine dodavanja iz prijema lopte, selekcija driblinga ili kombinacija driblinga i dodavanja. U suvremenoj košarci potrebno je razvijati sprintersku efikasnost u tranziciji obrane i tranziciji napada, razvijati startno otvaranje, središnjicu i završnicu tranzicije napada (različite vrste polaganja, šut iz driblinga, šut iz dotrčavanja za dva i tri poena, šut nakon povratnog dodavanja) i sudjelovanje u skakačkom dijelu igre ili pozicioniranje u obrambenoj ravnoteži kao i razvijati tranziciju obrane. Nadalje, potrebno je igrače poučavati i uvježbavati timske taktičke sustave u obrani, napadu i tranziciji. Posebni naglasak na situacijskom treningu mora biti usmjeren na selektivne korekcije pogreški u igri čiji je cilj smanjivanje broja pogrešaka u izvedbi. U konačnom razvoju igrača nužno je, osim ponavljanja vještina, u natjecateljskom intenzitetu, izvoditi vještine iznad natjecateljskog intenziteta s odabranim vježbama koje to omogućuju. Za razliku od situacijskog treninga u kojem možete vještinu trenirati u natjecateljskom i iznad natjecateljskog intenziteta, utakmice se, u natjecateljskom razdoblju, igraju u optimalnoj brzini za pojedinog igrača i/ili cijelu momčad. Na trening utakmici možete ubrzavati igru s preciznim zahtjevima te izvoditi vještine sve brže i brže pod pretpostavkom da su automatizirane. Osim tehničko-taktičkih vještina nužno je razvijati treningom psiholoških vještina, samoregulativne sposobnosti i vještine koje su presudne u efikasnom suočavanju sa trenažnim i natjecateljskim stresom koji je sve veći u elitnom sportu. Nadalje, u treningu je potrebno razvijati kondicijske sposobnosti u odnosu na trenažnu i biološku dob te u odnosu na stanje pripremljenosti mladog ili seniorskog sportaša. Trening usmjeren na razvoj energetskih sustava kao i trening jakosti i snage, brzine, agilnosti, fleksibilnosti i mobilnosti trebaju biti prilagođeni u odnosu na individualne karakteristike pojedinog igrača. Organizacija treninga i sustava natjecanja treba imati posebnu važnost jer ona stvara optimalne preduvjete za razvoj cjelokupnog potencijala sportaša, situacijsko i natjecateljsko iskustvo kao i razvoj ukupne stvarne kvalitete u igri. Pritom poseban značaj ima motivacijska klima usmjerena na savladavanje vještina i trenerovo rukovodeće ponašanje usmjereneno na razvoj autonomije i kompetencije igrača. Nadalje, u radu s igračima nužno je poticati razvoj discipline i odgovornosti. U konačnici, nužno je postaviti norme ponašanja koje uključuju ponašanje na treningu, utakmici, putovanjima, u procesu rehabilitacije nakon ozljede. Poseban značaj na treningu bi trebalo imati poticanje samopraćenja i samovrednovanja izvedbe kod pojedinog igrača. 


ŠTO VRHUNSKI IGRAČI U SUVREMENOJ KOŠARCI MORAJU ZNATI U SVIM FAZAMA IGRE?

Igrači u fazi napada moraju znati što mogu, što ne smiju i što moraju s jedne strane. S druge strane, nužno je poučavati igrače pravila odlučivanja ako/onda u tranzicijskoj i pozicijskoj obrani i napadu, koa i u prekidima igre. Primjerice, što igrači mogu učiniti u fazi napada ako je zatvorena linija dodavanja, ako je obrana u poziciji zoniranja, kad ih igrač udvaja ili utraja, kada ih preuzme igrač. Isto tako igrači moraju znati što moraju činiti kad nemaju posjed lopte i kad prime loptu. Tako primjerice, potrebno je poučavati/učiti i vježbati kako kazniti poziciju obrane u prijemu, a ne nakon prijema lopte i kada dodati loptu. Svaki trener treba sastaviti listu selektivnih vježbi i selektivnih metoda da bi unaprijeđivao igru pojedinog igrača i cijele momčadi. Cijela metodika košarke se treba temeljiti na usvajanju, usavršavanju, stabilizaciji, automatizaciji i primjeni pravila odlučivanja ako/onda.  Jer na taj način se potiče razvoj stupnja razumijevanja igre, ali i smanjuje broj pogreški u izvedbi što je konačni cilj situacijskog treninga. Potrebno je istaknuti da bez konkurencije i pozitivnog rivaliteta u igri teško je ostvariti razvoj vrhunskih igrača. 


ŠTO TREBA POTICATI U RAZDOBLJU ADOLESCENCIJE DA BI IGRAČ NAUČIO IGRATI I TRENIRATI KOŠARKU?

U adolescenciji treba poticati pozitivne i konstruktivne vrijednosti, stavove i uvjerenja, kao i samoodređenost kod igrača nakon stjecanja vještine i principa razumijevanja igre. Isto tako, potrebno je naučiti igrače učiti i uvježbavati osnove igre i principe razumijevanja igre, kao i psihološke vještine do razine prenaučenosti. Naučiti mlade sportaše kako kontrolirati misli, emocije i ponašanja te kako provoditi samopoboljšanje izvedbe može biti presudno za razvoj njegove sportske karijere.

Mislim da se aktivna uloga sportaša u njegovom vlastitom razvoju očituje kroz individualno učenje i vježbanje prije i poslije treninga. Svaki igrač posjeduje potencijal za promjenu, odnosno plasticitet. Spoznaja o važnosti samopraćenja i samovrednovanja u razvoju samoregulacije učenja i vježbanja je važna za optimalni razvoj igrača tijekom sportske karijere. 


JE LI MOGUĆE STVORITI VRHUNSKOG IGRAČA BEZ RADNE ETIKE?

Najbolji primjer je Michael Jordan koji je za mnoge sportske novinare najbolji sportaš svih vremena. On je svakodnevno radio na šutiranju, obrambenoj igri i kontroli lopte. Primjerice, satima je znao samostalno ponavljati različite vrste šuteva. Međutim, mogućnost pretvaranja slabih strana u jake strane zahtijeva uključenost ili posvećenost, spremnost i motivaciju za promjenom kod pojedinog igrača. Michael Jordan je znao koliko je potrebno teško raditi da bi se razvile sposobnosti i vještine. 



On je bio osoba koja se borila suprotstavljajući se samom sebi i na taj način rasla, radila teže nego itko drugi. Mnogi psiholozi tvrde kako Michael Jordan nije bio osoba koja je temeljem izraženog talenta bila bolja od drugih. Stav vrhunskih trenera i stručnjaka koji se bave psihologijom uspjeha je da je bio sportaš najteže radne etike. Za njega uspjeh proizlazi iz uma. Važno je istaknuti kako je on bio eliminiran iz selekcije u srednjoj školi. Međutim, njegova mentalna čvrstoća mu je omogućila da to prihvati, ne kao prijetnju, nego kao izazov i inspiraciju i posveti se unaprjeđivanju individualne izvedbe. Interesantno je kako Jordanova vještina nije opadala s godinama. S vremenom, on je izgubio nešto od svoje brzine, eksplozivnosti  i agilnosti. Da bi to selektivno kompenzirao, radio je još i teže na kondicioniranju i svojim vještinama kao što je fadeaway shot. Interesantno je istaknuti kako je Michael Jordan volio upravljati svojom motivacijom te da je imao temelje ličnosti u sebi. Napustio je košarku kao najkompletniji igrač kojeg je obilježavala gracioznost u igri. 

Isto tako, mislim i vjerujem da nitko u povijesti hrvatske košarke nije radio teže u organiziranom treningu od dvije legende europske i svjetske košarke Tonija Kukoča i Dina Rađe u razdoblju od 1984., kad je Toni imao 16, a Dino 17 godina, do 1986. Potrebno je istaknuti kako je nemoguće izgraditi vještine na unutarnjim i vanjskim pozicijama na razini visokog automatizma i njihove stabilne primjene u igri bez 10 000 sati teškog rada u pojedinačnoj sportskoj karijeri.


Dakle bez velikog broja ponavljanja s naglaskom na kvaliteti izvedbe, bez posvećenosti i napora pojedinog igrača nema visoke razine razvijenosti vještina, superiornosti u igri, razvoja cjelokupnog potencijala niti sportskog postignuća. 

JE LI DRAŽEN PETROVIĆ BIO PRIMJER ETIKE TEŠKOG RADA?

Dražen Petrović je jedan od rijetkih igrača koji je sve podredio košarkaškoj igri. Bio je izvanserijski igrač, impresivan strijelac, dribler i dodavač koji je „vukao“ KK Cibonu i reprezentaciju, koga je zanimalo kako pojedino natjecanje osvojiti. On je bio simbol etike teškog rada.

Dražen Petrović na odsluženju vojnog roka - Foto: MMC Dražen Petrović

KAKVA JE ULOGA TRENERA U UNAPRIJEĐIVANJU STVARNE KVALITETE IGRAČA? 

Nesumnjivo je važna uloga trenera u razvoju tehničko-taktičkih, kondicijskih i psiholoških vještina kod pojedinog igrača, koja određuje razvoj njegovog cjelokupnog potencijala. Nadalje, vještine su preduvjet razvoja sportsko-specifičnih sposobnosti i uspješnog igranja košarke te preduvjet razvoja specifičnih energetskih sustava. Također, uloga trenera je unaprijeđivati individualnu i timsku disciplinu, usmjerenost i zadržavanje pažnje na uspješno obavljanje zadataka u treningu, ali i poticanje njegove individualne i kolektivne odgovornosti. Isto tako zadatak trenera je poticanje pozitivnih vrijednosti, stavova i uvjerenja koji u konačnici mogu odrediti sportaševu karijeru. Trenersko iskustvo upućuje kako mnogi ekstra potencijali nikad nisu doživjeli zrelu osobnost niti postali vrhunski igrači jer su posjedovali nepoželjnu kombinaciju osobina ličnosti. Da bi pojedini igrač mijenjao svoju strukturu ponašanja potrebne su konstruktivne instrukcije i strpljenje od strane trenera pri poticanju igrača na spremnost i motivaciju za promjenom. To je preduvjet samoispravljanja igre i ponašanja. Isto tako trener bi trebao pomoći pojedinom igraču definirati ciljeve i hijerarhiju prioriteta u razvoju njegove igračke karijere. Potrebno je dozvoliti igračima da, na situacijskom treningu, imaju pravo na pogrešku da bi razvijali odlučnost. Pritom dozvoljavanje rizičnosti u izvedbi ima poseban značaj za razvoj odlučnosti u izvedbi pojedinog igrača. Stjecanje discipline kod igrača da svakodnevno pravilno uči i vježba čini važan korak u razvoju njegove individualne i timske izvedbe. Mislim da ponašanje igrača u svim fazama igre određeno je ciljevima igre koje trener postavlja u vlastitoj taktici i strategiji. Tako primjerice, ako je temeljni cilj u fazi obrane poremetiti ritam šuta protivniku i ne dozvoliti mu više od jednog šuta u napadu tada je pravovremen prilazak na loptu kao i visoko zatvaranje prilaza košu temeljna odrednica reagiranja u fazi obrane. Svi ovi zahtjevi traže izraženu inidividualnu i timsku disciplinu, vještinu, kao i kontroliranu tjelesnu agresivnost. 

Ovaj model ponašanja u obrani je preduvjet broja posjedovanih lopti, razvijanja igre, velikog broja povoljnih prilika za šut, ali i otvara velike mogućnosti za uspjeh pojedine momčadi. S tim u vezi, autoritet znanja, ličnosti i sigurnost trenera su važni pri izazivanju promjena u ponašanju igrača. Nesumnjivo je da agresivnost u obrani uzrokuje agresivnost u napadu te unaprijeđivanje osnovnih vještina u obrani gdje rad nogu osigurava ulogu tijela a time i tjelesnu agresivnost, „prisiljava“ napad na povećanje agresivnosti igre,  npr. eksplozivan, dug, nizak i agresivan prvi korak iz napadačkog stava. Međutim, u procesu tehničko-taktičke pripreme već u školama košarke naša usmjerenost je napad, a nedovoljno agresivna i tvrda obrana potiče samodovoljnost u igri, a ne suradnju.

Uloga trenera u ubrzanju igre pojedinog igrača i/ili cijele momčadi određena je razinom razvijenosti tehničko-taktičkih vještina, kao i kondicijskim potencijalom i tjelesnom građom igrača. Važno je na situacijskom treningu igračima ukazivati da ne smiju stvarati navike lijenih kretnji jer na taj način neće se moći jednostavno nadigravati, a pritom mogu pretvoriti brza u spora mišićna vlakna. Samo igrači koji treniraju izraženim intenzitetom obranu, tranziciju i napad mogu cijelu sezonu biti u mogućnosti zadržati razinu pripremljenosti i sportsku formu. 

Uloga učitelja i/ili trenera u razvoju stvarne kvalitete igrača očituje se u promjeni percepcije kod igrača u shvaćanju važnosti tehničko-taktičkih „malih detalja“ ne samo u području tehničko-taktičke, kondicijske pripreme već i u treningu psiholoških vještina. Osobito je važno u vođenju, poučavanju i treniranju poticati savjesno ponašanje na treningu i utakmici. Primjerice, kažnjavanje u prijemu lopte kada je igrač leđima, bočno i licem prema košu postaje imperativ u izvedbi i zahtjeva oslonac na obrambenog igrača, sinkronizaciju rada nogu i ruku koje osiguravaju ulogu tijela u igri. Što pojedini igrač napornije radi prije će unaprijediti vještine što će se reflektirati na povećanje njegovog samopuzdanja i smanjenje vremena u reagiranju. Važno je istaknuti kako samouvjerenost dolazi od neprestanog vježbanja i razvoja usmjerenosti i zadržavanja pažnje na ono što pojedini igrač treba činiti. 

KOJI JE PSIHOLOŠKI PROFIL VRHUNSKIH IGRAČA?

Trenersko isksutvo rada s vrhunskim igračima upućuje na njihovo posjedovanje osobina kao što su ambicija     ili motiv za postignućem (npr. želja za visokim ciljevima), mentalna čvrstoća, etika teškog rada, samopouzdanje, liderstvo, hrabrost, razumijevanje igre, ponos, natjecanje sa samim sobom (nadilaženje individualnih rekorda) i natjecanje sa drugima. Nalazi istraživanja sugeriraju da profil vrhunskog sportaša  posjeduje nadprosječne natjecateljske dispozicije u pet neovisnih karakteristika: kompetitivnost, potreba za postignućem, potencijal za neovisnost, samopouzdanje te „vodljivost“ i  otvorenost za povratne informacije i treniranje. 

Za postizanje ovog cilja nužan je višegodišnji ciklus sportske pripreme u kojem posebnu važnost ima individualni sustavni trening koji obuvaća sve dijelove sportske pripreme. Osim toga potrebno je uskladiti odnos između individualnih i timskih treninga za nadarene igrače. Pritom, važno je u njihovom igračkom razvoju omogućiti im provedeno vrijeme u igri na različitim razinama natjecanja. 


U nastavku intervjua u kojem obrađujemo temu stvaranja vrhunskih igrača i unaprjeđivanju individualne i timske izvedbe prof. dr. sc. Slavko Trninić donosi odgovore na niz zanimljivih pitanja. Izdvajamo:
 
- Zašto se u hrvatskoj košarci više ne stvaraju igrači poput Tonija Kukoča, Dina Rađe i Arijana Komazeca? Koja je pozadina priče?
- Koja je 'tajna' stvaranja vrhunskih igrača i momčadi?
- Jesu li stvari nedivljive u statistici najvažnije u vrhunskoj košarci?
- Jesu li u vrhunskoj košarci šuteri zvijezde igrači koji imaju poseban značaj za efikasnu igru cijele momčadi?
- Je li odlučnost u igri ključna dimenzija vrhunskog igrača?
- Što je alfa i omega vrhunske košarkaške igre?
- Kako se postaviti u odnosu na angažiranje stranaca u hrvatskoj košarci?
- Koliko je vremena potrebno za stvaranje vrhunskog igrača i seniorske momčadi?
- Tko su inovatori igre iz prošlosti koje Trninić posebno ističe?

Zanimaju vas odgovori? Potražite ih na portalu Basketball.hr u utorak 18. prosinca.