Sinj je jedan od tri hrvatska grada u kojima košarka i dalje živi. Maligani su uz Funcute i Tornado, abecednim redom, praktički jedini košarkaški navijači u čitavoj državi. Sinj zaslužuje prvoligaša!

Niti jedna od ove tri rečenice nije upitna.

Ali ovo što se večeras dogodilo u Sinju ne služi na čast ni domaćinima ni hrvatskoj košarci. 'Alkari' su se borili do samoga kraja i došli do pobjede koja ih, praktički, ostavlja u ligi. Ali teško se oteti dojmu da do nje nisu došli sportski.

Suđenje na današnjoj utakmici nije bilo kvalitetno. Sva tri delegirana suca nisu loši suci. Daleko od toga. No, večeras su neke odluke bile, malo je reći, navučene.

Alkar je nakon prve četvrtine imao samo dva prekršaja, šest nakon čitavog poluvremena. Booth, kao jedan od bitnijih domaćih igrača, je izišao iz igre sredinom posljednje dionice radi pet osobnih pogrešaka. Sve su to činjenice.

Ali pitanje je je li ono što se događalo na kraju utakmice bilo bez predumišljaja.

FOTO: GKK Šibenik službena/official

Ovdje vrijedi još jednom ponoviti da se košarka, sociološki i emotivno, ono jedino što vrijedi ako maknemo ekonomsku stranu priče koja je kod nas u Hrvatskoj, nećemo se lagati – jadna, igra radi sredina kakav je Sinj.

Ono što Alkar znači Sinju može se doživjeti samo u Šibeniku i Zadru. I Sinjane vrijedi gledati u HT Premijer ligi. Bez daljnjega! No, ne na način na koji smo vidjeli večeras.

Od početka je bilo jasno da je GKK Šibenik kvalitetnija momčad. Ne treba biti stručnjak da bi se to vidjelo. I laiku je to jasno. Gledajući statistiku stječe se dojam da smo svjedočili izjednačenoj utakmici izjednačenih suparnika. I taj, površni, dojam nije pogrešan. No, utakmicu izjednačenom nisu učini igrači. Ne radi se samo o sedam slobodnih bacanja više kvalitetom, neka se Sinjani ne uvrijede, inferiorne momčadi. Ili statistički, 41 posto slobodnih bacanja više.

Radi se o kriteriju u posljednjih nekoliko minuta.

Neki, površniji, pratitelji košarke često puku statistiku i broj slobodnih bacanja izvlače kao argument kako bi dokazali intenciju s jedne, ili druge, strane. Oni koji malo dublje gledaju košarku znaju kako se to radi. Prvo se pokaže intencija kako bi se igračima, iskusnijima ili mudrijima među njima, pokazalo što se smije, a što ne smije. Dojam je da smo tome svjedočili u prvih desetak minuta.

FOTO: Antonio Mirko Macan Photography

Onda se promijeni kriterij i neko vrijeme sudi pravično. Po P.S.-u. Donese se čak i nekoliko odluka koje idu na štetu ekipe koju se štiti. Ali na kraju, kada se utakmica lomi, ako se zaštićena momčad održi u igri, većina odluka bude jednostrana. To smo previše puta vidjeli u hrvatskoj košarci.

Vidjeli smo i danas!

U zadnjih je nekoliko minuta Šibenik mogao dobiti prekršaj samo ako je bio očit svima u dvorani. Nekad, čak ni tad. Vidjeli smo to i lani u finalu prvenstva Hrvatske. Iako je ta voda odavno prošla ispod mosta, vrijedi istaknuti scenu s majstorice lanjskog finala doigravanja. U prepunom Draženovom domu. Cibona je, iznenađujuće, izborila odlučujućih 40 minuta i ponovno dovela košarku u žižu javnosti. No, nepošteno je bilo, i bilo bi nepošteno, ne spomenuti da je u prve četiri utakmice u kojima je pružila jako dobre partije, imala i više nego dobro suđenje.

Vrijedi istaknuti činjenicu da se sredinom druge četvrtine odlučujuće, pete, utakmice finala  trener Cedevite Veljko Mršić okrenuo prema novinarima i glasno uzviknuo nešto u smislu: „Napišite da nas kradu!“. Neko je vrijeme, ne gledajući događanja na parketu, raspravljao sa „sedmom silom“. Nitko, pa ni ja, nije (nisam!) napisao to. Netko mu je čak i uzvratio da radi svoj posao i vodi utakmicu. Legitimno! No, ne i pošteno.

FOTO: Antonio Mirko Macan Photography

Nije ovo prvi put da se ovakve stvari događaju. Bilo je još klubova koji su imali jako dobro suđenje, pogotovo na svom parketu. Ima ih i dalje. Nomina sunt odiosa. Makar kada se ne radi o predstavama na velikoj sceni. No, svi koji prate košarku znaju o kome se radi.

Danas je Alkar bio jedan od njih. Na korist jednoj od najvatrenijih navijačkih skupina u Hrvatskoj. Na korist emocije i sociologije.

Ali na štetu Šibenika. Gostujućem treneru Vladimiru Anzuloviću nije dugo trebalo da skine sako i počne nervozno šetati uz aut-liniju. Suzdržao se. Iako je nekoliko puta uputio pokoju riječ sucima, očito, nikada nije prešao granicu. Nije dobio tehničku. Iako nije imao suđenje kakvo je trebao imati.

Bilo bi „lako“ kada bi samo Šibenik bio oštećen. U borbi za treće mjesto i „lakši“ raspored u eventualnom polufinalu doigravanja. Oštećen je i Hermes. Oštećen je i Zagreb koji se danas junački borio protiv neusporedivo skuplje i favorizirane Cibone. Oštećene su i Jazine.

Oštećena je – košarka!