Hrvatska
Što smo saznali u Kini?

Što smo saznali u Kini?

Autor: Paulo Sarić Photo: HKS

Nastup na Kupu Borislava Stankovića odgovorio je na većinu pitanja, ali i postavio neka nova.

Glavni razlog kineske turneje hrvatske košarkaške reprezentacije, odnosno njezina sudjelovanja na Kupu Borislava Stankovića na kojemu je osvojila drugo mjesto, bio je saznati s čime Hrvatska raspolaže od manje eksponiranih košarkaša i tko od njih može doprinijeti unaprijed odabranim momcima koji se za tri dana okupljaju u Sv. Martinu. Rezultat, jasno, nije bio nevažan, što se vidjelo i po reakcijama igrača na kraju utakmice i po vođenju susreta od strane izbornika Petrovića, no gledano na duži rok on je ipak sekundaran.

Uzimajući u obzir primarni cilj s punim se pravom može reći da je kineska avantura bila – pun pogodak. Hrvatska je turnir završila sa srebrnom medaljom, pobijedila je u tri od četiri utakmice, no ono što je bitnije izbornik Aleksandar Petrović je jasno mogao vidjeti s kime raspolaže i na koga može računati kada počnu pravi ispiti. Jedan dio igrača je okupljen s ciljem provjere za predstojeće kvalifikacije za Svjetsko prvenstvu koje će se održati u Kini 2019. godine, a na kojima sigurno neće sudjelovati naši NBA-ovci, a lako moguće ni oni koji nastupaju u Euroligi, kakvih je, ruku na srce, jako malo. Tek Krunoslav Simon, Ante Tomić i Leon Radošević. Ako potonje uopće možemo smatrati kandidatima za reprezentaciju. Ipak, glavni sportski cilj sudjelovanja na Kupu Borislava Stankovića bio je, kao što je sam izbornik Petrović kazao, pronaći četvoricu igrača koji će se priključiti odabranoj jedanaestorici na pripremama za ovogodišnji EuroBasket.


A upravo je na to pitanje turnir dao prilično jasan odgovor. Natječaj je raspisan za jednog razigravača, dva igrača na pozicijama dva i tri, te jednog visokog igrača. Ukupno 15 kandidata za Rumunjsku i, vjerujemo, Tursku

Četiri imena su jasno odskakala od ostalih u Kini.

Daleko najbolji igrač bio je centar Bilbaa Ivan Buva. Jedini koji je pokazao visoku razinu igre u sva četiri susreta i protiv sva tri protivnika. U prvoj je utakmici razmontirao domaćine, protiv Nijemaca je u oba dvoboja bio izvrstan, a čak je i u ograničenoj minutaži protiv Egipta pokazao da kvalitetom odskače od konkurencije. Ljevak, što bi mu svakako trebala biti prednost, koji se jako dobro služi desnom rukom, uz to borben u skoku i s dometom trice. Što nam više treba? Buva je ne samo pokazao da je najbolji igrač u Kini, nego je vjerojatno i zadao brigu reprezentativnim veteranima na centarskim pozicijama, onima koji su donedavno figurirali kao sigurni putnici za Cluj, oko uloge u momčadi.

Drugi najbolji igrač bio je Dominik Mavra. Mladome je Zadraninu posao olakšan činjenicom da praktički i nije imao konkurenciju. Mustapić i Bilinovac su većinu vremena provodili na poziciji dva, gdje je do izražaja došao njihov ne-baš-najbolji šut za tri poena, a Mustapić je pritom i propustio otvaranje radi manje ozljede. Mavra je odigrao izvrstan prvi susret protiv Njemačke kada je racionalnom igrom pomogao preokrenuti utakmicu. No, pokazao je i neke nedostatke u svojoj igri. Kada bi protivnik podignuo razinu agresivnosti nije se najbolje snalazio u organizaciji hrvatskih napada, što je bilo i za očekivati s obzirom da ipak ne posjeduje prirodni razigravački osjećaj poput nekih drugih igrača. Veći bi problem mogla predstavljati njegova obrana koja je u nekoliko navrata bila ogoljena čak i na kineskoj turneji. Ipak, u globalu je odigrao vrlo dobar turnir i zasigurno bio jedan od naših najboljih igrača.

foto: HKS Twitter

Statistički možda neočekivano, sigurno mjesto među četvorkom trebao bi imati i Ivan Ramljak. Nakon što se tražio u dvoboju protiv Kine, u kojemu nije imao kome „puhati za vratom“ krilni igrač koji je prošlu sezonu proveo u Zadru rastao je iz utakmice u utakmicu. Iako je u nekoliko navrata pokazao ono čime je lani dizao kosu gledateljima u Višnjiku – da nije najsretnije rješenje kada kreira s loptom u ruci, a svi znamo da mu šut nije jača karakteristika, osim sa 45 stupnjeva na obje strane, Ramo je komplementaran igrač u gotovo svakom sustavu. Njegova tranzicijska igra, kvalitetna obrana, duge ruke i osjećaj za skok iz drugog plana vrijedne su karakteristike koje su potrebne svakoj ekipi. Dodamo li na to da je napadački prilično nezahtjevan igrač koji svoju ulogu može odraditi i u deset minuta na parketu u kojima se neće pozvana niti jedna akcija za njega i da će se za svoje poene sam pobrinuti jasno je da je tip igrača kakve bi svaka momčad trebala imati. Pa tako i hrvatska reprezentacija.

Četvrti najbolji dojam je ostavio kapetan „kineske reprezentacije“ Tomislav Zubčić. Vidno talentiran i tehnički potkovan igrač izvrsno je otvorio susret protiv Kine i ulio nadu da je sazrio i minimizirao žute minute radi kojih nije ostvario veću karijeru. Onakvu kakvu tehničkim i fizičkim kapacitetima mogao. No, košarka ipak nije samo tehnika i fizika, a Zubo je to ponovno pokazao. Napredak u igri je očit, no i dalje na svaka dva ili tri dobra poteza dođe jedan neobjašnjiv. Kriva rotacija, isforsirani šut ili ono najgore od svega – pokušaj jeftine simulacije. Znate onu priču o kravi i mlijeku… No, bez dileme, Zubo je bio jedan od naših najboljih igrača u Kini. Njegov problem je što je bio – četvrti najbolji. I drugi najbolji među visokim igračima. A upravo u tom grmu leži zec. Ukoliko se izbornik bude držao najavljenoga o jednom visokom igraču onda će Zubčić izvisiti. Ili, još gore, Ivan Buva koji je bio za glavu (i vrat) bolji od ostatka momčadi.

foto: HKS

Upravo stoga treba spomenuti i petog najboljeg igrača. Iako ostatak družine nije pokazao previše, prvenstveno ne konzistentnost, a neki su jasno pokazali da još uvijek nisu dorasli ovoj razini igre, najbolji među njima bio je novi Cibos Josip Bilinovac. Hercegovac koji je prošlu sezonu proveo u redovima Jollyja zabljesnuo je u utakmici protiv Egipta kojemu je zabio četiri trice. Nekoliko njih, doduše, na zonu suparnika. No, s 11 poena u prvoj četvrtini usmjerio je susret prema laganoj pobjedi Hrvatske. Konačna 23 koša, uz poslovično solidnu igru u obrani, mogla bi biti dovoljna sa se ugura među kvartet odabranih. U malo vremena na parketu solidan je dojam ostavio i Jakov Mustapić, dok je Luka Božić nakon jako lošeg otvaranja polako rastao kako se turnir bližio kraju.

Među tim imenima treba tražiti četvrtog putnika za Sv. Martin. Pod pretpostavkom da izbornik Petrović neće promijeniti svoje unaprijed izrečeno mišljenje. Hrvatskoj prvenstveno treba zamjena za minute koje su lani davali Luka Babić i Mario Hezonja. Dobra obrana i šut za tri poena. Idealnog kandidata nema, a na izborniku je da procijeni tko je sljedeća najbolja opcija. Saznat ćemo uskoro. Možda već danas.