Intervjui
Svaka utakmica za Maksimir bila je svojevsrni show prepun anegdota

Svaka utakmica za Maksimir bila je svojevsrni show prepun anegdota

Đuro Simon

Uvijek zanimljiv sugovornik nam je Đuro Simon koji posljednje četiri sezone radi u ŽKK Zagreb iza kojeg je još jedan sezona u Prvoj ligi.

- Osvajanje petog mjesta u ligi gdje su četiri kluba bili značajno dominanatni u odnosu na ostale nam predstavlja zadovoljstvo. Ono čime nismo mogli biti zadovoljni je kontinuitet nastupa najboljih igračica jer smo praktički tek u posljednje dvije utakmice bili kompletni. Ja sam na startu sezone bio bez Rezo i Gabi Grizelj, a kasnije su na nedostajali Jurić i Škara. Imali smo turbulentnu sezonu u kojoj sam ja krenuo kao prvi trener, pa smo kroz određenu promjenu s Kristijanom Jagatićem htijeli napraviti svojevrsni šok, dok je sezonu završio Željko Ciglar koji ima veliko trenersko iskustvo u radu s košarkašicama. Ono što je bitno je činjenica da smo mi praktički dobili sve utakmice koje smo zacrtali da bi trebali i dobiti.

Dolazak Željka Ciglara u završnici ove poništene sezone pokazao se kao pun pogodak.

 - Ja o Željku imam visoko mišljenje, a bio mi je i pomoćni trener dok sam ja igrao u Novom Zagrebu. On je jako puno napravio za žensku košarku, Bio je slobodan i kroz neke razgovore i on je izrazio želju da nam pomogne. Njegov ostanak slijedeće sezone će ovisiti naravno o njegovim ambicijama odnosno o tome hoće li Zagreb biti spreman složiti ekipu koja će igrati značajniju ulogu, ističe Simon s kojim smo popričali i o njegovima igračkim danima koji su krenuli s 13 godina. 

- Košarku sam počeo trenirati u tadašnjem Montingu kod pokojnog trenera Marijana Catinellija (Bimba) koji je bio jedan od najboljih trenera za mlađe kategorije. Iako sam slovio za šestog ili sedmog igrača u kadetskoj momčadi gdje su još između ostalih bili Čutura, Ozmec, Mlinar, Richter i ostali nisam bio sudionik završnice prvenstva Jugoslavije 1979.godine kada je Monting bio prvak. Tjedan dana prije toga sam zbog svojih ”mušica” u glavi propustio taj nastup”. Uslijedila je godina dana pauze i onda na dogovor mog oca i predsjednika KK Rudeš prešao sam trenirati u Rudeš gdje sam s iskusnim igračima najviše naučio i s 15 godina igrao tadašnju zagrebačku ligu. Iz Rudeša sam prešao u Trstik koji je imao odličnu juniorsku ekipu i tu me zapazio Boško Božić Pepsi i doveo u Novi Zagreb gdje sam bio dvije sezone. Imao sam odličnu komunikaciju s pokojnim Pepsijem koji me postavio i za kapetana Novog Zagreba kada je Veček otišao u vojsku.

Najveći dio igračke karijere proveo je u Maksimiru, a imao je jednogodišnje izlete u Virje i Đurđevac, te dvije godine i Ivanec. U Ivancu je većinom bili iskusna momčad i kada je donešeno ono famozno pravilo da igrači stariji od 25.godina ne mogu igrati seniorsku košarku tada se klub praktički i ugasio. U Maksimiru sam bio 11 godina s ovim izletima”

- Ime Ilije Matijevića se uvijek veže kao prva asocijacija na Maksimir. Svi moji prijatelji, sva moja druženja su vezana za Maksimir. Uspon Maksmira je počeo dolaskom pokojnog Silvija Jenkača. Kasnije me je trenirao i Goran Patekar, te posljednju sezonu Robert Matijević. Svaka utakmica za Maksimir bila je svojevsrni show prepun anegdota. Ono što je zanimljivo kako sam ja igrao do 40.godine tako su me i trenirali suigrači kao Patekar i Robi Matijević.

Svoju igračku karijeru Simon je završio u Austriji (Graz).

- Prekrasno iskustvo gdje sam dva puta s Grazom izborio ulazak u Prvu ligu, ali zbog nedovoljnih financija klub je odustajao od toga. Zadnju sezonu sam bio najbolji igrač lige i dali su mi ponudu da budem trener- igrač ili da budem samo trener. I ostao sam još pet godina u Grazu kao trener gdje sam dovodio i puno naših igrača iz Zagreba od Parezanovića, Brlobuša, Zrilića, Rizmana.

Nakon povratka iz Austrije Simon je radio još u ženskim klubovima Novom Zagrebu, Croatiji 2006 i Folki Borovje i kao što smo rekli posljednje četiri godine u Zagrebu.

Popularnog ”Đuksa” upitali smo naravno i za sina Krunoslava koji sjajno brani boje turskog Efesa.

- Kruno se nalazi u Istanbulu i iščekuje što se dogoditi ove sezone. On ima ugovor godinu + godinu i kako dolaze informacije iz kluba vrlo blizu je toga da i slijedeće sezone nosi dres Efesa. Naravno da će se s ovom krizom i ugovori igrača revidirati pa ostaje vidjeti što će se događati. Kruno je super zadovoljan u Istanbulu i meni je super jer za dva sata leta dođem pogledati utakmicu i Kruninu obitelj. On je uvijek bio spreman igrati za reprezentaciju i prava je šteta što ove godine nema kvalifikacijskog turnira za OI jer vidimo da se i Ukić na pravi način vratio.