Život u kolicima.

Ovoj državi, ovom sportu, ovom narodu treba više dobrih vijesti, više pozitive energije i više nasmijanih ljudi. Ovo je priča o jednom od njih. Sven Maretić. Dečko koji je uvijek dobre volje, pun razumijevanja i toplih riječi za druge. Cijelog sebe dao je u sport uključujući i košarku u kolicima. 

Kao 17-godišnjak Sven je doživio teško prometnu nesreću i od tada je prikovan za kolicima.

- Bilo je to prije 12 i pol godina. Bio sam vratar u NK Sloga Mravince, a preko ljeta sam guštao na Braču. Plaža, društvo, zabava... Sve je prekinula ta nesreća. Zadobio sam teške tjelesne ozljede, stradala je kralježnica, izgubio sam osjet u donjem dijelu tijela i od tada sam osuđen na život u kolicima. Prvih nekoliko dana se propituješ što bi bilo da je bilo, a onda shvatiš da te jedino pogled prema naprijed može dignuti. Bio je to splet nesretnih okolnosti i tako to treba i prihvatiti, priča nam Sven u telefonskom razgovoru između dva treninga, prvog u teretani i drugog  u Spaladium areni s ekipom Košarkaškog kluba invalida Split čiji je aktivni član.

U okruženju prijatelja

Svenova glava postala je zamjena za njegove noge, a njegova vesela narav samo ga je vukla u nove izazove. Bez gorčine i tuge prisjeća se prvih dana nakon nesreće.

- U toplicama i na materinoj spizi sam brzo 'natukao' sto kilograma. Onda shvatiš kako si teret onima koji su svoj život podredili tebi, onima koji te moraju prebaciti u krevet, dizati svojom snagom...I tu kreće moj povratak u sport.  Ključnu ulogu u tome je odigrao Mijo Bakić, predsjednik Sportskog saveza invalida grada Splita. Prvo sam se bavio stolnim tenisom, pa tri, četiri godine plivanjem. Paralelno sam išao i u teretanu. Smršavio sam, ušao u formu, ali sam tražio i malo 'jači' sport, onaj u kojem je pokretač snaga. Tako sam završio u atletici, bacam koplje i kuglu. U svojoj kategoriji sam višestruki prvak Hrvatske u koplju, zadnje četiri godine, a evo sada i u kugli. Uz to uključio sam se i u aktivnosti Košarkaškog kluba invalida Split. 

VIDEO: Klub funkcionira na vrhunskoj razini 

Tu je Sven bio jedan od osnivača projekta.

- Inicijator i idejni pokretač je Ivan Dabo. Moj zadatak je bio logistika, dakle, sponzori, organizacija, dvorana...Tu su dobro došla poznanstva i kontakti koje sam ostvario u posljednjem desetljeću. Uz to sam pokušao zainteresirati što veći broj ljudi za uključenje u naš rad. Nisam se libio prilaziti im na ulici ili trgovinama. Oko Božića sam, sjećam se, vidio momka u City centru One u kolicima. Prišao sam mu, predstavio se, informirao o čemu se radi, pozvao ga da se priključi. 'Nemoj mene, nije to za mene' -  iz prve je uzvratio momak čiji su me roditelji promatrali kao kakvog prevaranta. Nisam ga uspio slomiti da dođe barem na jedan trening. Ne zbog košarke, već zbog činjenice da će imati priliku u društvu ljudi sličnih sudbina osloboditi se tjeskobe koja ga pritišće. Pronaći  tu pokretačku snagu za svoj život. Kolica su nam bila suđena, ali nisu presudna za kvalitetu života. Sve je u našoj glavi. Takvi neuspješni pokušaji nisu me pokolebali, premda bih volio da sam i tog dečka uspio trgnuti iz letargije. Nema veće pobjede nego kada nekomu daš 'vitra u idra' i vratiš mu sjaj u oči. Nedavno sam jednog momka iz Solina uključio u atletiku. Visok je 205 centimetara i u naponu je snage. Ne sumnjam u dobre rezultate, a onaj glavni, njegov sretni izraz lica, već smo ostvarili. Što se košarke tiče na kraju smo okupili desetak ljudi, nastupamo u Hrvatskom prvenstvu, družimo se, treniramo, putujemo...Čak smo i solidni, držimo se sredine ljestvice. U toj smo ligi svi ista stranka, svi isti klub. Od srca zahvaljujem sportskim prijateljima iz Zadra, Vodica, Kostrene, Zagreba...Ma svima! - u dahu nam, pun životne energije i pozitivnih vibracija, priča Sven.

Uz sve svoje sportske obveze uredno odrađuje i one na radnom mjestu.

- Moj je dan ispunjen od jutra do mraka. Zaposlenik sam Croatia osiguranja već osam godina i uz sve do aktivan u atletici i košarci. Sve su to moje male obitelji. Poseban oslonac imam u prijateljima. Većinom je to društvo kojim sam se družio i prije nesreće. Ima nas svugdje.  Idemo na ribu, plaže, vozimo se na skuteru, zaigramo briškulu i trešetu. Odlazimo na koncerte, sportska događanja po cijeloj Europi. Skupljamo uspomene i vrhunski se provodimo. Nedavno sam u Milanu upoznao Javiera Zanettija, a tu su i nezaboravni susreti s Darijom Srnom, Marijom Mandžukićem, Ivanom Rakitićem i Ivanom Perišićem koji me je upoznao s njima. Perišić, poput mene, obožava košarku i odličan je basketaš. Moja ljubav preme košarci nerijetko me odvede na kakav put. Osim utakmica Splita često pratim utakmice reprezentacije i zadarskog turnira. Euroliga mi je broj 1 tako da ne propuštam priliku vidjeti na djelu majstore europske košarke, igrače i trenere. NBA mi nije toliko izazovan, igra bez obrane nije kompletna igra.

Dva su sportaša Svenu posebno draga, Goran Ivanišević i Novak Đoković.

- Više vrijede tri minute Goranovog živciranja i grintanja od svega. Koja je to emocija! Obožavam ga! A Nole je primjer pravog sportaša. Jedan od onih koji nikada ne odustaje. Uz to je tisuću puta pokazao svoju ljudsku stranu. Zna se i zabaviti, približiti se ljudima koji u njemu vide Boga.

A kakav je sportaš Sven?

- Najteže je o sebi pričati. Ali, 'ajde u dvi riči… Ja sam igrač koji više voli dodati nego zabiti i volim igrati obranu.

Sven je nedavno objavio video sa svojim najboljim potezima. S kojim motivom?

- Nema nekih skrivenih motiva. Volio bih kroz neko vrijeme vidjeti jesam li i koliko napredovao. S druge strane želja mi je približiti košarku u kolicima što većem broju ljudi.

Ne sumnjamo, uspjet će!  Sam sebi je već zadao prvi sljedeći veći zadatak.

- Otići u neki europski klub košarke u kolicima i upoznati se na licu mjesta s iskustvima, načinom funkcioniranja i sportskim novitetima.  Bit će to vrlo brzo i vjerojatno Italija - kazuje Sven i šalje jednu snažnu poruku.

- Mišljenja sam da bi sve veće košarkaške sredine trebale košarku u kolicima staviti pod kapu kluba nositelja košarkaške igre u tom gradu. Npr. u Zadru, Splitu, Šibeniku, Zagrebu… Trošak nije velik, a korist može biti višestruka.

Sven Maretić je momak koji postavlja ciljeve i ostvaruje ih. Nikad ne odustaje, pa neće ni od ove ideje. Ima viziju, energiju, vjeru. Ima i obitelj!

- Obitelj je sve. I Selca na Braču! Tamo ću otići živjeti kada ostarim!

Tek ti je 29 mladiću. Do starosti imamo i mi stariji još životnih škola učiti od tebe. I Nole i Goran! Ti nisi samo podizvođač i akumulator dobrih vibracija, ti one loše transformiraš u dobre!

I onaj momak iz trgovačkog centra, Iz City Centra One. Vratit će se! Kroz ovu priču, kroz nekog drugog momka ili djevojku... Vratit će se sigurno!!!

Nemanja Nedović i Mike James (Olimpia Milano)

Prvi produžetak

U kasnim večernjim satima četvrtka, kada smo kraju privodili opremanje intervjua za objavu, još jednom smo se čuli sa Svenom. Morali smo dogovoriti neke detalje vezane uz fotografije. Javio nam se dobre volje i ispričao jer nije odgovorio na prvi poziv.

- Ma taman mi je završavao turnir u stolnom tenisu.

Sada razumijemo da njegova izjava kako svoj život ne bi mijenjao za bilo čiji drugi dolazi iz srca. 

Eto lafčine – to vam je Sven!  

Drugi produžetak

- Samo nemojte staviti neki naslov koji vuče na tugu, dobacio je na kraju razgovora Sven! 
Nikako meštre, samo dobre vibracije!