Šok, tuga, nevjerica...

Na samom pragu ljeta 1993. godine, 7. lipnja, prometna nesreća na autocesti pokraj njemačkog Ingolstadta zauvijek je zaustavila život jednog od najvećih sportaša koje je Hrvatska ikada imala – Dražena Petrovića. Taj je dan postao dan šoka, tuge i nevjerice, a svaki sljedeći 7. lipnja danom sjećanja.

Košarkaški genijalac, Mozart s parketa, ostavio je neizbrisiv trag – ne samo u Hrvatskoj i Europi, već i na svjetskoj košarkaškoj pozornici. Draženov nas prerani odlazak ostavio bez sportskih priča, uspjeha i trenutaka kakve bi nesumnjivo ostvario da ga život nije zaustavio prije navršene tridesete godine.

Svoju košarkašku priču započeo je u rodnom Šibeniku, a 1984. prelazi u Cibonu, iste godine kada s reprezentacijom osvaja broncu na Olimpijskim igrama u Los Angelesu. U finalu Europskog kupa 1985. protiv Real Madrida ubacio je 36 poena i donio Ciboni prestižni trofej. Godinu kasnije, s reprezentacijom Jugoslavije, osvaja i svjetsku broncu u Španjolskoj.

1988. godine je potpisao za Real Madrid, isti taj kojem je u dresu Cibone ubacio 36 poena, a nakon godinu dana odlazi NBA, u klub Portland Blazers u kojem mu ipak nije ukazana prilika da pokaže sve svoje vještine. S reprezentacijom Jugoslavije osvojio je srebro na Olimpijskim igrama u Seoulu 1988. godine, dok 1989. uzima titulu prvaka Europe. Na Svjetskom prvenstvu u Buenos Airesu 1990. osvojio je i prvo zlato u dresu Jugoslavije.

U međuvremenu ostavlja Portland iza sebe i piše novu NBA priču, prešavši u New Jersey Netse gdje mu je, među ostalim sasvim natprosječnim rezultatima, prosječna preciznost šuta za tri poena bila 43.7%, što je i danas treći najviši rezultat u NBA, kojeg dijeli Joe Harrisom i Luke Kennardom, čak i 29 godina od njegove zadnje utakmice.

Draženov dres s brojem 3, samo nekoliko mjeseci nakon njegove smrti – 11. studenog 1993. umirovljen je u dvorani Netsa. Hrvatski olimpijski odbor je 1995. poklonio Olimpijskom muzeju u Lausanni spomenik Draženu Petroviću, a rad kipara Vaska Lipovca postavljen je u parku ispred Olimpijskog muzeja. 2002. godine Dražen je posthumno primljen u košarkašku Kuću slavnih u Springfieldu na čijim ga stranicama i danas zovu Mozartom s parketa.

U Zagrebu je 2006. otvoren Muzejsko-memorijalni centar Dražen Petrović, a iste je godine HOO utemeljio nagradu koja nosi njegovo ime – priznanje za mlade sportaše i sportašice koji ostvaruju iznimne rezultate i pokazuju izvanredan sportski razvoj.

Život uistinu brzo leti, proletjele su i 32 godine, ali Kapetan ostaje.

U Zagrebu je Draženu na posljednjem počivalištu počast odao sportski direktor Hrvatskog košarkaškog saveza Kruno Simon, dok su predsjednik i glavni tajnik Saveza službeno boravili u Zadru.