Zadarske košarkaške priče: Majstorica snova

U trećoj utakmici finala play-offa 26. travnja 1986. dvostruki uzastopni europski prvak Cibona poslije 1137 dana bez poraza na svom terenu, i dva produžetka, srušen je sa 110:111. I, kao da je u Visinama otvorena špina predivnopitkoga nebeskilijepog šampanjca sreće

U svojoj bogatoj povijesti imao je KK Zadar puno velikih utakmica i teško bi bilo odabrati koja je od njih najveća. Ali, mnogima je vjerujem najdraža ona odigrana 26. travnja 1986. godine. Vjerojatno je negdje na nebeskim poljanama zagovarao Nardi, legendarni profesor Bajlo, jedan od temeljnih kamenova Zadrova košarkaškog čuda, koji se na Nebo preselio 70 dana prije. Jer ta je pobjeda, uza sva ljudska objašnjenja koja smo čuli, ipak teško objašnjiva.

Stojko Vranković i Veljko Petranović bili su nezaustavljivi 

Zadar je u doigravanje krenuo kao drugi i u prvom je krugu izbacio bivšeg prvaka Europe Bosnu, pa budućega trostrukog europskog prvaka Jugoplastiku, koja je dotad imala finale u Kupu prvaka i osvojena dva Kupa Radivoja Koraća, a u finalu ga je čekala Cibona predvođena velikim Draženom Petrovićem. Ona je poput ričućeg lava gazila Europom osvojivši dvije uzastopne krune za najbolju momčad Kontinenta i u svojoj je dvorani zadnju utakmicu izgubila 16. ožujka 1983., prije više od tri godine. Na finalu u Budimpešti 3. travnja 1986. razbijen je nedavno Sabonisov Žalgiris te je generalni tajnik FIBA-e Borislav Stanković rekao kako je Cibona "najgledanija momčad" u dotad održanih 29 kupova prvaka. I s krova Europe svi su se protivnici činili malenima a Zadrove su se šanse mjerile promilima - ako i njima. Nešto prije, 4. veljače, Zadar je u Jazinama "doživio debakl". Cibona je i bez Dražena Petrovića, koji je imao tri tehničke, u 30. minuti imala 60:85.

Ivan Obad na rukama navijača 

Tu sezonu u dobrim starim Jazinama nije bilo pravog "šuga" i brojni su bili nezadovoljni Vladom Đurovićem, prvim trenerom "sa strane", koji je vapio za podrškom s tribina i prvi pljesak sebi poslije cjelogodišnjih zvižduka na predstavljanjima doživio tek u polufinalu doigravanja.

Predsjednik Kluba Branko Periša između Giergie i Đurovića

Vundertim, čudesna momčad toliko je bila sigurna u konačan ishod da je u drugoj utakmici finala Petrović odglumio ozljedu kako bi se sve to proslavilo u Zagrebu nakon utakmice u prepunom Domu sportova. Pred majstoricu, na pitanje kako je, Dražen je rekao: "Dva treninga dnevno, negdje oko 1000 ubačaja". I: "Dvije godine, šest natjecanja, šest pobjeda. Nije loše, koliko je to u postotcima? Čini mi se sto, ako se ne varam?" Nije mu bilo ni na kraj pameti da šestoga trofeja neće biti. 

Stojko Vranković unosi trofej na stražnji ulaz gradske uprave

Cvjetičanin je bio još jasniji: "Tu dileme nema, oko pobjede mislim. Kako da izgubimo ovdje, u prepunoj dvorani" - pogledao je prema praznim tribinama Ledene dvorane. "Tko se može uopće sjetiti kada smo izgubili. Nije nas mogao pobijediti Simac, pa kako da to učini Zadar?" – retorički se pitao Danko. "Sto posto pobjeđujemo" – bio je jasan i Ušić, a na primjedbu novinara kako je velik optimist Sven odvraća: "Nego što, ako izgubimo zbogom košarci".

Drugi susret u Jazinama

Sredinom drugoga poluvremena odlučnoga trećeg dvoboja Cibona je imala +11 i činilo se kako je borba između Davida i Golijata riješena jer je Golijat bio tako snažan da se vidjelo kako mu iz nosnica ide para. Strigao je svojim ogromnim crnim obrvama isturivši usnice kao da će sad na, evo, neznatnoga Davida zatući. No Zadar se pokazao neustrašivo srčanim i dogodilo se isto što i u dvoboju Davida i Golijata - beskrajno nadmoćni Golijat, koji ni u snu nije mogao vjerovati da bi ga jedan sićušni David mogao položiti na pleća, našao se pobijeđen na podu. A njegova vojska i logistika, svi što su imali koristi od te nadljudske snage, ostali su u nevjerici i očaju pa je zapisana rečenica gledatelja koji je rekao sve: "Ljudi, da li se ovo stvarno dogodilo ili ja to možda sanjam?"

Neki gledatelji u dvorani još ne mogu vjerovati 

Neven Bertičević kazao je kako je to bila "majstorica snova" i "triler u režiji najboljih majstora... Petranović se bacao preko zapisničkog stola, nije bilo lopte za koju su priznali da je izgubljena... Ne treba gledati statistiku, ili možda ipak treba. Ali, kad jedna momčad ima Vrankovića (22 skoka), kada ima tako raspoloženog Popovića, kada ima Matulovića (samo jedan promašaj), kada ima sjajnog Petranovića, onda je zavrijedila da odnese sve počasti." U trećoj utakmici finala play-offa 26. travnja 1986. dvostruki uzastopni europski prvak Cibona poslije 1137 dana bez poraza na svom terenu, i dva produžetka, srušen je sa 110:111. Petar Popović je u posljednjih nešto više od 26 minuta "zabio" 35 koševa, nakon što u prvom dijelu nije dao ni koš pa ga je trener pitao što će jednoga dana pričati svojoj djeci.

Petar Popović, junak finala, slavi u Borju

I, kao da je u Visinama otvorena špina predivnopitkoga nebeskilijepog šampanjca sreće, čije su raspršene kapi lelulajući zrakom sišle u svaku poru tritisućljetnoga Grada i opile srca njegovih ljudi. David je slomio Golijata a njegov je narod, neopisivo radostan, klicao. I svi su, kao jedan, hrlili na Trg.

Ponosni Veljko Petranović s peharom na Narodnom trgu 

VREVA

Doajen zadarskoga sportskog novinarstva Drago Marić toga je dana za Sportske novosti trebao vidjeti što se događa na ulicama urnebesno razdraganog Grada. Dolazeći ispred košarkaški kultnog kafića "LLoyd" zatekao je "čitav niz intelektualaca", a među njima i profesoricu Nevenku Košutić-Brozović. Rođena Zagrepčanka iz iznimno ugledne obitelji, koja je bila silan erudit i nesumnjiv znalac u znanosti o književnosti, došla je iz Zagreba u Zadar 1956. kako bi predavala na tek otvorenom Filozofskom fakultetu, i u Zadru je s akademikom Daliborom Brozovićem dobila troje djece. Susrevši tu profinjenu damu u kasnu uru u toj vrevi, Marić se začudio pa ju je upitao zašto je došla. Profesorica je odgovorila kako joj je sin Hrvoje u vojsci i kako joj je "naredio" da mora otići na Poluotok i sve vidjeti i zapisati budući da on sam to ne može učiniti.

Neopisivo

ŠOK

Iza treće utakmice koja je počela u subotu u 20 sati trener Cibone Željko Pavličević ostao je u svlačionici skoro do ponoći. "Katastrofa, što još dodati..." – bio je jasan nakon izlaska iz nje. I nakon 48 sati novinaru Nevenu Bertičeviću, koji je čekao da se Pavličević ohladi, kaže isto: "Ne, ništa se nije promijenilo. Šokirani smo. Svi smo šokirani". I više se ništa ne krije: "Taktiziranje u Zadru? Sada se to, jasno, spoznaje kao greška. Mi smo imali svoje razloge, to je sigurno, a što je sada ispalo da to baš nije bilo idealno." Naravno da je "Cibona otkazala svečanu večeru u hotelu 'Palace'" i "mnogi prijatelji Kluba u svečanim su odijelima požurili kućama, u tuzi koja je neočekivano smijenila očekivanu radost". Cibona je tu večer inkasirala 493.367.000,00 starih dinara, a budući da je na snazi bilo pravilo kako se dobit dijeli, Zadar je osim pokala, slave i beskrajne radosti, kući donio i nešto novaca: "četvrt milijarde".

Petrovićeva tzv. ozljeda u Jazinama

ĐUROVIĆ

„E, bio sam nekad igrač, pa sam Tuzlu doveo u četiri godine od republičke do prve lige, pa sam osvanuo na Baldekinu, pa sam dobio prvenstvo s jednim košem razlike protiv "Bosne", pa su mi to poništili, pa se i sad plašim, evo, koliko je, dva sata su, baš je vrijeme kao i onda u Šibeniku, nedjelja poslije osvojenog pehara, plašim se, sve čekam hoće li neki od ovih telefonskih poziva (svaki čas ustaje, zovu ga na telefon) biti taj da je neki novi Tupurkovski poništio svu ovu radost i rad. Ali ovaj put stvarno ništa nije bilo sporno“ – govorio je Vlade Đurović Mariju Garberu za Nedjeljnu Dalmaciju. Đurović je, prema riječima tadašnjega člana uprave Zdravka Jeraka, došao u Zadar za 10 000 maraka i smještaj u Hotelu Kolovare. Uz uvjet da mu osvojeno prvenstvo donese 100 000 maraka. Tko je u to mogao vjerovati?

 Statistika utakmice, 221 poen i 12 000 gledatelje - Košarka kakva je bila i gdje je bila nekada

Napisao: Nebojša Gunjević

Snimio: Zvonko Kucelin

Ovom smo pričom došli do kraja feljtona o zadarskoj košarci autora Nebojše Gunjevića Zadarske košarkaške priče. Ako ste poneku propustili pronaći ćete ih sve na jednom mjestu OVDJE.

Uz zahvalu autoru posebno hvala ide i majstoru fotografije Zvonku Kucelinu koji i dan danas u korak prati zadarske košarkaše, baš kao i te 1986. godine, i koji nam je ekskluzivno ustupio jedinstvene dokumente vremena.