Trener koji je Zadru donio najdraži trofej jučer je u dvorani Krešimira Ćosića dočekan s velikim ovacijama.

Emotivno je bilo jučer prije početka utakmice Zadra i viceprvaka Eurolige Anadolu Efesa. Na utakmicu je došao trener Zadra koji ih je 1986. odveo do naslova prvaka Jugoslavije protiv dvostrukog prvaka Europe, Draženove Cibone u što gotovo nitko nije vjerovao. Riječ je naravno o Vladi Đuroviću, a organizatori turnira uspjeli su u to kratko vrijeme skupiti i dio igrača koji su osvojili taj naslov.

U kratkoj ceremoniji prije utakmice na teren su izašli Petar Popović, Dražen Blažević, Stojko Vranković, Darko Pahlić, Ivica Obad, Stipe Šarlija i na kraju Vlade Đurović koji su dobili veliki pljesak. Prigodne darove Sport Eventa i KK Zadar dobili su iz ruku Zdenke Zrilić i Željka Žilavca.

Prije same utakmice između Zadra i Anadolu Efesa uhvatili smo trenera Đurovića i popričali sa njim dok nam ga nije "oteo" junak utakmice iz 86-e, Petar Popović. 

Za početak smo se osvrnuli na netom završeno Svjetsko prvenstvo i rezultat Srbije.

- Cijela zemlja je deprimirana. Ja sam komentirao prve tri utakmice na prvom programu Radio televizije Srbije pa su me optužili na društvenim mrežama da sam jako veliki pesimista. Vidio sam da nemamo dobre krilne igrače i da nemamo Teodosića, a kada dođu teške utakmice kao što je bila ona sa Španjolskom i Argentinom, tu je trebao Teodosić, a njega nismo imali i bilo je jako teško.

- Sada napadaju savez, Đorđević je smijenjen. Bio sam u Grčkoj, tamo je ista situacija, mijenjaju izbornika, smatraju da su trebali biti bolje plasirani. Mnogo dobrih ekipa je ispalo kao što su Litva, Grčka, Crna Gora, Turska, Srbija. Sad bi se svi htjeli plasirati na Olimpijske igre i svi traže organizaciju kvalifikacijskog turnira. Po mom mišljenju, ekipe koje su imale dobrog organizatora igre su najbolje i prošle. Recimo Češka, da su imali odličnog igrača Fenerbahčea, Jana Veselog, a da nije bilo Tomasa Satoranskog, njih ne bi bilo niti među 18. Satoransky ih je doveo do šestog mjesta, oni su se borili protiv Srbije za petu poziciju. Odličan playmaker i ekipa je imala vođu. Argentina je došla do srebra zahvaljujući Campazzu. Campazzo da je igrao za Srbiju, Srbija bi bila prvak Svijeta. Tko nema playmakera taj teško može proći. Pobjednici Španjolci po meni nisu bili najbolja ekipa na prvenstvu dok amerikanci s trećom ekipom nisu mogli očekivati više.

Vlade smatra da MVP NBA lige, Giannis Antetokounmpo nije igrač pobjedničkog mentaliteta.

- Kada su lagane utakmice, Antetokounmpo je odličan. U NBA se igra „men to men“ i onda on sa svojim atletskim sposobnostima dominira, zakucava, nije baš najbolji šuter, međutim u Europi se igra drugačije i na ovom Svjetskom prvenstvu se igralo drugačije. Na Akropolis kupu u Grčkoj prije prvenstva u utakmici protiv Srbije on je ubacivao lagane poene, zakucavao, publika je vrištala, ali kada je Srbija u drugom poluvremenu pojačala tempo, izjednačila rezultat, njega nigdje nije bilo. Tako je bilo i u Milwaukeeju, on je laganije utakmice igrao dobro, a čim je počeo Play-off, njega nigdje nije bilo. Po meni fantastične sposobnosti, ali ne razumije mnogo košarku jer on igra na isti način i kada je plus 10 i minus deset i taktički nije puno obrazovan.

Prebacili smo se na Zadar s kojim je prije 33 godine, tamo 1986. godine osvojio naslov prvaka Jugoslavije u čuvenom finalu protiv Draženove Cibone.

- To su mi najljepša sjećanja u životu. Imao sam sjajnu generaciju momaka koji su odigrali najbolje kada je bilo najpotrebnije. Cibona je tada bila kao kaznena ekspedicija, dobivali su sve po 20-30 razlike u Europi. Dobili su Žalgiris u finalu Kupa prvaka, očekivao bi da će biti 5-6 razlike, a oni su vodili preko 30 razlike, a stavili su drugu postavu pa je Žalgiris smanjio rezultat, a tada su za Žalgiris igrali Sabonis, Marčulionis, Kurtinaitis, Homičius. Znači, moji igrači su možda nadmašili i sami sebe. Najbolju utakmicu u životu je odigrao Stojko Vranković. On je u toj utakmici imao triple-double, koševe, skokove i blokade, međutim svi su se uhvatili Petra Popovića i njegovih 36 poena, 8 trica.

Popović je u toj utakmici u prvom poluvremenu postigao jedan poen, a 35 u drugom dijelu utakmice. Što ste mu rekli na poluvremenu?

- Bio sam vrlo oštar, svašta sam mu rekao i izgrdio ga, a između ostalog sam mu rekao da ima tri sina i šta će im pričati? Da je 10. travnja igrana utakmica u Zagrebu, a da je on izgubio. To je izgleda upalilo!

Kako ste pripremili momčad Zadra za tu odlučujuću utakmicu?

- Bile su duge pripreme, mi smo igrali nogomet par dana prije utakmice kada je Cibona igrala finale sa Žalgirisom. Kada smo na putu prema Zagrebu stali u jednom hotelu u kojem smo spavali, tamo sam održao jedno predavanje poslije večere, ujutro opet jedno predavanje  i mislim da sam dao svoj maksimum. Tada je trebalo biti psihijatar, ne psiholog i trener nego psihijatar da bi ti uvjerio igrače da oni mogu dobiti jednu Cibonu sa Draženom. Eto, dobili smo.

Kakvo je bilo slavlje u Zadru tih dana?

- To je bilo ludilo. Čuo sam da se na narodnom trgu tada pričalo preko megafona „Vlado ostani, Vlado ostani“, ali ja sam se već sve dogovorio s Crvenom Zvezdom. Oni su meni tijekom cijele sezone zviždali i negodovali, ali kada su vidjeli da dajem sve od sebe i da nisam loš trener, onda su me prihvatili. I sada poslije kada sam dolazio sa FMP-om u ABA ligi, dobio sam standing ovations, htio sam plakati.

Vlade Đurović upisan je i u šibenskim povijesnim knjigama. I tamo ste osvojili naslov prvaka Jugoslavije koji vam je oduzet.

- Ja sam sa Zadrom i dan danas šampion, a sa Šibenkom sam bio 18 sati nažalost. Ja nikada nisam čuo, ni prije toga, a ni poslije da je netko poništio utakmicu zbog sudačke pogreške. Evo sada u finalu prvenstva Srbije između Partizana i Zvezde. Partizan je vodio jedan razlike, a Zvezda je bila u napadu i Amerikanac Baron je krenuo u prodor, napravio je prvi korak i kada je vidio da neće moći doći do koša, napravio je još dva. Tri koraka, svi su to vidjeli, svi na tribinama su to vidjeli, međutim suci se nisu oglasili, igrač je dao koš, znao je da je napravio korake i odmah je pobjegao u svlačionicu. Za njim svi suigrači, slaveći, nitko nije ništa kontrolirao i Zvezda je postala prvak. Oglasio se tada savez, rekli su, jeste, koraci su bili, ovo je sramota za sudačku trojku i biti će kažnjeni, ali mi utakmicu ne možemo poništiti. Nama u Šibeniku su hladno poništili utakmicu. To je bilo vrijeme kada je bio već prisutan raspad Jugoslavije, Bosna je bila kohezijski faktor, predsjednik predsjedništva je bio Branko Mikulić, a glavni privredni poduzetnik je bio Židov Emerik Blum koji je radio u Sarajevu, oni su zvali predsjednika košarkaškog saveza i tražili da se utakmica mora poništiti. Oni su mogli poništiti i mogli su staviti da se utakmica igra bez gledatelja recimo u Rijeci, a oni su stavili da se igra u Novom Sadu koji je zemljopisno dva puta bliži Sarajevu nego nama i ja to nisam prihvatio, Dražen se isto složio s tim i nismo otišli.

Za kraj nas je zanimalo ako je ikada nakon te utakmice pričao sa Ilijom Matijevićem koji je dosudio taj posljednji prekršaj nad Draženom, koji je pogodio oba slobodna bacanja i donio Šibeniku pobjedu i naslov prvaka.

- Nisam nikada razgovarao sa njim i ne bi niti želio razgovarati. On je nama napravio najveći problem. Prvo, mi smo imali pet poena razlike, do kraja je ostalo malo vremena. On je tada malom Ivici Žuriću koji je tada imao nepunih 17 godina dva puta svirao korake, oni su dali šest poena i onda smo se morali vaditi s tim slobodnim bacanjima Dražena. Da je Dražen promašio jedno, ja sam mu rekao, majstore, trebamo jedno, bio bi produžetak i nitko ne bi rekao ništa. Dražen nije poslušao, zabio je oba i desilo se to što se desilo, rekao je za kraj legendarni trener i a nije propustio ni pohvaliti organizaciju Zadar Basketball Tournamenta i načuditi se kako se već šestu godinu u Zadru održava najjači pripremni turnir u Europi.