Jurković: Mislim da smo previše toga uzeli od Amerikanaca.

Na čelu ŽKK Folka Borovje je Slobodan Jurković koji svoje bogato trenersko iskustvo i dalje prenosi mladim košarkašicama, a ove sezone je njegova seniorska ekipa opet igrala u kvalifikacijama za Prvu ligu.

 - Gotovo je nemoguće da se liga završi, a ionako je već poznato da su Mursa Vros iz Osijeka i KAŽL iz Splita dvije najbolje ekipe koje između sebe trebaju odlučiti tko će direktno u Prvu ligu. Ostale ekipe koje su sudjelovale uz nas smo odigrali više zbog održavanja kontinuiranog natjecanja jer smo jednostavno htjeli da naša juniorsko-seniorska ekipa uz pojačanja iz Trešnjevke ima dvadesetak utakmica ove sezone - kaže Jurković na početku razgovora koji je na čelu ovog kluba od njegovog osnutka 2005.godine.

- Mi smo osnovani da bi bili druga ekipa tadašnje Croatie. Kada se Croaatia ugasila mi smo nastavili raditi s mladima sve do danas kada kroz šest škola košarke i sve selekcije imamo oko 250 djevojčica. Na ovo razdoblje zadržavanja kontinuiranog rada sam posebno ponosan jer smo se etablirali kao značajan klub u radu s djecom u Zagrebu.

Folka Borovje je uz osvajanje prvog mjesta ove sezone u Drugoj ligi već nastupila na poluzavršnici PH za djevojčice u Dubrovniku, a zapaženu sezonu bilježila je i U15 selekcija koja se nalazila na drugom mjestu regije Centar s dobrim šansama da se plasira na zavrršni turnir.

Jurković koje je rođen u Delnicama i nakon samo tri mjeseca preselio u Karlovac gdje je košarku upoznao i igrao u tamošnjem Željezničaru. Na početku i na kraju svoje trenerske karijere radio je u ženskoj košarci. Posebno ističe razdoblje u Ciboni od 1978. do 1981.godine. Prije tog razdoblja radio je kao trener kadetkinja i juniorki Trešnjevke, a vodio je i seniorsku ekipe Trešnjevke na oproštaju Ružice Meglaj Rimac u utakmici protiv Željezničara iz Sarajeva. Nakon toga radio je u omladonskom pogonu tadašnje Industromontaže, a slijedili su izazovi u Dubrovniku, Mariboru, Osijeku, Slavonskom Brodu, Dubravi i opet u Željezničaru iz Karlovca.

- Iza mene je 21 godina profesionalnog trenerskog rada kroz ekipe koje sam vodio u Hrvatskoj tadašnjoj ligi, odnosno II.ligi bivše države. Uvjeren sam da sam trener u Hrvatskoj koji je vodio najviše klubova u svojoj karijeri. Dva puta sam bio u SAD kada sam bio trener Cibone i Osijeka. Mislim da smo previše toga uzeli od Amerikanaca, jer u to doba bivše države kada smo odlazili u Ameriku mi smo uzimali samo dio njihovog načina rada. Zanemarili smo tehniku i osnovne košarkaške elememte. Podržavam HKS u idejama rada s mladim trenerima i vjerujem da možemo ići na bolje iako je ženska košarka daleko mogućnosti na kojima je recimo u Sloveniji i Mađarskoj. Često putujemo u Sloveniju i Mađarsku, pa preko našeg tradicionalnog Božićnog turnira vidimo koliko su oni ispred nas. Moramo razlikovati i reći da pod uvjetima i standardu muška i ženska košarka nisu u istom procesu.

Za žensku košarku vezan je i period rada u Češkoj (mjesto kraj Brna) i Austriji (Vels), a 1995.godine bio je kordinator ženske košarke za Hrvatsku. Dugi niz godina radio je kao instruktor KSZ-a, voditelj sportskih škola na nivou grada, a sada mu je najveća preokupacija Folka Borovje.

- Ponosan sam na naše trenere koji su u stalnom kontaktu s djecom i želji da kroz određene programe putem interneta sportsku formu nastave održavati unutar četiri zida iako to sigurno nije lako. Stručni rad u klubu će biti bolji povratkom Marije Kovač Mijač s porodiljnog dopusta. Nakon što prođu ovi svi problemi s kojima se ja u svom životu nisam susreo praktički će svi morati krenuti od početka. U cijeloj ovoj nesreći dobra je činjenica da su škole ostale neoštećene što se tiče dijela grada gdje mi organizirano radimo. Nažalost moram istaknuti i da su prije ovih problema s koronavirusom i potresom higijenski uvjeti u školama mogli i morali biti puno bolji.

Bez velikog entuzijazma unatoč svojim godinama teško bi klub radio i djelovao kao što to danas čini.

 - Ja se divim klubovima iz manjih sredina s kojima igramo u ligama kao što su Petrinja, Sisak, Koprivnica, Čakovec, Zaprešić jer im nije lako raditi u današnjim okolnostima. Mi imamo privilegiju da u Zagrebu imamo zadovoljavajuće mogućnosti iako smo svjesni da će se ovaj problem s koronavirusom i potresom značajno osjetiti i na sportskom planu. Gotovo je izvjesno da će tu nepogodu uz veće klubove osjetiti i mi kao manji klubovi i da svi moramo početi razmišljati na drugačiji način. Bez pomoći roditelja gotovo je nemoguće raditi na ozbiljnijem nivou i sada bih rekao da je najvažnije da se sačuvaju radna mjesta zato podražavam ovu anketu SDUŠ-a za pomoć klupskim zaposlenicima.

I popularni ”Jura” u ovom razgovoru nekoliko puta je istaknuo važnu pomoć roditelja.

- U vrijeme prije rata članarina se nije naplaćivala, ali danas je to jednostavno jedina mogućnost da se pokriju određeni troškovi. Moj zet Luka Stepančić (rukometni reprezentativac) uvijek ističe kako je u Mađarskoj organizirana sportska škola i mi kao država morati ići prema tom načinu ako želimo dobro našem sportu, zaključio je Jurković koji se malo našalio i na svoj račun .

- Ipak sam u rizičnim godinama za koronavirus i ne napuštam svoj dom. Hvala sinu koji mi donese ono potrebno da ovaj period što lakše prebrodimo.