Intervjui
Učitelji košarkaške igre usmjeravaju učenike na stjecanje pravilnih navika i brzih reakcija u igri

Učitelji košarkaške igre usmjeravaju učenike na stjecanje pravilnih navika i brzih reakcija u igri

Autor: Branko Tabak Photo: Marin Sušić - HKS

U drugom dijelu intervjua s prof. dr. sc. Slavkom Trninićem nastavili smo razgovarati o cjelovitoj pripremi i cjelovitom razvoju igrača.

Na predavanju u Zadru 24.5.2019. objašnjen je drugi dio teoretskog okvira cjelovitog razvoja igrača. Slušajući razlaganje o sustavu cjelovitog razvoja igrača rečeno je da poticanje razvoja karakteristika igrača treba obuhvatiti razvoj talenta, psihosocijalni razvoj, osnovne kretne vještine, sportsko – specifične vještine te mobilnost, agilnost, brzinu, jakost, snagu, selektivnu hipertrofiju i izdržljivost. Iskazano je da sportski znanstvenici, treneri i učitelji košarkaške igre imaju odgovornost da potiču višesmjerne i višedimenzionalne promjene. Takav pristup u oblikovanju i provedbi cjelovite sportske pripreme za mlađe dobne skupine kao i za seniorske igrače su preduvjet oblikovanja vrhunskih igrača i vrhunske izvedbe. Sudionici predavanja su postavljali niz pitanja i potpitanja koja su obuhvatila rješavanje problema u košarkaškoj praksi. Razmjenjivane su misli o području kako kombinirati programe treninga s obzirom na zahtjeve u suvremenoj košarci.


SLAVKO TRNINIĆ: Nedostatno igračko iskustvo i niska razina usvojenosti vještina utječu na prilagodljivost igrača na situacije u igri, kao i na njihov osjećaj za igru.

KOJI JE „PUT“ STJECANJA VJEŠTINE U VIŠEGODIŠNJEM TRENAŽNOM PROCESU?

Niska razina stečenih vještina može ograničiti unaprijeđivanje izvedbe, ali i razvoj i iskoristivost potencijala igrača. Čini se kako je razvoj igrača pod utjecajem: genetskog potencijala, trenažne i biološke dobi, sportske pripreme i razine natjecanja, te specifičnog okruženja koje djeluje na pojedinog sportaša. 

Dvije važne sastavnice vježbanja su količina (broj pokušaja) i varijabilnost vježbanja na situacijskom treningu. Napredovanje u osnovnim vještinama te u kombinacijama vještina utječe na unaprijeđivanje individualne i timske izvedbe. Što je količina vježbanja veća, osobito u početnoj fazi vježbanja tada se vještina brže i bolje formira. Stjecanje vještina do razine prenaučenosti, određena je kontinuitetom treniranja, pravilnom raspodjelom programa treninga koji treba obuhvatiti ponavljanje i primjenu vještina u različitim situacijama igre na unutarnjim i vanjskim pozicijama te u suradnji sa suigračima. Pritom u situacijskom treningu vještine se ponavljaju u odnosu na poziciju u igri (specifične vještine) kao i u odnosu na zadatke unutar specifične uloge igrača koje su povezane sa njegovim pojedinačnim kretnjama u taktičkim sustavima igre. Stjecanje psiholoških vještina kao i tehničko-taktičkih vještina utječu na unaprijeđivanje individualne i timske izvedbe. Posebnu važnost u procesu učenja i uvježbavanja psiholoških vještina imaju razvoj samosvijesnosti i samopouzdanja kao temeljne vještine, ali i sposobnost usredotočenosti pažnje, perceptivno – kognitivne vještine (npr. prepoznavanje i predviđanje događaja u igri), upravljanje energijom i pozitivan samogovor (vještine izvedbe) koje se reflektiraju na učinkovitost izvedbe. Mislim da razina spremnosti i motivacije za stjecanjem vještina utječu na kontinuitet u napredovanju u izvedbi, na selektivne kompenzacije nedostataka pojedinog igrača, ali i na optimizaciju razvoja cjelokupnog potencijala. Pritom, poticanje razvoja odlučnosti u raznim oblicima u igri se razvija podržavanjem rizičnosti u izvedbi.

JE LI NEDOSTATNO NATJECATELJSKO ISKUSTVO IGRAČA I NISKI OSJEĆAJ ZA IGRU MOŽE OGRANIČITI RAZVOJ POTENCIJALA I STVARNE KVALITETE IGRAČA?

Nesumnjivo je da „nedostatno“ igračko iskustvo utječe na igračevu prilagodljivost i osjećaj za igru i može ograničiti razvoj talenta i psihosocijlani razvoj. Može utjecati na igračevo samopouzdanje, na primjenjivost znanja i vještina u igri, ali i na mogućnost adaptacije na različite situacije u igri. Stručno znanje i iskustvo trenera upućuje kako iskusniji igrači imaju veći stupanj razumijevanja igre što je jedan od preduvjeta njihove dominacije nad manje iskusnim igračima. Praksa pokazuje kako su iskusniji košarkaški brži i točniji u taktičkim odlukama, ali su i u prednosti što se tiče prepoznavanja i predviđanja događaja u igri kao i u selektivnom odlučivanju i reagiranju u igri. 

KOJI JE NAJOSNOVNIJI KVALITET U KOŠARCI U NAPADU I OBRANI?

Temeljna vještina igrača je znati igrati u obrambenom i napadačkom stavu. Znati igrati 1 na 1 u fazi napada i obrane je temeljna karakteristika pojedinog igrača. Tako primjerice, sposobnost igranja obrane 1 na 1 bez pomaganja suigrača je temeljni preduvjet ostvarenja individualne odgovornosti u obrani. 

Isto tako sposobnost individualnog kreiranja otvorenog šuta ili kreiranja šuta suigraču pravovremenim dodavanjem kod „vezivanja“ 2 ili 3 obrambena igrača čine najosnovnije kvalitete igre u košarci.  

Igrači trebaju prepoznavati kako nadigravati protivnika u napadu kada je obrambeni igrač blizu, kad mu je lijeva ili desna noga ispred, kada je viši ili niži u tjelesnoj visini, kada je brži i agresivniji od protivnika jer to određuje način odlučivanja i reagiranja u igri.  

Pri tome najvažnije je u stjecanju vještina inzistirati kod igrača da razvija: individualnu tehniku i taktiku, sposobnost zadržavanja ravnoteže i kontrole tijela, brzinu pretvaranja neravnotežnog u ravnotežni položaj, spremnost za reakciju jer su one preduvjet razvoja učinkovite inidividualne i timske izvedbe u fazi obrane i napada. 


U ČEMU SE PRIMARNO OČITUJE EKSPERTNO ZNANJE UČITELJA I TRENERA KOŠARKAŠKE IGRE?

Mislim da je za učitelje košarkaške igre presudno stručno znanje i iskustvo na koji način poticati cjeloviti razvoj igrača. To nije moguće bez poznavanja povezivanja različitih tehnologija treninga koje čine cjelovitu sportsku pripremu. Isto tako učitelje ili trenere košarkaške igre oslikava koliko su u stanju unaprijediti sustav poučavanja tehničko-taktičkih znanja i vještina u igri te kako i na koji način poučavaju pravila taktičkog odlučivanja ako/onda, što neposredno utječe na povećanje stupnja razumijevanja igre. Učitelji košarkaške igre bi trebali osposobiti igrača i unaprijediti im tehničko-taktičke, kondicijske i psihološke vještine do razine prenaučenosti da bi potaknuli razvoj cjelokupnog potencijala igrača.

S druge strane ekspertno znanje trenera se primarno očituje u stupnju poznavanja igre, u sposobnosti prenošenja znanja igraču, vještinama i umijeću uspješne komunikacije s igračima, klupskim strukturama i medijima. Nadalje, stručno znanje trenera očituje se u oblikovanju sustava igre na temelju jakih i slabih strana svakog igrača i cijele momčadi, u određivanju i mijenjanju zadataka unutar uloga u pojedinim taktičkim sustavima igre te u vođenju igrača, momčadi, treninga i utakmica. Poseban značaj ima utjecaj učitelja ili trenera na poticanje razvoja poželjnih osobina ličnosti i motivacije kod pojedinih igrača. Stvarne promjene psiholoških obilježja igrača mogu se očitovati na cijelu karijeru košarkaša.

KOJI SU PREDUVJETI NATJECATELJSKOG USPJEHA I RAZVOJA KOŠARKAŠKE IGRE?

Mislim da nije moguće ostvariti natjecateljski uspjeh i razvoj košarkaške igre bez posvećenosti u stvaranju vrhunskih igrača i vrhunske izvedbe. Posebnu važnost u stvaranju sportskog postignuća i razvoja košarkaške igre imaju igrači koji stvaraju inovacije u izvedbi, koji su stabilni u učinkovitosti u izvedbi te oni koji uspješno obavljaju zadatke unutar pozicije i uloge u igri. Isto tako bez kontinuirane, konstruktivne promjene individualne i timske izvedbe i razvoja pravila košarkaške igre nema unaprijeđivanja igre. Tako primjerice, ne možete razvijati individualnu i timsku izvedbu kod pojedinog igrača bez stjecanja raznovrsnih pojedinačnih i kombiniranih vještina do razine prenaučenosti, bez visokog stupnja razumijevanja igre, bez poticanja kreativnosti, maštovitosti i spontaniteta u izvedbi, osobito u mlađim dobnim skupinama. Bez sustava stupnjevitog poučavanja košarkaške igre, od škole košarke do kraja sportske karijere, bez primjene kombiniranih modela treninga nije moguće kontinuirano razvijati nove profile superiornih igrača. Što se sustavnije uči i uvježbava vještina, što se napornije trenira, prije će se izgraditi karakter igrača, unaprijediti temeljne i napredne vještine kao i razina cjelovite pripremljenosti igrača. Igrače treba poučavati da se nikad utakmica ne smije izgubiti zbog nepripremljenosti pojedinih igrača ili cijele momčadi. Postoji stav u profesionalnoj košarci tko se prvi preda će izgubiti utakmicu što oslikava moralnu, mentalnu i fizičku kondiciju kao i psihološku pripremljenost igrača i cijele momčadi. 

POSTOJI POSTAVKA DA VELIKE TRENERE STVARAJU VELIKI IGRAČI?

 Vrhunski igrači stvaraju i kontroliraju igru i rezultat, ali i čine prosječne igrače natprosječnim, natprosječne izvrsnim što vam nikad ne pokazuje statistika igre, već znanje, iskustvo i oko stručnjaka.To je najteži posao koji zahtjeva vrhunske učitelje koji oblikuju realizatore, a ne „slušače“ koji potiču razvoj odlučnosti, koji igračima vrhunskog potencijala dozvoljavaju rizičnost u izvedbi. 

Nekad su se s takvim vrhunskim igračima provodile selektivne korekcije pogreški u izvedbi, ali i stvarale nove navike na treningu te procjenjivalo pojedine igrače kroz utakmice s najkvalitetnijim selekcijama. Bez redovitog specifičnog i individualnog pristupa pojedinom igraču te bez stjecanja međunarodnog iskustva i međunarodnog kvaliteta teško je oblikovati velike igrače koji su nositelji igre i rezultata klupskih i nacionalnih selekcija.



JE LI HKS I UHKT TREBAJU USMJERAVATI PROCESE KOJI SU U POZADINI RAZVOJA NAŠE KOŠARKE?

Hrvatski košarkaški savez i Udruga hrvatskih košarkaških trenera trebaju biti regulativni sustav koji će utjecati na kontinuitet edukacije učitelja i trenera košarkaške igre. Stručni timovi bi trebali oblikovati operativne programe koji će se primijeniti na tečajevima usmjerenim na usvajanje specifičnih znanja za rad s djecom s različitim dobnim skupinama. Poseban naglasak trebao biti usmjeren na razvoj atipičnih igrača kao i na razvoj sposobnosti i vještina za igranje na višestrukim pozicijama u obrani i napadu koji zahtjeva vrhunska košarka. S tim u vezi potrebno je istaknuti kako način rada u klubovima utječe na hrvatsku košarkašku zbilju, a samim tim i na rezultate klubova i reprezentacije. Smatram da bi postavljanje sustava za cjeloviti razvoj igrača, uz provedbu besplatnih tečajeva za stvaranje vrhunske izvedbe, dugoročno pomoglo u oblikovanju novih profila stručnjaka i igrača. 

JE LI FAZA RAZVIJANJA POVJERENJA U UČITELJA KOŠARKAŠKE IGRE KLJUČNA U IGRAČKOM RAZVOJU MLADOG IGRAČA?

Jedan od preduvjeta uspješne komunikacije s mladim košarkašima je uspostaviti povjerenje na relaciji učitelj-igrač. Učitelji košarkaške igre trebaju poticati razvoj povjerenja pomoću autoriteta znanja i ličnosti, aktivnog slušanja učenika i na temelju empatijskog odnosa. U adolescenciji su aktivno slušanje i iskrenost temeljni preduvjeti uspostavljanja povjerenja.  Isto tako potrebno je poticati autonomiju, kompetenciju kod pojedinog mladog igrača i omogućiti mu uspostavljanje identiteta na način da u razdoblju prijelaza iz djetinjstva u odraslu dob im se omogući da sudjeluju u odlučivanju. 

Svojim pristupom treneri kod igrača mlađih dobnih skupina trebaju utjecati na pravilne vrijednosti, stavove i uvjerenja. Pritom trebaju obratiti pažnju na aktivno slušanje (npr. u kojem igrač pokušava razumjeti što trener govori i zahtjeva u izvedbi, kao i zahtijavati kontakt očima) kod objašnjavanja važnosti svakog pokreta te na posljedice na igračku učinkovitost ako se propustilo usvajati pravilnu izvedbu. To proizlazi iz činjenice što pravilno usvajanje vještina utječe na razvoj sportsko-specifične brzine i agilnosti kao  i na iskoristivost cjelokupnog potencijala, na jednostavno nadigravanje u igri, na stvarnu kvalitetu igrača, na produljenje igračke karijere ali i na smanjenje frustracija u igri. Kada se usvoje osnove igre na razini prenaučenosti tada se mogu usvajati efikasno različiti sustavi igre. Kad igrači usvoje vještine na razini prenaučenosti tada trener može razvijati slobodnu i nepredvidivu igru  poučavajući igrače što mogu, što moraju i što ne smiju učiniti kad imaju loptu, kad dodaju loptu i kad nemaju posjed lopte. Tako primjerice, u juniorskoj selekciji kada nemate školovane igrače onda ste kao trener primarno usmjereni na zahtjeve što pojedini igrač mora učiniti unutar nekog odabranog taktičkog sustava igre što nesumnjivo ne potiče razvoj kreativnosti, maštovitosti i spontaniteta igre.  

Nadalje, poticanje kod igrača razumijevanje važnosti pravilnih navika i brzih reakcija u igri je temeljna zadaća učitelja košarkaške igre. Igrači koji imaju izraženu savjesnost, discipliniranije i odgovornije vježbaju temeljne i napredne vještine. Učitelji košarkaške igre su usmjereni na prepoznavanje koliko pojedini igrač može i koliko pomaže u igri. Metoda stvaranja igrača mora biti primarna, a ne metoda eksploatacije trenutne kvalitete igrača. To su dva različita pristupa u procesu sportske pripreme. Ono na što se uvijek moramo vraćati su unaprijeđivanje vještina i umijeća u izvedbi te usmjerenost na svrhu i primjenu vještina u različitim situacijama u igri. Shvaćanje važnosti ponavljanja najdosadnijih i najvažnijih „detalja“ unutar vještine do razine prenaučenosti je presudno u razvoju stvarne kvalitete igrača. Osim navedenog sportsko odgajanje igrača treba biti usmjereno na stjecanje normi ponašanja koje su preduvjet pravilnog kodeksa ponašanja, ali i način smanjivanja odstupanja u ponašanju igrača unutar momčadi. 

Prof.dr.sc. Slavko Trninić če treći dio predavanja na temu „Sustav cjelokupnog razvoja igrača od U-8 do U-19“  (nastavno na predavanja održana u Solinu i Zadru) održati u Osijeku  25. lipnja s početkom u 17 sati u dvorani Gradski vrt.