Intervjui
Upoznajte riječkog samuraja, 'Profesora' i novopečenog reprezentativca: „Kažu mi da puno mudrujem…“

Upoznajte riječkog samuraja, 'Profesora' i novopečenog reprezentativca: „Kažu mi da puno mudrujem…“

Autor: Paulo Sarić Photo: Basketball.hr (Šime Zelić)

O svemu po malo. Domagoj Vuković u velikom intervjuu progovara o svojim košarkaškim počecima, ljubavi prema gitari i očekivanjima od nadolazeće sezone…

Njegov je talent prepoznat u mladoj dobi, a fizičke su karakteristike intrigirale brojne trenere. Donijelo mu je to seobu u Split i prije punoljetnosti, a onda su stvari negdje skrenule s pravog kolosijeka. Makar je tako izgledalo površnim pratiteljima…

Idućih je nekoliko godina taborio po A1 ligi, daleko od staza koje su mu se predviđale, a onda je prošlog ljeta stigao poziv Zadra. Danas, godinu dana kasnije nosi reprezentativni dres i u dobroj je situaciji da se izbori za bitnu rolu u jedinom hrvatskom abaligašu s Jadrana. Riječ je, dakako, o Domagoju Vukoviću, mladiću koji plijeni izgledom na košarkaškom terenu i zakucavanjima kojima diže zadarsku publiku na noge.

Kako je sve počelo, zbog čega se odlučio baš za košarku?

- Ne postoji neki spektakularan razlog. Rijeka je uvijek bila jako kišan grad, pa sam se radi čestih kiša i prehlada odlučio za dvoranski sport. Košarku sam počeo trenirati jer sam bio viši od ostalih, zajedno s jednim dečkom iz razreda još kada sam bio u drugom razredu osnovne škole – započeo je razgovor jedan od najatraktivnijih igrača Zadra i novopečeni Zulin „Kinez“ te nastavio - kako su se u Rijeci klubovi osnivali i gasili tako sam i ja prelazio iz jednog u drugi sve do dolaska u Akademiju gdje sam odradio juniorski staž – kazuje Vuković.

Akademija je poznata „Vujina akademija“ koja je prije nekoliko godina u svojim redovima okupila mlade i talentirane košarkaše. Bili su tu Dragan Bender, Ivan Bender, Paolo Marinelli… Jasno, i Domagoj Vuković.

FOTO: Šime Zelić (Basketball.hr)

Kasnije je pogon prebačen u Split, a Vuković je iz Akademije ušao u prvu momčad nekadašnjeg trostrukog prvaka Europe. Bila je to mlada i talentirana ekipa koja bi, da je ostala skupa, imala potencijala za velike stvari. Kako je mladom košarkašu bilo prilagoditi se na novo okruženje, novi grad?

- Tu sam se prvi puta susreo s dva treninga dnevno što je na prvu bio veliki šok. No, u ostalim je aspektima bilo divota. Nisam imao problema s prilagodbom. Pri tom mislim na one klasične stvari: kuhati, prati veš, spremati tanjure itd. Kući sam dolazio tek ljeti te za Božić i Uskrs.

Mlad je počeo trenirati, a mlad je počeo i pratiti košarku. Iako nema igračkog uzora u pravom smislu te riječi, kao najdražeg igrača ističe Dwaynea Wadea.

- Iako sam NBA slabije pratio, košarku sam često gledao. No, on mi je posebno zapeo za oko. Nikada nisam bio zagriženi fan i gledao svaku utakmicu, no pratio sam. Pogotovo utakmice Zadra, Cibonine utakmice u Euroligi... To se uvijek pratilo. Sjećam se kad je Zadar osvojio Jadransku ligu. Znam točno gdje sam bio i što sam radio u tom trenutku… - prisjeća se Vuković kroz smijeh dodajući da ovo nije kupovanje navijača. Nije tada bilo puno mogućnosti, gledalo se ono što je bilo na HTV-u i ostalim nacionalnim televizijama.

Vuković je nakon Splita otišao u Zagreb kod trenera Jusupa, da bi preko Zaboka i Osijeka došao do Zadra. Dodamo li tu i rodnu Rijeku ispada da je 24-godišnjak živio u svih pet najvećih hrvatskih gradova.

- Svugdje mi je bilo lijepo. Svaka je strana, doduše, imala određenu negativnu sitnicu, ali zaista sam se svugdje brzo prilagodio. Pogotovo u Osijeku. Momci su zaista bili super i mislim da smo odradili super sezonu. Bili smo na rubu polufinala doigravanja i ispali od Splita u zadnjoj utakmici. U Zaboku je jedina mana bila svakodnevno putovanje iz Zagreb gdje sam u to vrijeme živio. U Splitu mi je, kao što sam već rekao, zaista bilo genijalno. Jedina negativa je bilo kašnjenje plaća koje je bilo uistinu veliki problem. Dok sam bio u Zagrebu dugo sam se vremena vraćao iz ozljede. Vodio me trener Jusup s kojim nisam baš kliknuo, no momci su bili da bih riječ rekao. Uglavnom, svugdje sam se uklopio bez puno muke i svaka sezona mi je bolja od prethodne – dao je visoki Riječanin kratak presjek svoje karijere na koncu došavši do Zadra – ovdje mi je sve super, od publike do svlačionice. Iako ostaje žal za neplasmanom u finale kupa ili prvenstva.

FOTO: Šime Zelić (Basketball.hr)

Kako je sam rekao, Vuković napreduje iz sezone u sezonu. Dugo ga se vremena smatralo talentiranim igračem i čekalo dizanje igre na višu, abaligašku razinu, što se dogodilo prošle sezone. Donijelo mu je to i poziv u reprezentaciju za turnir Borislava Stankovića u Kini.

- Imali smo zadnji klupski ručak kada me nazvao izbornik Anzulović. Dobro sam odigrao prošlu sezonu i zadovoljan sam svojim igrama, no ipak nisam očekivao poziv. Imamo puno internacionalaca, pogotovo na mojoj poziciji. Počevši od Darija Šarića, Hrvoja Perića, Tomislava Zubčića, Željka Šakića… No, dogodili su se neki otkazi i dobio sam priliku koja mi je puno značila. Pokazao sam se izborniku i široj javnosti.

Posebno je dobra bila posljednja utakmica u zemlji svile i baruta kada je plavoj ekipi najmnogoljudnije zemlje svijeta ubacio 14 koševa uz deset skokova.

- Općenito gledano, cijeli sam turnir dobro odigrao. Imao sam nekih problema s osobnim pogreškama u prve dvije utakmice, ali ostale sam role dobro odradio. Problemi s faulima su me koštali pokoje minute i malo boljih brojki, no mogu biti zadovoljan.

Kako je bilo u Kini?

- Fenomenalno. Dosta nas je prošlo pripreme u šestom mjesecu pa je postojalo određeno zasićenje od treninga te se bilo malo teško pokrenuti, ali kada smo došli tamo sve je bilo super. Skupila se dobra ekipa… U Kini je bilo stvarno super. Od druženja, organizacije, samih utakmica… Šopinga! – kroz smijeh kazuje 24-godišnji krilni igrač i nastavlja – to je stvarno drugi svijet. Jedino im je hrana loša. Svi smo izgubili pokoji kilogram.

Vremena za turističko obilaženje doma jedne od najstarijih civilizacije nije bilo previše, nije pao ni posjet Kineskom zidu koji se nalazi oko 1.500  kilometara sjevernije od Šenžena, a Kineskinje, kaže nije ni gledao. Ipak ima svoju pametnu, lijepu i mladu Zagrepčanku.

Znam neke koje će ova informacija rastužiti…

FOTO: KK Zadar

No, vratimo se na Zadar. U Donatovom je gradu prvi puta nakon razdoblja u Splitu zaigrao u ABA ligi. Bila je to prilika za iskorak. Kakva su bila očekivanja prilikom povratka u Dalmaciju?

- Nije tajna da sam već par godina bio u kontaktima sa Zadrom. Nisam imao velika očekivanja, htio sam tek pokazati da mogu igrati na toj razini i da 'traženje' po A1 ligi nije moja razina. Znam da nije. Mislim da sam uspio u tome i ove godine očekujem veću ulogu u momčadi. Ne postoji osoba koja od Domagoja Vukovića traži više od mene samog! Meni puno više odgovara abaligaška košarka nego ona koja se igra u A1 ligi.

Odlaskom ponajboljeg igrača Zadra iz prošle sezone Ive Ivanova otvorila mu se prilika ne samo za više minuta, već možda i za ulogu startera.

- Očekujem povećanje minutaže i mislim da je to u planu. Ali, još uvijek nismo kompletni i ne znam koga ćemo dovesti. Hoće li to biti igrač na mojoj poziciji, neki combo-visoki igrač… No, sve ovisi o mojoj igri. Koliko pružim na parketu, toliko ću igrati. Ne bježim od toga.

Kako bi opisao sebe kao košarkaša?

- Teško pitanje… Uistinu teško pitanje… - stao je i razmislio nekoliko sekunda mladi Riječanin. Jasno, nije lako pričati o sebi.

- Volim asistirati, volim lijepo dodati. Volim kada cijela ekipa dobro igra i sretan sam kada su i drugi zadovoljni. Nikad nisam gledao sebe i svoju statistiku. To je moja najbolja karakteristika.

FOTO: Šime Zelić (Basketball.hr)

Vuković je prošlu sezonu pod trenerom Aramisom Naglićem počeo na krilu. Kako je vrijeme odmicalo, tako se malo po malo 'podizao' na četvorku, poziciju koju je igrao veći dio karijere.

- Prošle smo godine imali dosta problema s ozljedama te sam čak i većinu sezonu trenirao na krilu, na trojci. U match-upu s Brzojom ili Božićem. Na prvu mi je bilo teško prilagoditi se jer se radi o drugoj poziciji i drugačijoj igri od one na koju sam navikao – ganjanje igrača kroz blokove, primanje brojnih 'staggera', uzastopni blokovi… Na početku mi je bilo teško jer sam ipak navikao na malo sporiju igru. Postavi blok, izguraj nekog, zagradi. Mislim da sam se na kraju uspio snaći i solidno odigrati. Volim raširiti reket te izvana ići na skok u napadu. Lani je Ive bio glavni za leđnu igru te smo se koncepcijski poklopili, pa smo kada je on bio na terenu napadali iz leđne igre, a kada sam ja bio na parketu širili reket.

U Zadru su mu nadjenuli nadimak „Profesor“. Neuobičajeno za košarkaša…

- Prvi glas – pomalo je iznenađen novopečeni hrvatski reprezentativac.

Razlog nadimku je način na koji daje izjave. Mirno, staloženo. Akademski.

- Znali su mi reći da volim mudrovati. Da sam mudrac… Možda se radi o tome. Uf, naći će se neki treneri u ovim rečenicama – u šali će Vuković.

FOTO: Šime Zelić (Basketball.hr)

U razgovoru je smiren i staložen, na terenu oduševljava atleticizmom i atraktivnim zakucavanjima. No, kakav je Domagoj van parketa?

- Volim popiti kavu sa suigračima, volim otići na more. Obožavam društvene igre te imam društvo iz Zagreba s kojima igram – zaintrigirao nas je Vuković.

Očito nisu u pitanju poker, briškula ili trišeta jer bi to spomenuo. Dakle, o čemu se radi?

- Teško da će itko znati. Seven Wonders, Settlers of Catan... Prije godinu dana sam počeo svirati gitaru, tako da me to zaokupljuje u slobodno vrijeme. Da mogu, kada osvojimo naslove, zasvirati i razveseliti ljude – otkriva bivši igrač Splita i Zagreba.

Jesi li uspio naučiti svirati u godinu dana?

- Znam odsvirati neke pjesme. Ne mogu reći da sam dovoljno dobar, ali mislim da bih mogao napraviti solidnu atmosferu. Najviše volim svirati ex-yu rock. Čorba, Film, Azra…

Ipak dolazi iz Rijeke koja je stari rokerski grad.

Napravimo odmak od glazbe. Voliš piti kavu, živio si u svih pet najvećih hrvatskih gradova… Korzo, Cvjetni ili Kalelarga?

- Splitska riva. Terme rade punom parom, sumpor se i dalje osjeti, ali splitska riva mi je broj jedan.

FOTO: Šime Zelić (Basketball.hr)

Kako mu je cura iz Zagreba, Vuković se na slobodne dane zaleti do metropole, a za vikend ona dođe u Zadar pa daljina i usamljenost ne predstavljaju veliki problem. Ostatak slobodnog vremena, kojega tijekom sezone i nema previše, provodi gledajući filmove, igrajući PlayStation i družeći se sa suigračima. Koliki problem predstavlja zgusnuti ritam sezone?

- Zavisi koliko igraš, jesi li starter, igraš li 25 ili deset minuta. No, svakako je naporno. Prije svega psihički. Prošle nam se godine znalo dogoditi da idemo u Zabok, iz Zaboka u Beograd, iz Beograda po srbijanskim kaldrmama do Bara i na koncu natrag do Zadra. Ići na turneju u autobusu s 20 znojnih likova nije baš ugodno. Putovanja teže padaju nego samo treniranje i igranje. A i pripreme su stvarno naporne… - zaustio je Vuk i kazao – pripreme su paklene. Ne sramim se to reći i ne sramim se prigovoriti. No, to se mora napraviti. To je dio posla.

Teško je, kaže, usporediti intenzitet ovosezonskih i lanjskih priprema. U klubu više nema Jurice Šanga koji je poznat kao vrhunski stručnjak za kondicijsku pripremu, no sad je tu Mario Mandir koji nikoga ne štedi.

- Ovo su možda i najjače pripreme u mojoj karijeri.


Kako smo se bližili kraju razgovora, tako je došlo vrijeme za reminiscenciju najljepših trenutaka u dosadašnjem dijelu karijere.

- Što se tiče zadarskog dijela radi se o dvoboju protiv Budućnosti, a što se tiče cjelokupne karijere najbolje pamtim nekoliko utakmica u splitskom dresu. Prije svega utakmicu s Partizanom kada su tribine na Gripama po prvi put bile uistinu krcate za vrijeme mog boravka u Splitu. U pamćenju mi je ostala i utakmica iz razdoblja dok sam igrao u Zagrebu kada smo iznenadili Cibonu u kupu, no u pravilu iz svake sezone imam po jednu lijepu uspomenu. Nažalost, još uvijek nemam trofeja, ali se nadam da će se i to promijeniti do idućeg intervjua pa ću imati jednu stvar za istaknuti – nada se Vuković.

Nadaju se i navijači Zadra koji na trofej čekaju preko deset godina. Još od finala protiv Splita i posljednje domaće utakmice u Jazinama. Može li se u sezoni koja je pred vratima prekinuti post?

- Neću izlaziti iz okvira najava koje su postavili u klubu. Jedno finale, zašto ne i dva, bila bi super rezultat. I onda pokušati iznenaditi protivnika. U ABA ligi cilj  nam nije ostanak nego probati uhvatiti što bolji plasman. Teško je govoriti o borbi za doigravanje jer se dosta momčadi pojačalo u odnosu na lanjsku sezonu, počevši od Cedevite, Partizana, Budućnosti pa sve do Olimpije. Ima tu jako dobrih ekipa i ne želim previsoko letjeti. Ali želim ostvariti dobar rezultat – zaključio je visoki Riječanin koji u Zadru traži sezonu pune afirmacije.

Do „kineske“ reprezentacije je već dogurao. Vrijeme je za novi iskorak…