Za naježiti se
Zadru treba malo da iskra plane u buktinju. Zadar je prvak Hrvatske, Danijel Jusup i njegovi momci imaju iza sebe fantastičnu sezonu. Sjajnim igrama oduševili su regiju, a apsolutnom dominacijom u polufinalu i finalu doigravanja za naslov prvaka dokazali da su najbolja momčad s kojom Hrvatska raspolaže.
Skepsa s početka natjecanja pretvorila se u čuđenje pa vjerovanje i tek u zadnjoj utakmici sezone, onoj 69., u euforiju.
Razumljivo je to jer su politička prepucavanja, blokada gradskog proračuna, odlazak Antonija Jordana i zamarajuće igre bez granica raznoraznih interesnih supina, s manje ili više legitimiteta i kompetncije, klub dovele na korak od gašenja.
Jusup je us svemu pronašao način kako zadržati momčad na okupu i igračima koji plaće ne stižu redovito, stići do ratnika koji grizu za trofej.
Družina koja se znala prilagoditi situaciji, koja je igrala netipičnu, ali dopadljivu košarku u zadnjoj je utakmici finalne serije pregazila Splićane i doživjela atmosferu i podršku kakva se rijetko viđa na košarkaškim terenima.
Navijaći su bili sjajni, atmosfera neopisiva, ma hajde usudimo se reći nenadjebiva, baš kao i igra Zadrovih igrača.
Bengalke? Izričito smo protiv takvih oblika slavlja u zatvorenim prostorima. Sekunde mogu dovesti do neželjenih posljedica, a to što će klub dobiti po džepu je nuspojava koja u teškim vremenima Zadru ne treba.
Ali, valja razumjeti i ovaj trenutak euforije i nikako ne dopustiti da pokvari sliku koja jasno odašilje signale potencijalnim sponzorima kluba i gradskim vijećnicima da je KK Zadar brend, baština, spomenik.
Zadarski navijači u nedjelju su navečer, u kombinaciji sa igračima i stručnim vodstvom, bili najljepša ovosezonska košarkaška priča u Hrvatskoj.
Ljudi, vi ste čudo.