„Osvajanje naslova s Cibonom bio je najbolji osjećaj u mojoj karijeri.“

Kada bi netko prije par godina kazao da će Zadar „ukrasti“ igrača koji je Ciboni donio naslov prvaka države košem u zadnjim sekundama rijetki ga ne bi uputili na zatvoreni odjel ustanove koja se brine o mentalnom stanju građana. No, ovog se ljeta upravo to dogodilo.

Mjesto radnje: Dom sportova. Vrijeme radnje: četvrta finalna utakmica doigravanja košarkaškog prvenstva Hrvatske. Glavni lik: Dominic Gilbert.

Mladi se Australac hrvatskog podrijetla u pravo vrijeme našao na pravom mjestu i popravio promašaj Filipa Bundovića za veliko slavlje 'Vukova' i prvi naslov prvaka nakon šest godina pauze.

– Bila je to čudna situacija. Sedam ili osam minuta prije kraja bili smo na minus 17 i svi su mislili da je utakmica već bila „mrtva“. Možda sam radi toga i bio na parketu. Trener je počeo čuvati glavne igrače za peti susret. Zadovoljan sam kako je petorka koje je tada bila na parketu odigrala i, hvala Bogu, na kraju sam došao do dobre pozicije – osvrnuo se na sparnu svibanjsku noć 23-godišnji krilni igrač i dodao – bio je to najbolji osjećaj u mojoj karijeri!

Zadar trofej čeka nešto duže. Preko desetljeća, točnije punih 11 godina. Ovo se ljeto počela graditi momčad koja bi mogla konačno prekinuti 'sušu' i dominaciju zagrebačkih klubova. Zagreba više nema, Cedevita se preselila u Ljubljanu, a Cibona je već nekoliko sezona u limbu iz kojeg se ne nazire izlaz.

Prvi korak na tom putu su kvalitetno odrađene pripreme na kojima se postavlja temelj pred napornu sezonu. S obzirom na broj utakmica - najnaporniju do sad.

– Naporno jest, ali tako i treba biti u ovoj fazi – kratko je kazao bivši 'Cibos' koji je u Dalmaciju stigao odmah nakon povratka iz Australije.

Uz naporne treninge pronašao je vremena i za kupanje.

– U Zadru sam nešto više od tjedan dana. Dojmovi su super. Sviđa mi se ovdje. Ja sam iz Sydneyja koji je također na moru, pa je grad s te strane malo sličniji nego Zagreb. Svi suigrači su pozitivci i jedva čekam prvu utakmicu – dodao je košarkaš rođen u Hong Kongu.

Nakon igranja za Cibonu koju u prosjeku tisuću gledatelja, igranje za Zadar bit će pravi gušt.

– Znam gdje sam došao. Zadar je grad košarke. Kad sam prije četiri godine stigao u Hrvatsku, to je bila prva stvar koju sam čuo. Atmosfera je odlična. Doduše, kad sam ovdje igrao s Cibonom bilo je malo drukčije po mene, no znam kako stvari funkcioniraju. Svaki sportaš to treba doživjeti barem jednom u životu. Znam da postoji pritisak, no kako sam rekao to je za mene super iskustvo.

Premda mu je majka Hrvatica, Dominic je odrastao pričajući uglavnom engleski jezik. Kada je 2016. odlučio graditi karijeru kroz hrvatsku košarku nije znao previše riječi, no kako vrijeme odmiče hrvatski mu je sve bolji. Kao i košarka, uostalom.

– Zadnje tri godine sam naučio. Nažalost nemam neku knjigu koja bi mi sve objasnila na engleskom pa su mi padeži i dalje problem. Jezik nije najlakši na svijetu, ali nije ni najteži – zaključio je Gilbert koji je potvrda da se napornim radom može puno toga postići.