i to u svojoj Dubravi

Kapetan Dubrave Karlo Vragović završio je profesionalnu igračku karijeru koja je trajala gotovo dva desetljeća. Sa svojih 12 godina bio je prvi strijelac Dubrolige 2001.godine, natjecanja u kojem je sudjelovalo više od 500 djece iz osnovnih škola  Dubrave i Sesveta, a teško je pobrojati sva individualna priznanja i nagrade koje je utkao i kroz uspjehe u mlađim  kategorijama Dubrave.

”Košarku sam zavolio od malena jer mi je tata usadio tu ljubav. U dvorištu na garaži imao sam koš, pa na trešnji drveni i stvarno sam volio košarku. Međutim sa pet godina sam krenuo na plivanje u moju osnovnu školu Marija Jurić Zagorka gdje imamo jedan manji bazen. Trener mi je bio Robert Vočanec, obiteljski prijatelj koji je i rekao da prije nego što krenem na košarku treniram neke od baznih sportova što sam i prihvatio sve do desete godine kada sam krenuo na košarku. Upisao sam se u školu košarke kod mog prvog trenera Edina Hadžića koji je najzaslužniji za moje prve košarkaške korake jer mi je usadio ljubav prema treninzima, košarkašku filozofiju koju sam gajio kao i odnos prema trenerima i suigračima. On mi je bio trener gotovo šest godina i uvijek će mi biti u sjećanju i njemu ću uvijek biti najzahvalniji. Moja sreća je da sam bio okružen stručnim ljudima, trenerima koji su me kasnije trenirali u mlađim kategorijama kao Damir Kršić, Ivan Vujić i Mladen Šestan. Svima njima sam neizmjerno zahvalan”.

Iako još mlad Karlo je vrlo brzo zakoračio prema seniorskoj košarci gdje je imao sjajne mentore na terenu poput Darka Krunića ili Borisa Gnjidića.

”Sa 16 godina sam prvi puta osjetio seniorske treninge, a sezona 2006/07 se pokazala iznimno važnom za moj daljnji razvoj jer sam tada kao 17-godišnjak imao priliku igrati sa Krunićem, Gnjidićem, Maločom, Čuljkom i ostalima gdje mi je u kvalifikacijama za povratak u Prvu ligu trener bio i Ivica Burić. Svakog njihovog savjeta se i danas sjećam. Godinu dana kasnije u Prvoj ligi s trenerom Tončijem Mašinom smo izborili i Ligu za prvaka. Ti trenuci se nikada ne zaboravljaju kao moje prve seniorske utakmice protiv Cibone, Zadra, Splita”.

Karlo je u Dubravi bio do ljeta 2010.godine kada kao najbolji strijelac lige odlazi u Cibonu.

 ” Nakon četiri godine u seniorskoj momčadi Dubrave bio je trenutak da napravim jedan iskorak više i toga sam i ja i ljudi iz kluba bili svjesni. Međutim tada je Cibona bila iznimno igrački kvalitetna, sudionik Eurolige i iako sam dobio priliku mislim da sam tada trebao otići u klub koji je ipak stepenicu niže bio u tom trenutku. Tada su u Ciboni između ostalih igrali Bogdanović, Radošević, Zubčić koji su bili moja generacija ali jednostavno teško je bilo razvijati toliko mladih igrača.  To mi je mislim jedina greška u mojoj karijeri jer jednostavno nakon razine igre i minutaže koju sam imao u Dubravi moram sam doći u klub gdje ipak nije toliki pritisak i odgovornost kao što je bila u Ciboni. Nije bilo lako biti igrač s klupe jer jednostavno u Ciboni nema vremena za strpljenje, a tada sam promijenio i četiri trenera u jednoj sezoni. Iskreno ne žalim jer sam igrao za klub za koji sam navijao jer sam dečko iz Zagreba kojem  je Dražen Petrović bio uzor. Nakon više od godinu dana otišao sam u Zadar, a nakon toga i u Široki Brijeg gdje sam možda trebao otići nakon Dubrave. Nije mi kao mladom igraču bilo lako igrati ABA ligu koja je iznimno kvalitetna”

Iskustva koja je imao prije odlaska u inozemstvo nisu ga obeshrabrila da nastavi svoj put profesionalnog košarkaša koji želi uspjeti i na velikim scenama.

”Malo sam se nakon tih godina poslije odlaska iz Dubrave i razočarao odnosnima u klubovima, gdje je sve patilo i gdje je puno toga bilo važnije od košarke. Promjene trenera, financijski problemi u klubovima i to sam i ja kao mladi igrač osjetio i nekako sam u razgovoru sa svojom obitelji htio početi neku novu ljepšu priču. Tada sam rekao sam sebi ako vrijedim moram otići u inozemstvo i odluka je pala na Makedoniju. Iako su mi tada govorili da sam napravio košarkaško samoubojstvo, meni je ispalo najveće zadovoljstvo jer sam 2016.godine bio i MVP prvenstva Makedonije. To je bila moja najbolja sezona u karijeri gdje sam igrao s  velikim  samopouzdanjem što danas poprilično nedostaje mladim igračima. Nakon toga mi je karijera išla uzlaznom putanjom gdje je stigao poziv u Bursaspor koji je jedan od najstabilnijih i najboljih klubova u Turskoj. Bilo mi je veliko zadovoljstvo i čast što sam bio prvi stranac u momčadi koja je izborila Super ligu. Iako sam imao i neke ponude iz Španjolske i Italije ipak sam ušao u tridesete godine života i počeo sam više gledat financijsku stranu pa sam otišao u Rumunjsku gdje sam nosio dres Steaue koja je iznimno veliki  klub. Rumunji ulažu jako puno u košarku što se vidi po Cluju, Oradei i ostalim klubovima. To je bilo jedno ugodno okruženje za mene i jedno novo veliko iskustvo”..kazao je Vragović koji je u karijeri uz Dubravu, Cibonu, Zadar i Široki nosio i dres Cedevite Junior s kojom je 2021.godine izborio ulazak u Premijer ligu.

U inozemstvu je igrao u Sjevernoj Makedoniji, Italiji, Turskoj, Poljskoj, a nakon što se početkom studenog 2023.godine vratio u svoju Dubravu utakmicom u Rijeci kod Kvarnera 2010 početkom svibnja završio je svoju bogatu igračku karijeru. U Dubravi ostaje na poziciji team managera.

”Bio je neki plan da odigram još jednu sezonu, ali nakon prošlogodišnje sezone gdje smo objektivno očekivali bolji rezultat sjeo sam s ljudima iz kluba i razgovarao te došli do zaključka da bi možda najbolje rješenje bilo da završim karijeru i kroz ulogu team managera ostanem u klubu te na određeni način budem jedna spona između igrača i trenera, odnosno desna ruka treneru. Dubrava ima veliki broj mladih igrača i ove posljednje dvije igračke sezone sam im pokušao pomoći  kao suigrač, a sada bi to radio na jedan drugačiji način. Nije jednostavno bilo završiti karijeru nakon više od dvadeset godina, ali u ovom trenutku i sa obiteljske strane sam odlučio da je najbolje da okrenem jednu novu stranicu u svom životu i krenem u jedan drugi posao koji će mi možda biti i prvi izbor u budućnosti. Volio bih ostati u košarci i mislim da je ovo lijepi način da svoje iskustvo i znanje koje sam stekao kroz karijeru prenesem generacijama koje dolaze”, kaže nam Karlo nakon odluke da završni svoju igračku karijeru i okrene jednu novu stranicu u životu gdje će i dalje biti vezan za Dubravu u kojoj je započeo i završio svoj igrački put.