Dalmatinsko finale.

KK Zadar je prvak Hrvatske!

Zadrani su u trećoj finalnoj utakmici domaćeg prvenstva svladali Split rezultatom 99-62.

Neće biti nimalo pretjerano ako kažemo da je vrijeme od završetka druge utakmice finala doigravanja do podbacivanja lopte u trećoj djelovalo poput vječnosti. Još jednom se pokazalo koliko malo Zadru treba od iskre do buktinje. Karte su razgrabljene još jučer u prijepodnevnim satima, što je garantiralo samo jedno - nevjerojatnu košarkašku feštu u Krešinom domu.

Danijel Jusup u svojoj bogatoj karijeri ima trofeje iz gotovo svih natjecanja u kojima je vodio brojne klubove u Hrvatskoj i inozemstvu, ali jedan mu je nedostajao - titula hrvatskog državnog prvaka.
Srđan Subotić, s druge strane, nije imao izbora u pripremi ove utakmice. Morao je izaći s planom kojim bi osujetio zadarske planove za veliko slavlje.
Dvorana na Višnjiku se počela puniti još u popodnevnim satima. Autor ovih redaka je mislio da je jako lukav ako se pojavi u krugu dvorane sat i pol prije podbacivanja, ali naravno da to nije bio slučaj. Rijeke ljudi, što pješaka, što vozača (i njihovih putnika), slijevale su se prema Krešinom domu. Sat vremena prije početka utakmice dvorana je imala veću popunjenost nego na većini ovosezonskih utakmica u domaćem prvenstvu. Pjesma niti u jednom trenutku nije stala, a kako se dvorana popunjavala, tako je bila i glasnija. Sedam minuta uoči podbacivanja emotivan trenutak. Zaslužene ovacije dobile su legende zadarskog sporta koje su u tjednima za nama odlučile završiti aktivnu sportsku karijeru. Ive Ivanov, Rok Stipčević i Danijel Subašić su u vlasništvo dobili prigodne poklone i najljepšu moguću uspomenu - ovacije prepunog Krešinog doma.
Jednom kad su obavljene sve protokolarne dužnosti, moglo se krenuti s košarkom. Iako je momentum bio debelo na strani Zadra nakon dvije gostujuće pobjede u Splitu, samo najveći hazarderi su mogli staviti makar euro na ovako uvjerljivu pobjedu Jusupove momčadi.  
Početak je bio indikativan. Zadar je ušao čvrsto, nogometnim žargonom - u kost. Jusup je znao da se pravilnim ulaskom u utakmicu uspostavlja ritam koji odvodi utakmicu u željenom smjeru, iako je Split rezultatski bio ravnopravan prvih pet minuta. Nakon trice Tyrella Nelsona tri minute prije kraja prve dionice kreće zadarski nalet kojim +3 (18-15) ekspresno postaje +10 (27-17). Ključne minute su došle u drugoj četvrtini. Subotić je pokušao naći pravu kemiju s Nelsonom i Sullivanom na unutarnjim pozicijama, te Ukićem na playu. Vani su bili Shorter i Mavra, a jedan od onih Jusupovih samozatajnih junaka finalne serije, Makedonac Adem Mekić, odradio je u tim trenucima do najsitnijih detalja plan za njegovu ulogu u igri. Napadao je Ukića na svakom dijelu terena, što je s četiri brza poena u prva dva napada potpuno zapalilo publiku. U nevjerojatnoj simbiozi tribina i parketa košarkaši Zadra su kao u transu odradili drugu dionicu. Devet tisuća grla je pjevalo "Baš je dobro vidjeti te opet", a kako je pjesma jačala, tako je rasla i razlika na semaforu. Briljantni Luka Božić je još jednom nosio na plećima cijelu momčad, pa je već do poluvremena bio nadomak triple-double učinka. Zadar je na poluvrijeme otišao s nestvarnih +25 (51-26), "ramena" pokala namijenjenog državnom prvaku su bila sve opipljivija, Zadrani su mogli već pripremiti ruke da ih stave na njih!
Nastavak nije donio ništa dobrog za Splićane. Svega četiri poena u prvih osam minuta treće četvrtine su dozvolili Zadrani svojim protivnicima, da bi Tišma i Runjić tricama nekako dovukli Split do dvoznamenkastog broja koševa u toj dionici (69-36). Posljednih deset minuta je bila formalnost na terenu, valja istaknuti činjenicu da je Božić došao do triple-double učinka, a minute je dobio i rekonvalescent Čampara. Mogli su Zadrani i do stotke, ali u završnici su Šantelj i Sikirić promašili po jedno slobodno bacanje.
Božić je s prosječnim učinkom od 22.7 poena, 11.3 skokova i 7.0 asistencija zasluženo dobio nagradu za najkorisnijeg igrača finalne serije, a koliko mu je ista značila najbolje dokazuje s koliko je žara otpozdravljao tribinama koje su ga nagradile zasluženim pljeskom. Najbolji pojedinci današnje utakmice u redovima Zadra bili su Drežnjak (19 poena, šut 7/9), Božić (16 poena, 13 skokova, 10 asistencija) i Lakić (13 poena, 5 skokova), dok je kod Splićana jedini dvoznamenkasti bio Vuko (11 poena), uz njega je solidnu izvedbu imao i mladi Tišma (8 poena, 6 skokova za 15 minuta).
Trofeje i medalje je momčadima podijelila cijela bulumenta košarkaških funkcionera svih rangova, a u nekom trenutku je ograda na južnoj tribini popustila i brojni navijači su ušli u teren, slaveći skupa sa svojim junacima. Pjesma se iz dvorane preselila u grad, slavit će se do kasno u noć.

Jedan čovjek će posebno slaviti, a to je Danijel Jusup. Čovjek koji je ovom titulom, koja mu realno nije bila potrebna da to dokaže, pokazao da je već desetljećima najnepoštovaniji košarkaški stručnjak u Hrvatskoj. Sumnjamo da će ovaj trofej promijeniti mišljenje onih koji imaju moć odlučivanja u hrvatskoj košarci, ali to je nešto s čim oni sami već duže vrijeme moraju lijegati u krevet. Jusup zna tko je i što je, dokazao se poodavno. Svaka čast, Jupe.

Bravo Zadre!