Mršićeva ostavka je izostala. Zašto? Zato što ova sramota ide na dušu igračima.

'Ako sam ja problem riješit ćemo to odmah', poručio je nakon poraza od Splita u ABA ligi trener Zadra Veljko Mršić. Bila je to ona pressica na kojoj se 'vadio' na činjenicu da je Zadar prvi u HT Premijer ligi i da je sezonu ranije omjer u regionalnoj ligi bio i gori nego ove sezone.

Zaboravio je pri tome da je Ante Nazor nakon tri uvodna poraza dobio otkaz.

Desetak dana nakon poraza od Splita Mršićeva momčad je poražena u HT Premijer ligi od gradskog rivala KK Sonik Puntamike. Ovoga puta trener Zadra je krivicu za poraz svalio na svoja leđa:

'Ovo je moja greška, jer stanje momčadi na terenu je ogledalo trenera. Nisam uspio napraviti ono što sam trebao da momčad odigra kako bi trebala. Iako sam cijelo vrijeme upozoravao igrače da je ovo najvažnija utakmica u dosadašnjem dijelu sezone i da ih ne smijemo podcijeniti, izgleda da smo ušli s pristupom “lako ćemo”. Za mene osobno je ovo bila najvažnija utakmica, jer ako želiš nešto napraviti prvo moraš pokazati da si najbolji u gradu. Mislim da bi svaki igrač Sonika htio biti u momčadi Zadra, a mi smo im pokazali da tu imaju mjesta i to me najviše boli'.

Kada se podvuče crta pod ove Mršićeve izjave u kojima je sam detektirao problem i način njegovog rješavanja logično bi bilo očekivati njegovu ostavku. To se ipak nije dogodilo. Zašto? Zato što je i više nego očito da ovaj poraz, unatoč Mršićevom preuzimanju odgovornosti, ide na dušu igračima.

Koliko god nam kapetan Dominik Mavra slao poruke (s ćakule s navijačima) da u svlačionici cvjeta cvijeće, korov se vidi na kilometre. Ostavimo po strani činjenicu da klubom sustavno loše upravlja, da nema jasnog plana niti vizije, da se ključni potezi vuku s Narodnog trga... Čak i činjenicu da je Mršić kao graditelj ove momčadi (sportski direktor i trener) odgovoran za sve promašaje u izboru igrača kao i postignute rezultate. Ova sramota ide igračima na dušu. Uostalom takva politika i Mršićev izbor nekim su igračima omogućili da nose dres Zadra, a oni su, misleći da će Sonik sam sebe dobiti, ili u slučaju poraza oni proći nekažnjeno, odigrali 'manekensku' utakmicu.

Ipak, kazna ih je stigla. Trening na blagdan, udar na džep i uvođenje vojne discipline. Jedino tako se u Zadru može raditi, to je valjda jasno svima. No, kada je trener bio Danijel Jusup njegovo slaganje momčadi prema karakternim crtama, traženje hijerarhije i discipline mu je donijelo etiketu psihopate. Igrači su se pobunili, ispunjavali glasačke listiće, pokazivali aroganciju i neposluh. Te i takve igrače 'za kaznu' je doveo do trofeja, neke od njih do gornjih granica vlastitih mogućnosti te im u konačnici popravio košarkaški rejting i korigirao cijenu na tržištu. Prema gore.

I sada im se uvode mjere koje Jusup zagovara cijelu svoju karijeru. Red, rad i disciplina. Mora se znati tko što radi i tko za što odgovara i svakom zadatku pristupati odgovorno i disciplinirano. Vođa puta rješava logistička pitanja, liječnik pruža medicinske savjete i pomoć, pomoćni trener skautira i upozorava glavnog na detalje u igri (npr. da su u igri tri stranca, a smije ih biti dva), kondicijski brine za fizičku pripremljenost igrača, voditelj Press službe za plasiranje informacija i zadovoljna lica predstavnika medija, spremačica za čistoću svlačionica i dvorane... O momčadi, igri i rezultatima brine prvi trener i za iste snosi odgovornost. E, ali u Zadru su svi treneri!

Ako navijači na susretu s predstavnicima kluba (na kojem nije bilo Mršića ???), pitaju kako je moguće da se pred važnu utakmicu sa Splitom tri igrača prve momčadi noć ranije zateknu u 4 sata ujutro u izlasku, zadnje što žele čuti o takvom ponašanju su olakotne okolnosti i i opravdanja.  

A baš na tu temu Jusup je lani nakon osvojenog Kupa Krešimira Ćosića rekao:

   'Tko će platiti kartu da te gleda, ako te vidi da noćariš i piješ navečer u gradu. Nije u košarci bitna samo vještina. Bitna je i psihološka priprema, način ponašanja. Dugo godina inzistirao sam na tome pa sam ispao crna ovca u našoj košarci. Prozivali su me jer sam htio da su igrači uredno ošišani i odjeveni, da izgledaju kao sportaši. Nemamo u košarci više entuzijasta kao nekad, otjerali su ih. Pametni ljudi, ne žele se više baviti s tim, a da nemaju potporu sustava. Vjerujte mi, ima u Hrvatskoj i većih stručnjaka od mene, a daleko su od košarke'.

Veljko Mršić danas se susreće s problemom kojeg je njegov prethodnih naglašavao i koji je zbog metoda kojima ih je rješavao postao teret 'onima gore'.

Mršiću su nakon izostanka rezultata rigorozne mjere i vojna disciplina postale slamka spasa, a baš na njima, s velikom dozom balansiranja, Jusup je trgnuo prošlosezonski Zadar, a kod pojedinih igrača poput Ahmeda, Gilberta, Vukovića, Junakovića i Mavre izvukao ono najbolje.

Je li Mršić teret 'onima gore' i bojkotiraju li ga 'oni dolje' to on zna najbolje. Isto tako zna da ga samo rezultat i bolja 'krvna slika' momčadi mogu ostaviti na klupi Zadra, a valjda sada zna i kako je bilo Jusupu, Nazoru, Nagliću i mnogima prije njih pa će ubuduće izbjegavati komparacije s rezultatima iz prošlosti jer, eto, Zadar više nije prvi u HT Premijer ligi.